Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama od 1. ožujka 2024.
Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama pronađite u izborniku ispod teksta.
Temeljni kolektivni ugovor za za zaposlenike u javnim službama potpisan je 1. ožujka 2024. Temeljni kolektivni ugovor dostupan je na poveznici.
Zajedničko Povjerenstvo:
- daje tumačenje odredaba TKU-a
- daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka TKU-a
- prati izvršavanje i izvještava obje strane o kršenju TKU-a
- obavlja druge poslove određene TKU-om.
Povjerenstvo ima šest članova od kojih svaka Ugovorna strana imenuje tri člana.
Za predstavnike Vlade Republike Hrvatske u zajedničkom Povjerenstvu imenovani su:
Za predstavnike Vlade Republike Hrvatske u zajedničkom Povjerenstvu imenovani su:
- Stipe Mamić, član
- Dražen Opalić, član
- Marija Pećanac, član
- Tanja Malinac, zamjenik člana
- Olga Plazibat Novosel, zamjenik člana
- Matija Kikelj, zamjenik člana
Za predstavnike Sindikalne strane potpisnice Ugovora, imenovani su:
- Mirela Bojić, član
- Tajana Drakulić, član
- Nada Lovrić, član
- Ana Tuškan, zamjenik člana
- Renata Čulinović - Čaić, zamjenik člana
- Domagoj Rebić, zamjenik člana
Sjedište Povjerenstva je mjesto predsjednika Povjerenstva. Povjerenstvo donosi poslovnik o radu. Odluke u formi tumačenja, Povjerenstvo donosi većinom glasova svih članova Povjerenstva. Ako se Povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredaba TKU-a, tumačenje će povjeriti neutralnom stručnjaku. Članovi Povjerenstva sporazumjet će se o izboru neutralnog stručnjaka kao i o određivanju roka u kojem isti treba donijeti odluku. Tumačenje neutralnog stručnjaka, Povjerenstvo je dužno prihvatiti kao svoje tumačenje.
Upiti se podnose na obrascu kojeg možete preuzeti na poveznici.
Upiti za tumačenje zaprimaju se na adresi Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb odnosno na e-mail adresu: tumacenje.tku@mrosp.hr . Tumačenja Povjerenstva redovito se objavljuju na web stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Članak 24.
Tumačenje br. 32/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 24. stavku 3. TKU-a, javni natječaj nije potreban u slučajevima predviđenim granskim kolektivnim ugovorima te u slučaju izmjene ugovora o radu (npr. kod reorganizacije, napredovanja ili promjene sistematizacije). Slijedom navedenog, obveze raspisivanja javnog natječaja nema kod raspoređivanja postojećih zaposlenika na nova radna mjesta koja proizlaze iz promjene sistematizacije.
Sukladno članku 24. stavku 3. TKU-a, javni natječaj nije potreban u slučajevima predviđenim granskim kolektivnim ugovorima te u slučaju izmjene ugovora o radu (npr. kod reorganizacije, napredovanja ili promjene sistematizacije). Slijedom navedenog, obveze raspisivanja javnog natječaja nema kod raspoređivanja postojećih zaposlenika na nova radna mjesta koja proizlaze iz promjene sistematizacije.
Članak 30.
Tumačenje br. 61/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 30. stavku 3. TKU-a, pripravnik na radnom mjestu I. vrste ima pravo na ukupno 10 radnih dana za pripremu ispita. Sukladno članku 30. stavku 4. TKU-a, pripravnik ima pravo na jedan dodatni dan plaćenog dopusta na dan kada polaže pripravnički ispit, a ako pripravnik putuje u mjesto polaganja ispita, u tom slučaju ima pravo na dva dodatna dana plaćenog dopusta te plaćene troškove puta (što uključuje put i smještaj prema potrebi).
Sukladno članku 30. stavku 3. TKU-a, pripravnik na radnom mjestu I. vrste ima pravo na ukupno 10 radnih dana za pripremu ispita. Sukladno članku 30. stavku 4. TKU-a, pripravnik ima pravo na jedan dodatni dan plaćenog dopusta na dan kada polaže pripravnički ispit, a ako pripravnik putuje u mjesto polaganja ispita, u tom slučaju ima pravo na dva dodatna dana plaćenog dopusta te plaćene troškove puta (što uključuje put i smještaj prema potrebi).
Članak 32.
Tumačenje br. 26/24 od 29. svibnja 2024.
Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno po pitanju načina evidentiranja odsustva zaposlenika za vrijeme bolovanja budući da navedeno nije regulirano odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama. Zaposlenicima koji rade u turnusima od 12 sati ili im je rad organiziran na drugačiji način, godišnji odmor se evidentira na način kao da rade u petodnevnom radnom tjednu po osam sati dnevno. Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, blagdani, neradni dani utvrđeni zakonom i dani plaćenog dopusta.
Tumačenje br. 51/24 od 27. rujna 2024.
Mjesečni fond sati pa tako i sva prava zaposlenika vezana uz način evidentiranja radnih sati (npr. kod plaćenog dopusta, godišnjeg odmora, prekovremenog rada) određuju se na bazi osmosatnog radnog vremena. Dakle, ako zaposlenik koristi slobodne dane umjesto plaćanja prekovremenih sati, ispravno je evidentirati osam sati redovnog rada za dan koji zaposlenik koristi kao slobodan dan, što znači da mu preostaje još četiri sata.
Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno po pitanju načina evidentiranja odsustva zaposlenika za vrijeme bolovanja budući da navedeno nije regulirano odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama. Zaposlenicima koji rade u turnusima od 12 sati ili im je rad organiziran na drugačiji način, godišnji odmor se evidentira na način kao da rade u petodnevnom radnom tjednu po osam sati dnevno. Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, blagdani, neradni dani utvrđeni zakonom i dani plaćenog dopusta.
Tumačenje br. 51/24 od 27. rujna 2024.
Mjesečni fond sati pa tako i sva prava zaposlenika vezana uz način evidentiranja radnih sati (npr. kod plaćenog dopusta, godišnjeg odmora, prekovremenog rada) određuju se na bazi osmosatnog radnog vremena. Dakle, ako zaposlenik koristi slobodne dane umjesto plaćanja prekovremenih sati, ispravno je evidentirati osam sati redovnog rada za dan koji zaposlenik koristi kao slobodan dan, što znači da mu preostaje još četiri sata.
Članak 43.
Tumačenje br. 3/24 od 11. travnja 2024.
Sukladno članku 43. stavku 1. točci 7. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju teške bolesti oca, majke, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta (3 radna dana). Sukladno članku 43. stavku 1. točci 12. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost (ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine).
Poslodavac u svakom pojedinačnom slučaju procjenjuje po kojoj od navedene dvije osnove će zaposlenik ostvariti pravo na plaćeni dopust. U konkretnom slučaju, poslodavac može priznati pravo na plaćeni dopust po obje osnove.
Tumačenje br. 4/24 od 11. travnja 2024.
Sukladno članku 43. stavku 1. točci 12. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost (ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine). Poslodavac u svakom konkretnom slučaju procjenjuje je li neki obiteljski razlog uzrokovan bolešću ili nesretnim slučajem, zbog kojeg je prijeko potrebna trenutna nazočnost zaposlenika, važan i hitan.
Tumačenje br. 62/24 od 30. rujna 2024.
Zaposlenik koji je sklopio građanski brak i temeljem toga ostvario pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta (a u međuvremenu se nije razveo), za sklapanje crkvenog braka s istom osobom ne može ponovno ostvariti pravo na isti plaćeni dopust.
