Djeca i obitelj

Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajan odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.

Posvojenjem nastaje neraskidiv odnos srodstva i prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju.

Posvojiti se može dijete do osamnaeste godine života koje ima ispunjene pravne pretpostavke za posvojenje i ako je posvojenje u skladu s dobrobiti djeteta. Dijete koje je navršilo dvanaest godina daje svoj pristanak na posvojenje. Dijete ima pravo znati da je posvojeno. U postupcima posvojenja vodi se računa da braću i sestre posvoje isti posvojitelji, ako je to moguće i ako je u skladu s dobrobiti djeteta.
Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni/izvanbračni drug ako je drugi bračni/izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni/ izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog/izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.

Osobe zainteresirane za posvojenje podnose područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nadležnom prema njihovom prebivalištu odnosno boravištu, pisanu prijavu namjere posvojenja i zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. U postupku izdavanja mišljenja obvezno je sudjelovanje u programu stručne pripreme za posvojenje (edukacija) koji se provodi tijekom postupka izdavanja mišljenja.

Po izdavanju mišljenja nadležni područni ured Hrvatskoga zavoda za socijalni rad upisuje potencijalne posvojitelje u Registar potencijalnih posvojitelja u Republici Hrvatskoj.

Postupak za davanje mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje provodi područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad nadležan prema prebivalištu odnosno boravištu potencijalnih posvojitelja. Poslove stručne pripreme za posvojenje obavljaju stručni radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili druge ustanove socijalne skrbi nadležne prema prebivalištu, odnosno boravištu potencijalnih posvojitelja i organizacije civilnog društva ovlaštene za provođenje programa stručne pripreme za posvojitelje.

Postupak zasnivanja posvojenja pokreće i vodi po službenoj dužnosti Hrvatski zavod za socijalni rad nadležan prema prebivalištu ili boravištu djeteta.


 Dodatne informacije:

Obiteljski zakon (NN br: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023)
 
Pravilnik o elementima koji se odnose na podobnost i prikladnost za posvojenje, sadržaju stručnog mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje, metodama utvrđivanja podobnosti i prikladnosti, sadržaju izvješća o djetetu, vođenju registra o potencijalnim posvojiteljima te načinu vođenju registra o posvojenjima (NN br: 106/14)


Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati organizacije civilnog društva za provođenje programa stručne pripreme za posvojitelje, obveznom sadržaju i načinu provedbe programa stručne pripreme potencijalnih posvojitelja te uvjetima stručne osposobljenosti radnika kao i načinu vođenja dokumentacije u vezi s provedbom stručne pripreme potencijalnih posvojitelja NN br:106/14)
 
  PROFILI DJECE

Majčinstvo i očinstvo se može utvrditi presumpcijom, priznanjem ili sudskom odlukom.
 
Djetetova majka jest žena koja ga je rodila.
 
Majčinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, Hrvatskim zavodom za socijalni rad ili sudom. Majčinstvo se može priznati i u oporuci. Priznanje majčinstva je neopozivo.
 
Ako priznanje majčinstva ili pristanak na priznanje daje maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja, te osobe izjavu o priznanju majčinstva, odnosno pristanku na priznanje majčinstva daju pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad nadležnim prema mjestu svoga prebivališta, odnosno boravišta.
Majčinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.
 
Priznanje majčinstva upisat će se u maticu rođenih ako je Hrvatski zavod za socijalni rad
nadležan prema mjestu djetetova rođenja dao prethodno mišljenje. Hrvatski zavod za socijalni rad je dužan u roku od 15 dana od dana kad ga je to zatražio matičar dostaviti prethodno mišljenje.
 
Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka.
 
Ako je majka djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka sklopila kasniji brak, muž majke iz posljednjega sklopljenog braka smatra se ocem djeteta.
Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka razvodom ili poništajem može uz pristanak majke i majčina muža priznati dijete do upisa djeteta u maticu rođenih.
 
Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka koji je sklopljen u razdoblju do tristo dana od prestanka ranijeg braka može uz pristanak majke i majčinog muža iz kasnijeg braka priznati dijete do upisa djeteta u maticu rođenih.
 
Očinstvo se može priznati na zapisnik, pred matičarom, Hrvatskim zavodom za socijalni rad ili sudom. Očinstvo se može priznati i u oporuci te na zapisnik u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu Republike Hrvatske koje obavlja konzularne poslove.
 
Priznanje očinstva je neopozivo.
 
Priznanje očinstva začetog, a još nerođenog djeteta proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.
 
Očinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.  Iznimno se može priznati očinstvo mrtvorođenu djetetu ili djetetu koje je umrlo za vrijeme poroda, uz vlastoručno napisan i potpisan pristanak majke, a u slučaju da majka zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti vlastoručno napisati i potpisati pristanak, pristanak majke će biti valjan ako je izjavljen usmeno u nazočnosti dvaju svjedoka
 
Ako majčinstvo i očinstvo nije utvrđeno presumpcijom postojanja braka ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku.
 
Tužbu radi utvrđivanja majčinstva može podnijeti dijete, žena koja sebe smatra majkom djeteta ili Hrvatski zavod za socijalni rad. Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili Hrvatski zavod za socijalni rad.
 
