Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama – važio do prosinca 2017.

5/2014 PRIMJENA KOLEKTIVNOG UGOVORA

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama primjenjuje se sukladno članku 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu.
S obzirom da posebni Zakon izričito propisuje primjenu propisa o plaćama u javnim službama Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama se nesporno primjenjuje na Agenciju za investicije i konkurentnost.
Ako je Agencija osnovana 18.6.2012. važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama primjenjuje se na Agenciju od njegovog sklapanja tj. od 12. prosinca 2012. Prije toga na Agenciju se primjenjivao raniji Temeljni kolektivni ugovor.

42/2014 MIRENJE- članak 8. Temeljnog kolektivnog ugovora

Može li radnik ostvariti pravo na sudsku zaštitu zbog prava iz radnog odnosa a bez postupka mirenja iz članka 8. Temeljnog kolektivnog ugovora, budući nije donesene pravilnik o mirenju niti imenovan tajnik?

Člankom 8. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ugovoreno je da će svi individualni radni sporovi rješavati mirenjem na način i po postupku predviđenim Pravilnikom o mirenju u individualnim radnim sporovima. Također je istim člankom ugovoreno da su ugovorne strane suglasne su da će u roku od 6 mjeseci od potpisivanja toga Kolektivnog ugovora, donijeti Pravilnik o mirenju u individualnim radnim sporovima, a da će stručne i organizacijsko-administrativne poslove u postupku mirenja obavljati tajnik kojeg imenuje poslodavac iz redova zaposlenika uz prethodnu suglasnost sindikata.

Međutim, do danas nije donesen navedeni Pravilnik o mirenju u individualnim radnim sporovima niti imenovan tajnik. Prema tome nisu niti stvorene pretpostavke za mirno rješavanje individualnih radnih sporova.

Stoga radnici mogu nesmetano svoja prava ostvarivati u sudskom postupku bez obveze prethodnog mirenja.

ČLANAK 2. i 20. – PRIMJENA TUMAČENJA


TUMAČENJE 159/2015

Prema članku 20. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) tumačenja Povjerenstva za tumačenje, imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske.

Dakle, tumačenja samo pokazuju kako treba primjenjivati Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Navedno znači da sva tumačenja se trebaju primjenjivati od početka primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno od početka primjene pojedinog članka Temeljnog kolektivnog ugovora, ako je primjena pojedinog članka počela kasnije u odnosu na početak primjene cijelog Temeljnog kolektivnog ugovora.

S obzirom da je člankom 6. Dodatka I Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), isključiva primjena članka 67. TKU-a nastupila tek nakon prestanka važenja onih kolektivnih ugovora koji su taj prijevoz imale drukčije riješeno, tumačenja Povjerenstva u vezi članka 67. primjenjuju se od lipnja 2014. Međutim, ista tumačenja mogu se primjenjivati i od početka primjene TKU-a, tj. od 12. prosinca 2012. odnosno od 1. siječnja 2013. Za članak 67. TKU-a ako je to za radnike povoljnije.

Dakle, ako prema tumačenju Povjerenstva radnici imaju neko pravo na troškove prijevoza, , isto pravo radnicima pripada ne od dana tumačenje Povjerenstva, nego od početka primjene Temeljnog kolektivnog ugovora, odnosno od početka isključive primjene članka 67. TKU-a, tj. od lipnja 2014.



TUMAČENJE 174/2015

U slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje, primjenjuje se novije tumačenje.

Tumačenje broj 62/25 od 20. lipnja 2013.

Odredbe TKU-a se ne primjenjuju na zaposlenike Hrvatske pošte, već se na njih primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske pošte čije odredbe Povjerenstvo nije ovlašteno tumačiti.

Tumačenje broj 64/25 od 20. lipnja 2013.

Javni natječaj nije potreban samo u slučajevima predviđenim granskim kolektivnim ugovorom. Budući ovo povjerenstvo nije ovlašteno tumačiti Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, upućujemo Vas da se za tumačenje obratite komisiji koja tumači granski kolektivni ugovor za područje znanosti i visokog obrazovanja.