Tumačenje br. 63/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 43. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust od 5 radnih dana za sklapanje braka ili životnog partnerstva. Sukladno članku 43. stavku 3. TKU-a, plaćeni dopust koristi se u trenutku nastanka događaja, odnosno neposredno nakon nastanka događaja zbog kojeg se plaćeni dopust odobrava. Zaposlenik koji je sklopio građanski brak i temeljem toga ostvario pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta (a u međuvremenu se nije razveo), za sklapanje crkvenog braka s istom osobom ne može ponovno ostvariti pravo na isti plaćeni dopust.
Sukladno članku 43. stavku 1. točci 7. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju teške bolesti oca, majke, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta (3 radna dana). Sukladno članku 43. stavku 1. točci 12. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost (ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine).
Poslodavac u svakom pojedinačnom slučaju procjenjuje po kojoj od navedene dvije osnove će zaposlenik ostvariti pravo na plaćeni dopust. U konkretnom slučaju, poslodavac može priznati pravo na plaćeni dopust po obje osnove.
Tumačenje br. 4/24 od 11. travnja 2024.
Sukladno članku 43. stavku 1. točci 12. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust u slučaju odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost (ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine). Poslodavac u svakom konkretnom slučaju procjenjuje je li neki obiteljski razlog uzrokovan bolešću ili nesretnim slučajem, zbog kojeg je prijeko potrebna trenutna nazočnost zaposlenika, važan i hitan.
Tumačenje br. 62/24 od 30. rujna 2024.
Zaposlenik koji je sklopio građanski brak i temeljem toga ostvario pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta (a u međuvremenu se nije razveo), za sklapanje crkvenog braka s istom osobom ne može ponovno ostvariti pravo na isti plaćeni dopust.
Tumačenje br. 63/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 43. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust od 5 radnih dana za sklapanje braka ili životnog partnerstva. Sukladno članku 43. stavku 3. TKU-a, plaćeni dopust koristi se u trenutku nastanka događaja, odnosno neposredno nakon nastanka događaja zbog kojeg se plaćeni dopust odobrava. Zaposlenik koji je sklopio građanski brak i temeljem toga ostvario pravo na 5 radnih dana plaćenog dopusta (a u međuvremenu se nije razveo), za sklapanje crkvenog braka s istom osobom ne može ponovno ostvariti pravo na isti plaćeni dopust.
Članak 47.
Tumačenje br. 5/24 od 11. travnja 2024.
Sukladno članku 47. stavku 3. TKU-a, zaposleniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65 % prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Člankom 47. stavkom 6. TKU-a ugovoreno je da iznimno od stavka 3. članka 47. TKU-a, pravo na povlaštenu otpremninu ne ostvaruje zaposlenik kojem je ugovor o radu otkazan zbog odbijanja potpisivanja novog ugovora ili njegovih izmjena, koji su zaposleniku ponuđeni radi usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine br. 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 22/24). Slijedom navedenog, zaposlenik ne ostvaruje pravo na povlaštenu otpremninu samo ukoliko mu je ugovor o radu otkazan zbog odbijanja potpisivanja novog ugovora ili njegovih izmjena koji su mu ponuđeni zbog prevođenja dotadašnjeg radnog mjesta, u skladu sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine br. 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 22/24). Ako se zaposleniku ponudi novi ugovor o radu u kojem se mijenja radno mjesto (npr. zbog prestanka potrebe za radnim mjestom iz trenutno važećeg ugovora o radu), zaposlenik u slučaju prestanka ugovora o radu zbog odbijanja potpisivanja takvog novog ugovora ostvaruje pravo na povlaštenu otpremninu sukladno članku 47. stavku 3. TKU-a.
Sukladno članku 47. stavku 3. TKU-a, zaposleniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65 % prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Člankom 47. stavkom 6. TKU-a ugovoreno je da iznimno od stavka 3. članka 47. TKU-a, pravo na povlaštenu otpremninu ne ostvaruje zaposlenik kojem je ugovor o radu otkazan zbog odbijanja potpisivanja novog ugovora ili njegovih izmjena, koji su zaposleniku ponuđeni radi usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine br. 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 22/24). Slijedom navedenog, zaposlenik ne ostvaruje pravo na povlaštenu otpremninu samo ukoliko mu je ugovor o radu otkazan zbog odbijanja potpisivanja novog ugovora ili njegovih izmjena koji su mu ponuđeni zbog prevođenja dotadašnjeg radnog mjesta, u skladu sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine br. 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 22/24). Ako se zaposleniku ponudi novi ugovor o radu u kojem se mijenja radno mjesto (npr. zbog prestanka potrebe za radnim mjestom iz trenutno važećeg ugovora o radu), zaposlenik u slučaju prestanka ugovora o radu zbog odbijanja potpisivanja takvog novog ugovora ostvaruje pravo na povlaštenu otpremninu sukladno članku 47. stavku 3. TKU-a.
Članak 50.
Tumačenje br. 7/24 od 29. travnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. U konkretnom slučaju, zaposlenica ima 3 godine radnog staža ostvarenog u državnoj službi i nešto više od 2 godine radnog staža u javnoj službi gdje je trenutno u radnom odnosu. U slučaju kumulacije radnog staža u državnoj i javnoj službi zaposlenica bi pravo na sljedeću jubilarnu nagradu ostvarila u 2028. godini i to za 10 godina radnog staža. Bez kumulacije radnog staža, zaposlenica bi pravo na sljedeću jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža u javnim službama ostvarila u 2026. godini. Primjenom spomenutog povoljnijeg prava za zaposlenika, u slučaju ostvarivanja prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, zaposlenica u konkretnom slučaju u 2026. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira, što znači da bi u 2028. godini zaposlenica imala pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina radnog staža.
Tumačenje br. 8/24 od 29. travnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. Po istoj osnovi i za isto razdoblje pravo na jubilarnu nagradu zaposlenik može ostvariti samo jedanput.
Tumačenje br. 29/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu te staž ostvaren u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i javnim ustanovama kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Budući da se vrijeme obavljanja zdravstvene djelatnosti u zakupu i koncesiji smatra radom u javnoj službi, staž ostvaren u zakupu i koncesiji uračunava se u neprekidni staž u javnim službama.
Tumačenje br. 31/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. U konkretnom slučaju, radni staž ostvaren u OOUR PTT Zabok ne smatra se radom ostvarenim u javnoj službi zbog toga što sredstva za plaće zaposlenika OOUR PTT Zabok nisu bila osiguravana u državnom proračunu.
Tumačenje br. 64/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. Slijedom navedenog, primjenom spomenutog povoljnijeg prava za zaposlenika, u slučaju ostvarivanja prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, zaposlenica u konkretnom slučaju u 2024. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža u javnoj službi. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira, što znači da bi u 2025. godini zaposlenica imala pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina radnog staža.
Tumačenje br. 65/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. U konkretnom slučaju zaposlenik, temeljem kumulacije radnog staža u državnoj i javnoj službi, u 2024. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. U konkretnom slučaju, zaposlenica ima 3 godine radnog staža ostvarenog u državnoj službi i nešto više od 2 godine radnog staža u javnoj službi gdje je trenutno u radnom odnosu. U slučaju kumulacije radnog staža u državnoj i javnoj službi zaposlenica bi pravo na sljedeću jubilarnu nagradu ostvarila u 2028. godini i to za 10 godina radnog staža. Bez kumulacije radnog staža, zaposlenica bi pravo na sljedeću jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža u javnim službama ostvarila u 2026. godini. Primjenom spomenutog povoljnijeg prava za zaposlenika, u slučaju ostvarivanja prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, zaposlenica u konkretnom slučaju u 2026. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira, što znači da bi u 2028. godini zaposlenica imala pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina radnog staža.
