Socijalna politika

Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, kao i osobama kojima je potrebna pomoć u svrhu zadovoljavanja specifičnih potreba nastalih uglavnom zbog invalidnosti, bolesti, starosti, ovisnosti i dr., u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
 
Sustav socijalne skrbi temelji se na načelu supsidijarnosti, što podrazumijeva odgovornost pojedinca i obitelji za vlastitu socijalnu sigurnost, a uloga je države da u tome pomaže, s ciljem sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja socijalne ugroženosti.
 
Korisnici, prava i uvjeti za njihovo ostvarivanje, kao i druga pitanja od značenja za ovu djelatnost, definirani su Zakonom o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj: 18/22, 46/22, 119/23, 71/23 i 156/23).


Djelatnost socijalne skrbi
 
Djelatnost socijalne skrbi obavljaju:

• jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb,
• ustanove socijalne skrbi,
• udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici,
• fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost,
• udomiteljske obitelji.

 
Ustanove socijalne skrbi su:

• Hrvatski zavod za socijalni rad,
• Obiteljski centar,
• dom socijalne skrbi (centar za odgoj i obrazovanje, centar za rehabilitaciju, centar za pružanje usluga u zajednici, dom za odrasle osobe, dom za starije osobe),
• centar za pomoć u kući.