Tumačenje broj 65/25 od 20. lipnja 2013.

Javni natječaj raspisuje se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama, a kako osoba koja se prima na stručno osposobljavanje u javnu službu ne zasniva radni odnos, niti se prijam osoba na stručno osposobljavanje vrši na temelju „Javnog natječaja“, već se isti obavlja na temelju „Javnog poziva“ kojeg objavljuje nadležna služba za zapošljavanje, odredbe čl. 25. TKU-a koje se odnose na zasnivanje radnog odnosa ne primjenjuju se na kandidate za stručno osposobljavanje.

10/2014 JAVNI NATJEČAJ – čl. 25. Temeljnog kolektivnog ugovora

Mora li se objaviti javni natječaj u slučaju kada radnik radi na pola radnog vremena, a sada bi nastavio raditi na tom istom poslu puno radno vrijeme? 

U slučaju kada radnik radi na pola radnog vremena, a nastavio bi raditi na tom istom poslu puno radno vrijeme, javni natječaj nije potreban.

46/2014 RADNO VRIJEME – članak 32. Temeljnog kolektivnog ugovora

Moraju li radnici koji su zbog smjenskog rada po svojem rasporedu radili na blagdan taj blagdan odraditi, jer drugi koji rade od ponedjeljka do petka nisu morali raditi na blagdan i imaju manje odrađenih sati?

Da li manjak na kraju četveromjesečnog razdoblja rasporeda radog vremena ide na teret poslodavca? Da li su radnici taj minus dužni odraditi?

Nema nikakvog odrađivanja blagdana. Radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi i na blagdan, a prema svojem rasporedu, jednostavno rade taj dan i za to dobe povećanu plaću (250%).

Tzv. minus sati nakon četveromjesečnog rasporeda sukladno članku 46. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) idu isključivo na teret poslodavca i radnici ih nipošto ne moraju naknadno odraditi i ti se sati ne smiju voditi kao radnikov minus sati.


53/2014 RADNO VRIJEME – članak 32. Temeljnog kolektivnog ugovora

Imaju li radnici u zdravstvu koji rade u smjeni ili turnusu pravo na naknadu plaće na blagdan, bez obzira da li prema rasporedu rade ili ne?

Da li je mjesečna satnica za sve radnike ista?

Radnici koji zbog vrste posla moraju raditi na blagdan, ne mogu za blagdan dobiti naknadu plaće, jer naknada se dobiva samo kada se iz opravdanog razloga ne radi, nego za blagdan imaju pravo na plaću i to plaću uvećanu za 150 % (ukupno 250%).

Radnici u smjenama i turnusu koji na blagdan prema unaprijed utvrđenom rasporedu ne moraju raditi ne dobivaju nikakvu naknadu, jer ako nisu morali raditi ne mogu niti dobiti naknadu. Ovo je istovjetna situacija kao kod radnika koji rade od ponedjeljka do petka u prvoj smjeni, a blagdan padne u subotu ili nedjelju. Tada oni ne dobivaju nikakvu naknadu.

Mjesečni fond sati ne mora biti identičan za sve radnike. Mjesečni fond sati nije propisan niti jednim propisom, nego je Zakonom o  radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) propisano samo tjedno radno vrijeme.

Tumačenje br. 152/15 od 25. ožujka 2015.g.

Radno vrijeme zaposlenika u javnim ustanovama, uključujući  i  sustav visokog obrazovanja, ugovoreno je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i iznosi 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, a ne na šest. Sukladno tome zaposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati tjedno. Ukoliko zaposlenik radi na dan tjednog odmora poslodavac mu mora osigurati korištenje neiskorištenog dijela tjednog odmora tijekom slijedećeg tjedna.

Tumačenje broj 53/44 od 24. svibnja 2013.

Sukladno članku 44. TKU-a zaposlenik u slučaju rođenja djeteta ima pravo na plaćeni dopust u trajanju od 5 radnih dana, bez obzira na broj rođene djece.