Tumačenje br. 8/24 od 29. travnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. Po istoj osnovi i za isto razdoblje pravo na jubilarnu nagradu zaposlenik može ostvariti samo jedanput.
Tumačenje br. 29/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu te staž ostvaren u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i javnim ustanovama kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Budući da se vrijeme obavljanja zdravstvene djelatnosti u zakupu i koncesiji smatra radom u javnoj službi, staž ostvaren u zakupu i koncesiji uračunava se u neprekidni staž u javnim službama.
Tumačenje br. 31/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 50. stavku 1. TKU-a, u neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca, računa se staž ostvaren u javnim ustanovama odnosno drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. U konkretnom slučaju, radni staž ostvaren u OOUR PTT Zabok ne smatra se radom ostvarenim u javnoj službi zbog toga što sredstva za plaće zaposlenika OOUR PTT Zabok nisu bila osiguravana u državnom proračunu.
Tumačenje br. 64/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. Slijedom navedenog, primjenom spomenutog povoljnijeg prava za zaposlenika, u slučaju ostvarivanja prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, zaposlenica u konkretnom slučaju u 2024. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina radnog staža u javnoj službi. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira, što znači da bi u 2025. godini zaposlenica imala pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina radnog staža.
Tumačenje br. 65/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 50. stavku 3. TKU-a, službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava. Za ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu nakon stupanja na snagu odredbe članka 50. stavka 3. TKU-a tj. nakon 1. ožujka 2024. godine predmetna odredba primjenjuje se na način kako je to povoljnije za zaposlenika. Povoljnijim pravom u ovom smislu smatra se ranije ostvarivanje prava na prvu sljedeću jubilarnu nagradu, kumulacijom radnog staža u javnoj i državnoj službi ili bez kumulacije. Nakon toga, za svaku sljedeću jubilarnu nagradu radni staž ostvaren u državnoj i javnoj službi obavezno se kumulira. U konkretnom slučaju zaposlenik, temeljem kumulacije radnog staža u državnoj i javnoj službi, u 2024. godini ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža.
Članak 52.
Tumačenje br. 12/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 52. stavku 3. TKU-a, ako zaposlenik radi zamjene odsutnog zaposlenika po pisanom nalogu koji je poslodavac dužan dati zaposleniku, obavlja poslove više složenosti odnosno težih uvjeta rada od poslova svog radnog mjesta, za vrijeme obavljanja poslova odsutnog zaposlenika, za odrađene sate isplaćuje mu se plaća u visini plaće radnog mjesta kojeg obavlja po pisanom nalogu poslodavca. Zaposlenik ne smije obavljati poslove iz stavka 3. članka 52. TKU-a bez izdanog pisanog naloga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga. Sukladno članku 52. stavku 4. TKU-a, zaposlenik predmetne poslove može obavljati najviše do 30 dana. Ako je drugim kolektivnim ugovorom koji se primjenjuje na zaposlenika isto pravo ugovoreno na drugačiji način, na zaposlenika se primjenjuje povoljnije pravo.
Tumačenje br. 25/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 52. stavku 3. TKU-a, o potrebi zamjene zaposlenika odlučuje poslodavac, neovisno o razlozima zbog kojih je zamjena potrebna. Nalog mora biti u pisanoj formi, a daje ga čelnik ustanove ili osoba koju on za to ovlasti. Nalog je dovoljno poslati elektroničkom poštom ukoliko je to uobičajeni način korespondencije između poslodavca i zaposlenika. Dokaz stvarno odrađenih sati na poslovima više složenosti je službena evidencija radnog vremena. Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno za obračunavanje i obradu plaće u COP-u.
Sukladno članku 52. stavku 3. TKU-a, ako zaposlenik radi zamjene odsutnog zaposlenika po pisanom nalogu koji je poslodavac dužan dati zaposleniku, obavlja poslove više složenosti odnosno težih uvjeta rada od poslova svog radnog mjesta, za vrijeme obavljanja poslova odsutnog zaposlenika, za odrađene sate isplaćuje mu se plaća u visini plaće radnog mjesta kojeg obavlja po pisanom nalogu poslodavca. Zaposlenik ne smije obavljati poslove iz stavka 3. članka 52. TKU-a bez izdanog pisanog naloga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga. Sukladno članku 52. stavku 4. TKU-a, zaposlenik predmetne poslove može obavljati najviše do 30 dana. Ako je drugim kolektivnim ugovorom koji se primjenjuje na zaposlenika isto pravo ugovoreno na drugačiji način, na zaposlenika se primjenjuje povoljnije pravo.
Tumačenje br. 25/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 52. stavku 3. TKU-a, o potrebi zamjene zaposlenika odlučuje poslodavac, neovisno o razlozima zbog kojih je zamjena potrebna. Nalog mora biti u pisanoj formi, a daje ga čelnik ustanove ili osoba koju on za to ovlasti. Nalog je dovoljno poslati elektroničkom poštom ukoliko je to uobičajeni način korespondencije između poslodavca i zaposlenika. Dokaz stvarno odrađenih sati na poslovima više složenosti je službena evidencija radnog vremena. Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno za obračunavanje i obradu plaće u COP-u.
Članak 57.
Tumačenje br. 33/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) radni staž je vrijeme rada koje se prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja i za koje su plaćeni doprinosi u Republici Hrvatskoj, a koje je provedeno u:
- radnom odnosu
- samostalnom obavljanju profesionalne djelatnosti u skladu s posebnim propisima
- profesionalnom obavljanju dužnosti u tijelima javne vlasti i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na koju je osoba izabrana ili imenovana
- obavljanju poslova obrtnika upisanog u odgovarajući registar
- obavljanju samostalne djelatnosti.
Nadalje, sukladno predmetnom Zakonu, iznimno se u radni staž uračunava i radni staž ostvaren u inozemstvu, pod uvjetom da se on računa u Republici Hrvatskoj u staž osiguranja za mirovinu odnosno ako je tako regulirano međunarodnim ugovorima (sporazumima) Republike Hrvatske i pojedinih drugih država ili se radi o stažu ostvarenom u zemljama Europske unije nakon 1. srpnja 2013. ili se radi o stažu ostvarenom u institucijama Europske unije, Europskog gospodarskog prostora i u Švicarskoj Konfederaciji te međunarodnim organizacijama i institucijama.
Slijedom navedenog, poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa se u radni staž za ostvarivanje prava na dodatak temeljem članka 57. TKU-a.
Od 12. prosinca 2012. godine, odnosno od stupanja na snagu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javim službama (NN 141/12), a sukladno tumačenju Povjerenstva za tumačenje TKU-a broj 115/14 od 11. prosinca 2014. godine, poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa se u radni staž (uključujući i radni staž koji je ostvaren prije 12. prosinca 2012. godine).
Tumačenje br. 34/24 od 17. srpnja 2024.
Budući da osobe u statusu roditelja koji obavlja roditeljsku dužnost u prvoj godini djetetova života nisu u radnom odnosu i za to vrijeme im ne ide radni staž, vrijeme provedeno u navedenom statusu ne uračunava se u radni staž u smislu prava na uvećanje plaće iz članka 57. TKU-a.
Sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) radni staž je vrijeme rada koje se prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja i za koje su plaćeni doprinosi u Republici Hrvatskoj, a koje je provedeno u:
- radnom odnosu
- samostalnom obavljanju profesionalne djelatnosti u skladu s posebnim propisima
- profesionalnom obavljanju dužnosti u tijelima javne vlasti i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na koju je osoba izabrana ili imenovana
- obavljanju poslova obrtnika upisanog u odgovarajući registar
- obavljanju samostalne djelatnosti.