Tužbu radi utvrđivanja očinstva/majčinstva, osoba koja sebe smatra ocem/majkom djeteta, može podnijeti do navršene osamnaeste godine života djeteta.

Dijete može podnijeti tužbu za utvrđivanje majčinstva/očinstva, do navršene dvadeset i pete godina života.
 

Brak je definiran kao zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. Bračni drugovi su u braku ravnopravni, sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te mjestu stanovanja.Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svog rada i zanimanja.
 
Bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Potpisi bračnih drugova u bračnom ugovoru moraju bit ovjereni kod javnog bilježnika.
 
Imovinski odnosi nakon prestanka braka uređuju se sporazumom na sudu ili odlukom suda, ako nisu uređeni bračnim ugovorom.
Bračni drugovi mogu sporazumno odrediti mjesto stanovanja i obiteljsku kuću odnosno stan koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu. Bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu a ujedno je i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga.
Po prestanku braka, ako se nisu sporazumjeli, na zahtjev bračnog druga s kojim djeca stanuju, sud može odrediti pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu i obiteljski dom do razvrgnuća bračne stečevine.
 
Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije uredili bračnim ugovorom.
Ako imovinski odnosi nisu uređeni sporazum, bračni drugovi po prestanku braka mogu pokrenuti parnicu za podjelu bračne stečevine.
 
Bračna i izvanbračna zajednica su Zakonom izjednačene te se navedeno odnosi i na izvanbračne drugove.

Važne poveznice: 

Obiteljski zakon (NN br: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023)

Razvod braka pokreće se tužbom jednog bračnog druga ili prijedlogom oba bračna druga za sporazumni razvod braka. Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu dužni su prije podnošenja prijedloga na sudu za razvod braka, podnijeti zahtjev za obvezno savjetovanje u Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

Svrha obveznog savjetovanja je upoznavanje bračnih drugova s mogućnosti da se prethodno uključe u obiteljsko odnosno bračno savjetovalište, upoznavanje s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka, upućivanje u dobrobit djeteta prilikom donošenja odluka u brakorazvodu te izrada plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Ako bračni drugovi u postupku obveznog savjetovanja nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, mogu sudjelovati u postupku obiteljske medijacije, osim u slučajevima tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum kojim su roditelji dogovorili zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi po prestanku zajedničkog života. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadrži: mjesto i adresu stanovanja djeteta; vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja; način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti i pristanka pri donošenju odluka važnih za dijete, način razmjene važnih informacija o djetetu, visini uzdržavanja djeteta; način na koji će rješavati buduća sporna pitanja te mogu urediti i druga pitanja koja smatraju bitnim za dijete.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi stječe svojstvo ovršne isprave, ovjerom i odobrenjem suda. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja koji su postigli u postupku na sudu.

U slučaju nepostizanja sporazuma, sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi. U postupku donošenja odluke, kada nema sporazuma roditelja, sud utvrđuje mišljenje djeteta, imenuje djetetu posebnog skrbnika koji će zastupati dijete na sudu te može zatražiti stručno mišljene Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili sudsko vještačenje.

Nadležnost suda i područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad je prema mjestu prebivališta odnosno boravišta djeteta ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta odnosno boravišta bračnih drugova. Obiteljska medijacija provodi se u Obiteljskom centru.

 
Važne informacije: 

Obiteljski zakon (NN br: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023)

Dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa do osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku (Zakon o međunarodnoj i  privremenoj zaštiti, „Narodne novine“, broj 70/15.)
 
Djeca bez pratnje predstavljaju posebno ranjivu skupina djece kojoj je potrebna posebna zaštita i skrb na putu izloženom rizicima nasilja, gladi, straha za vlastiti život, a često mogu biti „meta” krijumčara i trgovaca ljudima.
 
Postupanje prema djeci bez pratnje temelji se na načelima UN Konvencije o pravima djeteta: zaštiti dobrobiti djeteta, zaštiti od svih oblika diskriminacije, pravu na život, sigurnost i razvoj te pravu djeteta na sudjelovanje i slobodno izražavanje vlastitog mišljenja.
 
Centar za socijalnu skrb na čijem području je zatečeno dijete bez pratnje, djetetu imenuje posebnog skrbnika i osigurava privremeni smještaj u domu socijalne skrbi ili organiziranom stanovanju.

Posebni skrbnik dužan je štititi djetetova prava i interese, redovito ga kontaktirati i posjećivati, voditi brigu da se sve odluke donose u najboljem interesu djeteta, da ima odgovarajuću skrb, smještaj, prehranu, odjeću i obuću te zdravstvenu zaštitu.

Protokolom o postupanju prema djeci bez pratnje uvedena je jedinstvena praksa i učinkovita suradnja svih nadležnih tijela i institucija radi pravodobne i učinkovite zaštite najboljeg interesa djeteta bez pratnje kao i jasnog definiranja obveza svih sudionika prilikom policijskog postupanja, smještaja, međunarodne zaštite, integracije, spajanja s obitelji ili integracije u hrvatsko društvo te osiguranja zdravstvene zaštite djetetu bez pratnje.

 
Važne poveznice: 

Protokol o postupanju prema djeci bez pratnje

Zaključak Vlade Republike Hrvatske o donošenju Protokola o postupanju prema djeci bez pratnje