8/2014 PLAĆENI DOPUST – čl. 44. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ako sportsko takmičenje za koje radnik ima pravo na plaćeni dopust pada u nedjelju kada radnik ne radi, može li radnik za to dobiti zamjenski dan? Koji rang natjecanja treba biti da radnik dobije slobodni dan?

Pravo na plaćeni dopust pripada radniku isključivo za onaj dan kada pada događaj za koji se taj dopust dobiva i nikako se ne može prenositi na neki drugi dan. Članak 32. Temeljnog kolektivnog ugovora ne određuje razinu sportskih natjecanja.

Tumačenje br. 141/15

Svaki zaposlenik ima pravo na dva dana plaćenog dopusta za svako darivanje krvi tijekom jedne kalendarske godine. U pravilu su to dva dana neposredno nakon darivanja krvi, a u slučaju nemogućnosti njihovog korištenja, prema dogovoru s poslodavcem.

Ako radnik na dan darivanja krvi  zbog darivanja krvi nije radio, taj dan se računa kao slobodni dan odnosno plaćeni dopust.

Međutim ukoliko ta dva dana padaju na neradne dane radnik ima pravo na plaćeni dopust u dane kada bi trebao raditi o čemu je potrebno dogovoriti se s poslodavcem.

Tumačenje br. 142/15

Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za smrt djeteta i u slučaju rođenja mrtvog djeteta.

Tumačenje br. 143/15

Svaki zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za nastupanje u sportskim priredbama  samo 1 dan tijekom kalendarske godine.

Tumačenje 192/2016 od 23. rujna 2016.

Zaposlenik koji ima dva ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s poslodavcima na koje se primjenjuje TKU u slučaju sklapanja braka ostvaruje pravo na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od 5 dana.

Tumačenje 198/2016 od 30. rujna 2016.

Sukladno članku 44. stavku 1. podstavku 7. TKU-a svaki zaposlenik ostvaruje pravo na plaćeni dopust u trajanju od 3 radna dana u slučaju teške bolesti roditelja ili djeteta koji žive u mjestu izvan mjesta stanovanja zaposlenika neovisno o udaljenosti između ta dva mjesta.  Dakle, jedini kriterij jest da teško bolesni roditelj stanuje izvan mjesta stanovanja zaposlenika te nije bitna udaljenost između ta dva mjesta.

Tumačenje 204/2016 od 6. listopada 2016.

Zaposlenica koja živi u istom mjestu kao i njezino dijete ne ostvaruje pravo na plaćeni dopust u trajanju od 3 radna dana u slučaju teške bolesti djeteta temeljem članku 44. stavku 1. alineji 7. TKU-a. Navedeno pravo na plaćeni dopust ostvaruje samo onaj zaposlenik čije dijete živi izvan njegovog mjesta stanovanja.

Tumačenje broj 50/45 od 24. svibnja 2013.

U skladu s odredbama st. 1. čl. 45. TKU-a zaposlenik ima pravo na neplaćeni dopust u tijeku jedne godine za potrebe vlastitog školovanja u trajanju od 10 dana za polaganje ispita na stručnim i sveučilišnim studijima.

6/2014 DOPUST ZA ŠKOLOVANJE  – čl. 45. Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko puta ravnatelj smije pustiti istoga nastavnika na seminare. Da li se radniku može dati dva dana po seminaru, ili može pet dana po seminaru ali ne više od deset dana ili može i više od deset?

O broju puta odlaska na seminar odlučuje samostalno ravnatelj.

Sukladno uglavku članka 45. st. 1.t. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na 5 dana za prisustvovanje stručnim seminarima i savjetovanjima godišnje.

Tumačenje broj 45/49 od 10. svibnja 2013.

Jubilarna nagrada pripada zaposleniku za neprekinuti staž u javnim službama bez obzira na promjenu poslodavca. Pod pojmom javne službe u smislu Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) smatraju se javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Sukladno tome, rad u tadašnjem Ministarstvu znanosti i tehnologije ne smatra se radom u javnim službama.