Nadalje, sukladno predmetnom Zakonu, iznimno se u radni staž uračunava i radni staž ostvaren u inozemstvu, pod uvjetom da se on računa u Republici Hrvatskoj u staž osiguranja za mirovinu odnosno ako je tako regulirano međunarodnim ugovorima (sporazumima) Republike Hrvatske i pojedinih drugih država ili se radi o stažu ostvarenom u zemljama Europske unije nakon 1. srpnja 2013. ili se radi o stažu ostvarenom u institucijama Europske unije, Europskog gospodarskog prostora i u Švicarskoj Konfederaciji te međunarodnim organizacijama i institucijama.
Slijedom navedenog, poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa se u radni staž za ostvarivanje prava na dodatak temeljem članka 57. TKU-a.
Od 12. prosinca 2012. godine, odnosno od stupanja na snagu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javim službama (NN 141/12), a sukladno tumačenju Povjerenstva za tumačenje TKU-a broj 115/14 od 11. prosinca 2014. godine, poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa se u radni staž (uključujući i radni staž koji je ostvaren prije 12. prosinca 2012. godine).
Tumačenje br. 34/24 od 17. srpnja 2024.
Budući da osobe u statusu roditelja koji obavlja roditeljsku dužnost u prvoj godini djetetova života nisu u radnom odnosu i za to vrijeme im ne ide radni staž, vrijeme provedeno u navedenom statusu ne uračunava se u radni staž u smislu prava na uvećanje plaće iz članka 57. TKU-a.
Članak 58.
Tumačenje br. 13/24 od 14. svibnja 2024.
Temeljem članka 58. stavka 1. TKU-a, zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini od 5 % ako ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), 8 % ako ima akademski stupanj magistra znanosti, odnosno za 15 % ako ima akademski stupanj doktora znanosti ili doktora umjetnosti, ako završen sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, ali se odnosi na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta. Na nove zaposlenike, zaposlene nakon 1. siječnja 2024. godine odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/23), primjenjuje se navedena odredba članka 58. stavka 1. TKU-a. Poslodavac donosi odluku o tome odnosi li se završeni sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta.
Na zaposlenike zatečene u sustavu odnosno zaposlenike koji su do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama stekli pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini - sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), te znanstveni stupanj magistra znanosti i doktora znanosti, a kojima taj studij nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta i ne odnosi se na područje kojim se zaposlenik u okviru poslova svog radnog mjesta bavi, primjenjuje se odredba članka 58. stavka 2. TKU-a i takvi zaposlenici ostvaruju pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini postotka uvećanja koji je ostvaren do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Sukladno članku 58. stavcima 3. i 4. TKU-a, predmetni dodatak zatečeni zaposlenici zadržavaju do prestanka radnog odnosa u javnim službama, a iznimno do sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je uvjet završen studij na poslijediplomskoj razini.
Tumačenje br. 14/24 od 14. svibnja 2024.
Na zatečene zaposlenike odnosno zaposlenike koji su do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/23) stekli pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini - sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), te znanstveni stupanj magistra znanosti i doktora znanosti, a kojima taj studij nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta i ne odnosi se na područje kojim se zaposlenik u okviru poslova svog radnog mjesta bavi, primjenjuje se odredba članka 58. stavka 2. TKU-a i takvi zaposlenici ostvaruju pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini postotka uvećanja koji je ostvaren do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (1. siječnja 2024. godine). Sukladno članku 58. stavcima 3. i 4. TKU-a, predmetni dodatak zatečeni zaposlenici zadržavaju do prestanka radnog odnosa u javnim službama, a iznimno do sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je uvjet završen studij na poslijediplomskoj razini.
Tumačenje br. 23/24 od 29. svibnja 2024.
Temeljem članka 58. stavka 1. TKU-a, zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini od 5 % ako ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), 8 % ako ima akademski stupanj magistra znanosti, odnosno za 15 % ako ima akademski stupanj doktora znanosti ili doktora umjetnosti, ako završen sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, ali se odnosi na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta.
Temeljem članka 58. stavka 1. TKU-a, zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini od 5 % ako ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), 8 % ako ima akademski stupanj magistra znanosti, odnosno za 15 % ako ima akademski stupanj doktora znanosti ili doktora umjetnosti, ako završen sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, ali se odnosi na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta. Na nove zaposlenike, zaposlene nakon 1. siječnja 2024. godine odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/23), primjenjuje se navedena odredba članka 58. stavka 1. TKU-a. Poslodavac donosi odluku o tome odnosi li se završeni sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta.
Na zaposlenike zatečene u sustavu odnosno zaposlenike koji su do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama stekli pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini - sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), te znanstveni stupanj magistra znanosti i doktora znanosti, a kojima taj studij nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta i ne odnosi se na područje kojim se zaposlenik u okviru poslova svog radnog mjesta bavi, primjenjuje se odredba članka 58. stavka 2. TKU-a i takvi zaposlenici ostvaruju pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini postotka uvećanja koji je ostvaren do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Sukladno članku 58. stavcima 3. i 4. TKU-a, predmetni dodatak zatečeni zaposlenici zadržavaju do prestanka radnog odnosa u javnim službama, a iznimno do sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je uvjet završen studij na poslijediplomskoj razini.
Tumačenje br. 14/24 od 14. svibnja 2024.
Na zatečene zaposlenike odnosno zaposlenike koji su do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/23) stekli pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini - sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), te znanstveni stupanj magistra znanosti i doktora znanosti, a kojima taj studij nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta i ne odnosi se na područje kojim se zaposlenik u okviru poslova svog radnog mjesta bavi, primjenjuje se odredba članka 58. stavka 2. TKU-a i takvi zaposlenici ostvaruju pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini postotka uvećanja koji je ostvaren do dana stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (1. siječnja 2024. godine). Sukladno članku 58. stavcima 3. i 4. TKU-a, predmetni dodatak zatečeni zaposlenici zadržavaju do prestanka radnog odnosa u javnim službama, a iznimno do sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je uvjet završen studij na poslijediplomskoj razini.
Tumačenje br. 23/24 od 29. svibnja 2024.
Temeljem članka 58. stavka 1. TKU-a, zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini u visini od 5 % ako ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. i univ. spec. - razina VII.2. Hrvatskog klasifikacijskog okvira ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu - kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studiji), 8 % ako ima akademski stupanj magistra znanosti, odnosno za 15 % ako ima akademski stupanj doktora znanosti ili doktora umjetnosti, ako završen sveučilišni specijalistički studij, magisterij odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, ali se odnosi na područje kojim se zaposlenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta.
Članak 59.
Tumačenje br. 15/24 od 14. svibnja 2024.
Zakonom o radu propisano je da zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Navedenim izvorima prava mogu biti ugovorene odnosno određene i druge okolnosti temeljem kojih zaposlenik ostvaruje pravo na povećanu plaću (npr. za rad subotom). Stoga zaposlenik u takvim okolnostima ostvaruje pravo na povećanu plaću bez obzira ostvaruje li pravo na povećanje i po nekoj drugoj osnovi i bez obzira ostvaruje li i neka druga prava koja su primjerice ugovorena kolektivnim ugovorom. Temeljem članka 59. TKU-a, zaposlenik koji je upućen na službeno putovanje subotom i/ili nedjeljom ima pravo na uvećanje plaće za rad subotom i nedjeljom, neovisno o tome je li mu za te dane isplaćena dnevnica i jednokratna naknada zbog povećane odgojno-obrazovne odgovornosti.
Tumačenje br. 24/24 od 29. svibnja 2024.
Temeljem članka 59. TKU-a, zaposlenik koji je upućen na službeno putovanje subotom i/ili nedjeljom ima pravo na uvećanje plaće za rad subotom i nedjeljom, neovisno o tome je li mu za te dane isplaćena dnevnica i jednokratna naknada zbog povećane odgojno-obrazovne odgovornosti. Ukoliko rad subotom i/ili nedjeljom prelazi okvir ukupnog tjednog zaduženja zaposlenika, rad subotom i/ili nedjeljom obračunava se i isplaćuje kao prekovremeni rad. Osim toga, zaposlenik ima pravo i na dodatak na plaću za rad subotom i/ili nedjeljom. Dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad subotom i rad nedjeljom u navedenom se slučaju obračunavaju na način kao da je zaposlenik radio u redovitom osmosatnom radnom vremenu tj. obračun dodataka se provodi na osam sati dnevno. U slučaju da je efektivni rad subotom i/ili nedjeljom kraći od osam sati dnevno, navedeni dodaci obračunavaju se za efektivno odrađene sate.
Tumačenje br. 27/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 59. stavku 1. točci 7. TKU-a, svi zaposlenici koji su radili na dan provedbe parlamentarnih izbora, koji je po Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor neradni dan, imaju pravo na dodatak za rad u neradni dan 150 %.
Tumačenje br. 28/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 59. stavku 1. točci 7. TKU-a, svi zaposlenici koji su radili na dan provedbe parlamentarnih izbora, koji je po Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor neradni dan, imaju pravo na dodatak za rad u neradni dan 150 %. Zaposlenik koji je upućen na službeni put i na službenom putu je u neradni dan, nema pravo na predmetni dodatak ako taj dan nije efektivno radio.
Tumačenje br. 55/24 od 27. rujna 2024.
Ako je zaposlenik radio u smjenama odnosno ostvario je pravo na dodatak na plaću za smjenski rad u tjednu koji je dijelom pao na jedan mjesec, a dijelom u drugi mjesec, ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za smjenski rad za taj tjedan. Kako se naknada za rad u smjenama isplaćuje za obavljanje poslova u drugoj smjeni u tom slučaju će se dodatak za rad u drugoj smjeni zaposleniku isplatiti u onom mjesecu u kojem je obavljen rad u drugoj smjeni.
Zakonom o radu propisano je da zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Navedenim izvorima prava mogu biti ugovorene odnosno određene i druge okolnosti temeljem kojih zaposlenik ostvaruje pravo na povećanu plaću (npr. za rad subotom). Stoga zaposlenik u takvim okolnostima ostvaruje pravo na povećanu plaću bez obzira ostvaruje li pravo na povećanje i po nekoj drugoj osnovi i bez obzira ostvaruje li i neka druga prava koja su primjerice ugovorena kolektivnim ugovorom. Temeljem članka 59. TKU-a, zaposlenik koji je upućen na službeno putovanje subotom i/ili nedjeljom ima pravo na uvećanje plaće za rad subotom i nedjeljom, neovisno o tome je li mu za te dane isplaćena dnevnica i jednokratna naknada zbog povećane odgojno-obrazovne odgovornosti.
Tumačenje br. 24/24 od 29. svibnja 2024.
Temeljem članka 59. TKU-a, zaposlenik koji je upućen na službeno putovanje subotom i/ili nedjeljom ima pravo na uvećanje plaće za rad subotom i nedjeljom, neovisno o tome je li mu za te dane isplaćena dnevnica i jednokratna naknada zbog povećane odgojno-obrazovne odgovornosti. Ukoliko rad subotom i/ili nedjeljom prelazi okvir ukupnog tjednog zaduženja zaposlenika, rad subotom i/ili nedjeljom obračunava se i isplaćuje kao prekovremeni rad. Osim toga, zaposlenik ima pravo i na dodatak na plaću za rad subotom i/ili nedjeljom. Dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad subotom i rad nedjeljom u navedenom se slučaju obračunavaju na način kao da je zaposlenik radio u redovitom osmosatnom radnom vremenu tj. obračun dodataka se provodi na osam sati dnevno. U slučaju da je efektivni rad subotom i/ili nedjeljom kraći od osam sati dnevno, navedeni dodaci obračunavaju se za efektivno odrađene sate.
Tumačenje br. 27/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 59. stavku 1. točci 7. TKU-a, svi zaposlenici koji su radili na dan provedbe parlamentarnih izbora, koji je po Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor neradni dan, imaju pravo na dodatak za rad u neradni dan 150 %.
Tumačenje br. 28/24 od 29. svibnja 2024.
Sukladno članku 59. stavku 1. točci 7. TKU-a, svi zaposlenici koji su radili na dan provedbe parlamentarnih izbora, koji je po Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor neradni dan, imaju pravo na dodatak za rad u neradni dan 150 %. Zaposlenik koji je upućen na službeni put i na službenom putu je u neradni dan, nema pravo na predmetni dodatak ako taj dan nije efektivno radio.
Tumačenje br. 55/24 od 27. rujna 2024.
Ako je zaposlenik radio u smjenama odnosno ostvario je pravo na dodatak na plaću za smjenski rad u tjednu koji je dijelom pao na jedan mjesec, a dijelom u drugi mjesec, ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za smjenski rad za taj tjedan. Kako se naknada za rad u smjenama isplaćuje za obavljanje poslova u drugoj smjeni u tom slučaju će se dodatak za rad u drugoj smjeni zaposleniku isplatiti u onom mjesecu u kojem je obavljen rad u drugoj smjeni.
Članak 65.
Tumačenje br. 30/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 65. stavku 2. TKU-a, zaposleniku koji je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu poslodavac je dužan isplaćivati naknadu u visini 100% iznosa njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje, za cijelo vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Tumačenje br. 35/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. Obveza isplate predmetne razlike naknade plaće primjenjuje se od 25. listopada 2023. godine odnosno od stupanja na snagu Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/23).
Tumačenje br. 36/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. U svrhu izračuna i isplate razlike naknade plaće za bolovanje, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o visini naknade za bolovanje isplaćene od strane HZZO-a (izvadak/ispis s tekućeg računa zaposlenika iz kojeg je vidljiva uplata HZZO-a s osnove naknade za bolovanje).
Tumačenje br. 54/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. U svrhu izračuna i isplate razlike naknade plaće za bolovanje, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o visini naknade za bolovanje isplaćene od strane HZZO-a (izvadak/ispis s tekućeg računa zaposlenika iz kojeg je vidljiva uplata HZZO-a s osnove naknade za bolovanje). Obveza isplate predmetne razlike naknade plaće primjenjuje se od 25. listopada 2023. godine odnosno od stupanja na snagu Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/23).
Stupanjem na snagu Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24) prestao je važiti Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23, 128/23).
Sukladno članku 65. stavku 2. TKU-a, zaposleniku koji je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu poslodavac je dužan isplaćivati naknadu u visini 100% iznosa njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje, za cijelo vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Tumačenje br. 35/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. Obveza isplate predmetne razlike naknade plaće primjenjuje se od 25. listopada 2023. godine odnosno od stupanja na snagu Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/23).
Tumačenje br. 36/24 od 17. srpnja 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. U svrhu izračuna i isplate razlike naknade plaće za bolovanje, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o visini naknade za bolovanje isplaćene od strane HZZO-a (izvadak/ispis s tekućeg računa zaposlenika iz kojeg je vidljiva uplata HZZO-a s osnove naknade za bolovanje).