1/2014 – STAŽ KOD ISTOGA POSLODAVCA – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Računa li se u staž kod istoga poslodavca za jubilarnu nagradu mirovanje staža zbog odlaska iz ratom zahvaćenih područja za vrijeme Domovinskog rada (majke s malom djecom), odsluženje vojnog roka u bivšoj JNA; sudjelovanje u Domovinskom ratu, vojni i civilni rok u RH.

Također, u slučaju da je radnik dobio jubilarnu nagradu za 5 godina, pa išao na odsluženje civilnog roka od 8 mjeseci, da li nakon daljnih 5 godina dobiva jubilarnu nagradu za 5 ili 10 godina?

Kako računati staž za jubilarnu nagradu ako radnik radi u nepunom radnom vremenu?

Kod svih mirovanja prava, vrijeme mirovanja se ne računa u staž za jubilarnu nagradu, ali to mirovanje ne stvara prekid. Dakle, osoba koja je radila 5 godina, pa išla na odsluženje civilnog roka od 8 mjeseci, nakon sljedećih 5 godina rada dobit će jubilarnu nagradu za 10 godina (to će biti stvarno vremensko razdoblje od 10 godina i 8 mjeseci (5 g + 8 mj + 5g).

Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu dobiva jubilarnu nagradu pod istim uvjetima kao i radnik koji radi u punom radnom vremenu, jer sukladno odredbi članka 43. St. 8. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

7/2014 NEPREKINUTI STAŽ  – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se pod neprekinutim staže podrazumijeva i staž s prekidom do osam dana?

Prekid od osam dana i kraći ne računa se u prekid radnog staža za neprekinuti staž u javnim službama.

9/2014 RADNI STAŽ U JAVNIM SLUŽBAMA – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Može li se pod stažem u javnim službama smatrati rad u HINI od 2007. do 2013. godine?

Sukladno uglavku članka 49. Temeljnog kolektivnog ugovora kao staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca. Što se smatra javnim službama definira se člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na način da su to pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna i sredstva HZZO-a.

11/2014 RADNI STAŽ U JAVNIM SLUŽBAMA – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Može li se pod stažem u javnim službama smatrati rad u jednom od strukovnih saveza fotografskih udruga od 1980. do 1993. ako je taj savez jedan od članova Hrvatske zajednice tehničke kulture kojima su plaće bile osiguravane iz državnog proračuna?

Sukladno uglavku članka 49. Temeljnog kolektivnog ugovora kao staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca. Što se smatra javnim službama definira se člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na način da su to pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna i sredstva HZZO-a. Dakle, neprekidnim stažem u javnim službama smatrat će se staž u pravnoj osobi kojoj se sredstva plaće osiguravaju iz državnog proračuna uključujući i pravnog prednika te pravne osobe.

 15/2014 RADNI STAŽ U JAVNIM SLUŽBAMA – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Računa li se staž u Centru za kulturu i obrazovanje Senj u staž u javnim službama.

Sukladno uglavku članka 49. Temeljnog kolektivnog ugovora kao staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca. Što se smatra javnim službama definira se člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na način da su to pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna i sredstva HZZO-a. Dakle, neprekidnim stažem u javnim službama smatrat će se staž u pravnoj osobi kojoj se sredstva plaće osiguravaju iz državnog proračuna uključujući i pravnog prednika te pravne osobe.

16/2014 RADNI STAŽ U JAVNIM SLUŽBAMA – čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Radnica je radila u javnom službi, a onda postala zastupnica u Hrvatskom saboru. Da li to vrijeme računa kao prekid i kako mirovanje prava utječe na pravo na jubilarnu nagradu?

Vrijeme mirovanje prava se ne računa u radni staž za jubilarnu nagradu, ali ne predstavlja niti prekid neprekidnog staža nego se po završetku mirovanja prava staž nastavlja pribrajati ranijem stažu koji je postojao do mirovanja prava.