Tumačenje br. 54/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. U svrhu izračuna i isplate razlike naknade plaće za bolovanje, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o visini naknade za bolovanje isplaćene od strane HZZO-a (izvadak/ispis s tekućeg računa zaposlenika iz kojeg je vidljiva uplata HZZO-a s osnove naknade za bolovanje). Obveza isplate predmetne razlike naknade plaće primjenjuje se od 25. listopada 2023. godine odnosno od stupanja na snagu Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/23).
Stupanjem na snagu Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24) prestao je važiti Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23, 128/23).
Članak 72.
Tumačenje br. 59/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno mišljenju MROSP-a, iako zaposlenik čitavo vrijeme provedeno na službenom putu efektivno ne obavlja ugovorene poslove, njegovo radno vrijeme toga dana, bez obzira na vremensko trajanje službenog puta, određuje se prema njegovom stvarno ugovorenom redovitom radnom danu. Međutim, ako bi na službenom putu, ne uračunavajući pri tome vrijeme provedeno na putu, zaposlenik radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu te bi zaposlenik ostvario pravo na povećanu plaću za stvarno odrađene sate prekovremenog rada. Izuzetak su slučajevi kada se radi o zaposleniku koji bi za vrijeme službenog puta obavljao svoje ugovorene poslove (npr. vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu), u kojem slučaju se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dnevnicu ako su ispunjeni gore navedeni uvjeti te i na plaćen prekovremeni rad ako je vrijeme provedeno na putu duže od zaposlenikovog ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena.
Tumačenje br. 60/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno mišljenju MROSP-a, iako zaposlenik čitavo vrijeme provedeno na službenom putu efektivno ne obavlja ugovorene poslove, njegovo radno vrijeme toga dana, bez obzira na vremensko trajanje službenog puta, određuje se prema njegovom stvarno ugovorenom redovitom radnom danu. Međutim, ako bi na službenom putu, ne uračunavajući pri tome vrijeme provedeno na putu, zaposlenik radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu te bi zaposlenik ostvario pravo na povećanu plaću za stvarno odrađene sate prekovremenog rada. Izuzetak su slučajevi kada se radi o zaposleniku koji bi za vrijeme službenog puta obavljao svoje ugovorene poslove (npr. vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu), u kojem slučaju se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme.
Sukladno mišljenju MROSP-a, iako zaposlenik čitavo vrijeme provedeno na službenom putu efektivno ne obavlja ugovorene poslove, njegovo radno vrijeme toga dana, bez obzira na vremensko trajanje službenog puta, određuje se prema njegovom stvarno ugovorenom redovitom radnom danu. Međutim, ako bi na službenom putu, ne uračunavajući pri tome vrijeme provedeno na putu, zaposlenik radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu te bi zaposlenik ostvario pravo na povećanu plaću za stvarno odrađene sate prekovremenog rada. Izuzetak su slučajevi kada se radi o zaposleniku koji bi za vrijeme službenog puta obavljao svoje ugovorene poslove (npr. vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu), u kojem slučaju se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dnevnicu ako su ispunjeni gore navedeni uvjeti te i na plaćen prekovremeni rad ako je vrijeme provedeno na putu duže od zaposlenikovog ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena.
Tumačenje br. 60/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno mišljenju MROSP-a, iako zaposlenik čitavo vrijeme provedeno na službenom putu efektivno ne obavlja ugovorene poslove, njegovo radno vrijeme toga dana, bez obzira na vremensko trajanje službenog puta, određuje se prema njegovom stvarno ugovorenom redovitom radnom danu. Međutim, ako bi na službenom putu, ne uračunavajući pri tome vrijeme provedeno na putu, zaposlenik radio duže od ugovorenog (punog ili nepunog) radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu te bi zaposlenik ostvario pravo na povećanu plaću za stvarno odrađene sate prekovremenog rada. Izuzetak su slučajevi kada se radi o zaposleniku koji bi za vrijeme službenog puta obavljao svoje ugovorene poslove (npr. vozač i medicinska sestra/tehničar u sanitetskom prijevozu), u kojem slučaju se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme.
Članak 75.
Tumačenje br. 1/24 od 11. travnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
Ako su prebivalište odnosno boravište zaposlenika i mjesto rada zaposlenika na istoj adresi, zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.
Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 75. stavaka 11. i 12. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da ima organizirani javni prijevoz odnosno da mu javni prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) i svaki radni dan organiziran sukladno članku 75. stavcima 11. i 12. TKU-a. Poslodavac sukladno ovom tumačenju i odredbama članka 75. TKU-a utvrđuje ima li zaposlenik organizirani ili neorganizirani prijevoz.
Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik s navršenih 58 godina ima organizirani javni prijevoz, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 3. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini godišnje odnosno mjesečne karte organiziranog javnog prijevoza. Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik s navršenih 58 godina nema organizirani javni prijevoz ili da javni prijevoz uopće ne postoji, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 6/24 od 29. travnja 2024.
Odredba članka 75. stavka 26. TKU-a o usklađivanju visine naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru odnosi se i na naknadu troškova prijevoza zaposlenika s navršenih 58 godina iz članka 75. stavka 4. TKU-a.
Tumačenje br. 9/24 od 29. travnja 2024.
U smislu članka 75. stavka 5. TKU-a, prebivalište odnosno boravište zaposlenika je prebivalište odnosno boravište sukladno Zakonu o prebivalištu. Prema Zakonu o prebivalištu (NN 144/12, 158/13, 114/22) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Boravište se prijavljuje na razdoblje od godinu dana, a nakon proteka godine dana može se produžiti na još godinu dana. U smislu odredaba članka 75. TKU-a, prijavljeno boravište ima prednost u odnosu na prebivalište samo u slučaju ako zaposlenik iz mjesta boravišta stvarno dolazi na posao i nakon posla odlazi u mjesto boravišta.
Tumačenje br. 10/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 13. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Za vrijeme trajanja projekta kroz koji je za stanovnike na nekom području privremeno osiguran besplatni odnosno subvencionirani javni prijevoz, moguće je utvrditi javno objavljenu punu cijenu mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte ili od ovlaštenog prijevoznika zatražiti informaciju o punoj cijeni karte te temeljem navedenog zaposlenicima isplatiti naknadu troškova prijevoza.
Tumačenje br. 16/24 od 14. svibnja 2024.
U konkretnom slučaju, na prikazanoj udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada zaposlenik nema organizirani javni prijevoz te se na njega primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 17/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 19. TKU-a, udaljenost se u smislu članka 75. TKU-a utvrđuje na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps, i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz članka 75. stavka 1. TKU-a, kao pješačka ruta sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka. Udaljenost od dva kilometra iz članka 75. stavka 1. TKU-a utvrđuje se kao pješačka ruta sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka. Pod suvremenom pješačkom stazom podrazumijeva se uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka na kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila. Sukladno članku 75. stavku 19. TKU-a, za računanje udaljenosti potrebne za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza (2 kilometra) relevantna je udaljenost koja se utvrdi upisivanjem adrese ustanove u kartografsku podlogu Google Maps.
Tumačenje br. 18/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 21. TKU-a, zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organizirani javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama članka 75. stavka 12. TKU-a. Naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla utvrđuje se sukladno članku 75. TKU-a, prema stvarnom rasporedu (početku i završetku) radnog vremena zaposlenika.
Tumačenje br. 19/24 od 14. svibnja 2024.
U konkretnom slučaju, na prikazanoj udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada zaposlenik nema organizirani javni prijevoz te se na njega primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 20/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. U konkretnom slučaju zaposlenik od adrese prebivališta do mjesta rada ima više od dva kilometra što znači da ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza.
Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Pod organiziranim javnim prijevozom, u smislu članka 75. TKU-a, smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla. Redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Sukladno članku 75. stavku 14. TKU-a, ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz članka 75. stavaka 11. i 12. od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u visini koja je povoljnija za poslodavca.
Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru.
Tumačenje br. 37/24 od 17. srpnja 2024.
Zaposlenik škole koji ima prebivalište izvan Republike Hrvatske ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada sukladno odredbama članka 75. TKU-a, pod istim uvjetima kao i zaposlenik škole koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Tumačenje br. 52/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Dakle, ako zaposlenik s navršenih 58 godina ima organizirani javni prijevoz koji ne koristi, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 3. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini godišnje odnosno mjesečne karte organiziranog javnog prijevoza.
Tumačenje br. 53/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U konkretnom slučaju zaposlenica ima organizirani javni prijevoz te ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno prethodno navedenom.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
Ako su prebivalište odnosno boravište zaposlenika i mjesto rada zaposlenika na istoj adresi, zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.
Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 75. stavaka 11. i 12. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da ima organizirani javni prijevoz odnosno da mu javni prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) i svaki radni dan organiziran sukladno članku 75. stavcima 11. i 12. TKU-a. Poslodavac sukladno ovom tumačenju i odredbama članka 75. TKU-a utvrđuje ima li zaposlenik organizirani ili neorganizirani prijevoz.
Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik s navršenih 58 godina ima organizirani javni prijevoz, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 3. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini godišnje odnosno mjesečne karte organiziranog javnog prijevoza. Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik s navršenih 58 godina nema organizirani javni prijevoz ili da javni prijevoz uopće ne postoji, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 6/24 od 29. travnja 2024.
Odredba članka 75. stavka 26. TKU-a o usklađivanju visine naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru odnosi se i na naknadu troškova prijevoza zaposlenika s navršenih 58 godina iz članka 75. stavka 4. TKU-a.
Tumačenje br. 9/24 od 29. travnja 2024.
U smislu članka 75. stavka 5. TKU-a, prebivalište odnosno boravište zaposlenika je prebivalište odnosno boravište sukladno Zakonu o prebivalištu. Prema Zakonu o prebivalištu (NN 144/12, 158/13, 114/22) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Boravište se prijavljuje na razdoblje od godinu dana, a nakon proteka godine dana može se produžiti na još godinu dana. U smislu odredaba članka 75. TKU-a, prijavljeno boravište ima prednost u odnosu na prebivalište samo u slučaju ako zaposlenik iz mjesta boravišta stvarno dolazi na posao i nakon posla odlazi u mjesto boravišta.
Tumačenje br. 10/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 13. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Za vrijeme trajanja projekta kroz koji je za stanovnike na nekom području privremeno osiguran besplatni odnosno subvencionirani javni prijevoz, moguće je utvrditi javno objavljenu punu cijenu mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte ili od ovlaštenog prijevoznika zatražiti informaciju o punoj cijeni karte te temeljem navedenog zaposlenicima isplatiti naknadu troškova prijevoza.
Tumačenje br. 16/24 od 14. svibnja 2024.
U konkretnom slučaju, na prikazanoj udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada zaposlenik nema organizirani javni prijevoz te se na njega primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 17/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 19. TKU-a, udaljenost se u smislu članka 75. TKU-a utvrđuje na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps, i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz članka 75. stavka 1. TKU-a, kao pješačka ruta sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka. Udaljenost od dva kilometra iz članka 75. stavka 1. TKU-a utvrđuje se kao pješačka ruta sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka. Pod suvremenom pješačkom stazom podrazumijeva se uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka na kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila. Sukladno članku 75. stavku 19. TKU-a, za računanje udaljenosti potrebne za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza (2 kilometra) relevantna je udaljenost koja se utvrdi upisivanjem adrese ustanove u kartografsku podlogu Google Maps.
Tumačenje br. 18/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 21. TKU-a, zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organizirani javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama članka 75. stavka 12. TKU-a. Naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla utvrđuje se sukladno članku 75. TKU-a, prema stvarnom rasporedu (početku i završetku) radnog vremena zaposlenika.
Tumačenje br. 19/24 od 14. svibnja 2024.
U konkretnom slučaju, na prikazanoj udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada zaposlenik nema organizirani javni prijevoz te se na njega primjenjuje odredba članka 75. stavka 4. TKU-a o pravu na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (razmjerno ugovorenoj visini, prema prijeđenom kilometru na mjesečnoj razini).
Tumačenje br. 20/24 od 14. svibnja 2024.
Sukladno članku 75. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. U konkretnom slučaju zaposlenik od adrese prebivališta do mjesta rada ima više od dva kilometra što znači da ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza.
Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Pod organiziranim javnim prijevozom, u smislu članka 75. TKU-a, smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla. Redoviti dolazak na posao i redoviti povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Sukladno članku 75. stavku 14. TKU-a, ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz članka 75. stavaka 11. i 12. od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u visini koja je povoljnija za poslodavca.
Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru.
Tumačenje br. 37/24 od 17. srpnja 2024.
Zaposlenik škole koji ima prebivalište izvan Republike Hrvatske ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada sukladno odredbama članka 75. TKU-a, pod istim uvjetima kao i zaposlenik škole koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Tumačenje br. 52/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Dakle, ako zaposlenik s navršenih 58 godina ima organizirani javni prijevoz koji ne koristi, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 75. stavka 3. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini godišnje odnosno mjesečne karte organiziranog javnog prijevoza.
Tumačenje br. 53/24 od 27. rujna 2024.
Sukladno članku 75. stavku 3. TKU-a, zaposlenici s navršenih 58 godina, kojima je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U konkretnom slučaju zaposlenica ima organizirani javni prijevoz te ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno prethodno navedenom.
Članak 84.
Tumačenje br. 11/24 od 14. svibnja 2024.
Člankom 84. stavkom 3. TKU-a propisano je kako će se utvrđivanje popisa zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled te pokretanje postupka ugovaranja nabave usluge za ostvarivanje navedenog prava zaposlenika izvršiti najkasnije do 1. ožujka tekuće kalendarske godine. Budući da se Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24) primjenjuje od 1. ožujka 2024. godine, navedena odredba članka 84. stavka 3. TKU-a ne odnosi se na 2024. godinu nego na 2025. godinu i sve naredne godine za vrijeme važenja predmetnog TKU-a. Obzirom da se radi o kontinuiranom pravu, neizmijenjenog sadržaja, u 2024. godini sistematski pregledi nastavljaju se na način i prema dinamici koja je do sada bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorima.
Tumačenje br. 21/24 od 14. svibnja 2024.
Temeljem članka 84. stavka 4. TKU-a, pravo na sistematske preglede primjenjuje se na način i u dinamici utvrđenim granskim kolektivnim ugovorima. Sukladno članku 84. stavku 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti pravo na sistematski pregled imaju svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine.
Tumačenje br. 22/24 od 14. svibnja 2024.
Temeljem članka 84. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Iznimno, u slučaju nemogućnosti organiziranja sistematskih pregleda u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, poslodavac će organizirati sistematski pregled i u zdravstvenim ustanovama izvan mreže javne zdravstvene službe. Poslodavac određuje gdje će i kako organizirati sistematske preglede za zaposlenike. Zaposlenik ne može birati zdravstvenu ustanovu u kojoj će obavljati sistematski pregled, niti od poslodavca može dobiti refundaciju troškova obavljanja sistematskog pregleda u zdravstvenoj ustanovi koju je sam odabrao.
Tumačenje br. 56/24 od 27. rujna 2024.
Temeljem članka 84. stavka 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Zaposlenici koji su u određenoj godini ostvarili pravo na sistematski pregled, ali to pravo nisu konzumirali odnosno nisu obavili sistematski pregled bez opravdanog razloga (npr. dugotrajna bolest, porodiljni dopust), pravo na sistematski pregled ponovno ostvaruju nakon 2 odnosno 3 godine, sukladno odredbi članka 84. TKU-a.
Tumačenje br. 57/24 od 27. rujna 2024.
Temeljem članka 84. stavka 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada.
Utvrđivanje popisa zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled te pokretanje postupka ugovaranja nabave usluge za ostvarivanje navedenog prava zaposlenika, izvršit će se najkasnije do 1. ožujka tekuće kalendarske godine. Na popisu trebaju biti svi zaposlenici koji pravo na sistematski ostvaruju u tekućoj kalendarskoj godini, neovisno o tome u kojem dijelu godine (prije ili nakon 1. ožujka). Na popis zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled poslodavac stavlja zaposlenike koji su u radnom odnosu na dan utvrđivanja popisa, no navedeno ne sprječava poslodavca da na popis za tekuću kalendarsku godinu naknadno uključi i zaposlenike koji s radom započnu nakon 1. ožujka. Pravo na prvi sistematski pregled kod određenog poslodavca zaposlenik ostvaruje najkasnije 2 odnosno 3 godine nakon početka rada kod poslodavca, a sukladno odredbi članka 84. stavka 1. TKU-a.
Tumačenje br. 58/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 84. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Sistematski pregled obuhvaća zdravstvene preglede iz specifikacije koja se nalazi u prilogu TKU-a i čini njegov sastavni dio. Pregledi koji su navedeni u specifikaciji moraju biti ugovoreni. Ukoliko poslodavac ima mogućnost da u okviru ukupne vrijednosti od 160,00 eura ugovori i dodatne preglede (ovisno o željama i potrebama zaposlenika, a koji nisu navedeni u specifikaciji), to može učiniti.
Člankom 84. stavkom 3. TKU-a propisano je kako će se utvrđivanje popisa zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled te pokretanje postupka ugovaranja nabave usluge za ostvarivanje navedenog prava zaposlenika izvršiti najkasnije do 1. ožujka tekuće kalendarske godine. Budući da se Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24) primjenjuje od 1. ožujka 2024. godine, navedena odredba članka 84. stavka 3. TKU-a ne odnosi se na 2024. godinu nego na 2025. godinu i sve naredne godine za vrijeme važenja predmetnog TKU-a. Obzirom da se radi o kontinuiranom pravu, neizmijenjenog sadržaja, u 2024. godini sistematski pregledi nastavljaju se na način i prema dinamici koja je do sada bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorima.
Tumačenje br. 21/24 od 14. svibnja 2024.
Temeljem članka 84. stavka 4. TKU-a, pravo na sistematske preglede primjenjuje se na način i u dinamici utvrđenim granskim kolektivnim ugovorima. Sukladno članku 84. stavku 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti pravo na sistematski pregled imaju svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine.
Tumačenje br. 22/24 od 14. svibnja 2024.
Temeljem članka 84. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Iznimno, u slučaju nemogućnosti organiziranja sistematskih pregleda u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, poslodavac će organizirati sistematski pregled i u zdravstvenim ustanovama izvan mreže javne zdravstvene službe. Poslodavac određuje gdje će i kako organizirati sistematske preglede za zaposlenike. Zaposlenik ne može birati zdravstvenu ustanovu u kojoj će obavljati sistematski pregled, niti od poslodavca može dobiti refundaciju troškova obavljanja sistematskog pregleda u zdravstvenoj ustanovi koju je sam odabrao.
Tumačenje br. 56/24 od 27. rujna 2024.
Temeljem članka 84. stavka 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Zaposlenici koji su u određenoj godini ostvarili pravo na sistematski pregled, ali to pravo nisu konzumirali odnosno nisu obavili sistematski pregled bez opravdanog razloga (npr. dugotrajna bolest, porodiljni dopust), pravo na sistematski pregled ponovno ostvaruju nakon 2 odnosno 3 godine, sukladno odredbi članka 84. TKU-a.
Tumačenje br. 57/24 od 27. rujna 2024.
Temeljem članka 84. stavka 1. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada.
Utvrđivanje popisa zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled te pokretanje postupka ugovaranja nabave usluge za ostvarivanje navedenog prava zaposlenika, izvršit će se najkasnije do 1. ožujka tekuće kalendarske godine. Na popisu trebaju biti svi zaposlenici koji pravo na sistematski ostvaruju u tekućoj kalendarskoj godini, neovisno o tome u kojem dijelu godine (prije ili nakon 1. ožujka). Na popis zaposlenika koji ostvaruju pravo na sistematski pregled poslodavac stavlja zaposlenike koji su u radnom odnosu na dan utvrđivanja popisa, no navedeno ne sprječava poslodavca da na popis za tekuću kalendarsku godinu naknadno uključi i zaposlenike koji s radom započnu nakon 1. ožujka. Pravo na prvi sistematski pregled kod određenog poslodavca zaposlenik ostvaruje najkasnije 2 odnosno 3 godine nakon početka rada kod poslodavca, a sukladno odredbi članka 84. stavka 1. TKU-a.
Tumačenje br. 58/24 od 30. rujna 2024.
Sukladno članku 84. TKU-a, svi zaposlenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 160,00 eura, a koji će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada. Sistematski pregled obuhvaća zdravstvene preglede iz specifikacije koja se nalazi u prilogu TKU-a i čini njegov sastavni dio. Pregledi koji su navedeni u specifikaciji moraju biti ugovoreni. Ukoliko poslodavac ima mogućnost da u okviru ukupne vrijednosti od 160,00 eura ugovori i dodatne preglede (ovisno o željama i potrebama zaposlenika, a koji nisu navedeni u specifikaciji), to može učiniti.
Članak 109.
Tumačenje br. 2/24 od 11. travnja 2024.
Člankom 109. TKU-a određeno je da su ugovorne strane suglasne da će se, ako Vlada RH sa sindikatima državne službe ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za zaposlenike u javnim službama, jednako primjenjivati i na zaposlenike u javnim službama. Člankom 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22, 127/22, 58/23, 128/23, 29/24) ugovoren je dodatak od 5% na osnovnu plaću uvećanu za radni staž za rad u turnusu (mijenjanje smjena na način da službenik i namještenik radi po dinamici 12 - 24 - 12 - 48 sati). Slijedom navedenog, temeljem članka 109. TKU-a, na zaposlenike u javnim službama koji rade u turnusu na odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ako je to povoljnije za zaposlenika.
Člankom 109. TKU-a određeno je da su ugovorne strane suglasne da će se, ako Vlada RH sa sindikatima državne službe ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za zaposlenike u javnim službama, jednako primjenjivati i na zaposlenike u javnim službama. Člankom 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22, 127/22, 58/23, 128/23, 29/24) ugovoren je dodatak od 5% na osnovnu plaću uvećanu za radni staž za rad u turnusu (mijenjanje smjena na način da službenik i namještenik radi po dinamici 12 - 24 - 12 - 48 sati). Slijedom navedenog, temeljem članka 109. TKU-a, na zaposlenike u javnim službama koji rade u turnusu na odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ako je to povoljnije za zaposlenika.