Vrijeme obnašanja dužnosti zastupnice u Hrvatskom saboru ne računa se u staž za jubilarnu nagradu prema Temeljnom kolektivnom ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Da li je za vrijeme obnašanja dužnosti zastupnice u Hrvatskom saboru došlo do mirovanja prava ili prekida radnog odnosa ne može znati ova Komisije nego se to procjenjuje prema propisima koji su regulirali prava državnih dužnosnika u to vrijeme te temeljem eventualnog ugovora koji je radnica sklopila s ustanovom.

 25/2014 – NEPREKINUTI STAŽ – Članak 49 Temeljnog kolektivnog ugovora

Zanima me pravo na jubilarnu nagradu temeljem podataka u radnoj knjižici. Bila sam na trogodišnjem rodiljnom dopustu što je mirovanje prava. Imam li pravo na jubilarnu nagradu za sve razdoblje rada?

Prema podacima u radnoj knjižici radnica je imala prekid rada od 17. 01.1997. do 09.9.1998. Stoga se neprekinuti staž za jubilarnu nagradu računa od 9.9.1998.

38/2014 – NEPREKINUTI STAŽ – Članak 49. Temeljnog kolektivnog ugovora

Zanima nas pravo na jubilarnu nagradu temeljem podataka u radnoj knjižici. Radnik je bio na odsluženju vojnog roka od 11.9.1979. do 14. 8. 1980, a vratio se raditi 23. 9. 1980.

S obzirom da je prema podacima iz radne knjižice radnik bio na odsluženju vojnog roka od 11.9.1979. do 14. 8. 1980, a ponovno počeo raditi i to kod drugog poslodavca tek 23. 9. 1980. Ima prekid radnog staža, te radni staž može neprekinuto početi teče tek od 23.9.1980.

Tumačenje br. 123/15 od 30. siječnja 2015.

Rad učiteljice u produženom boravku osnovne škole računa se u neprekidni staž za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.

Tumačenje 190/2016 od 23. rujna 2016.

Jubilarna nagrada pripada zaposleniku za neprekinuti staž u javnim službama bez obzira na promjenu poslodavca. Pod pojmom javne službe u smislu Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) smatraju se javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Dakle, neprekidnim stažem u javnim službama smatrat će se staž u pravnoj osobi u kojoj se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna uključujući i pravnog prednika te pravne osobe.

Tumačenje 196/2016 od 30. rujna 2016.

Razdoblje rada u predškolskoj ustanovi ne računa se u neprekidni staž u javnim službama u smislu primjene odredbe članka 49. TKU-a.

Tumačenje 197/2016 od 30. rujna 2016.

Prekid od osam dana i kraći ne računa se u prekid radnog staža za neprekinuti staž u javnim službama.

Tumačenje broj 54/51 od 24. svibnja 2013.

Inozemni staž ne uračunava se u radni staž zaposlenika. Prema odredbama Zakona  o mirovinskom osiguranju inozemni radni staž je radni staž ostvaren u drugoj državi i ne računa se u mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, pa se obzirom na navedeno ne može niti uračunati u radni staž zaposlenika.

Tumačenje broj 55/51 od 24. svibnja 2013.

Radni staž ostvaren u bivšim republikama SFRJ uračunava se u radni staž zaposlenika u javnim službama samo do 8.10.1991., a radni staž ostvaren nakon navedenog datuma ne uračunava se u radni staž zaposlenih u javnim službama, jer se radi o radnom stažu ostvarenom u drugim državama, dakle, u inozemstvu. Naime, 8. listopada 1991. donijeta je i stupila je na snagu Odluka da Republika Hrvatska raskida državno – pravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ („Narodne novine“ br. 53/91. )

Sukladno navedenom, radni staž koji je zaposlenica ostvarila nakon 8. listopada 1991. godine, izvan RH, smatra se inozemnim stažem koji se prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ne uračunava u mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, pa se prema navedenom ne može uračunati u radni staž u javnim službama.

17/2014 RADNI STAŽ- članak  51. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se prilikom upisa u Registar javnih zaposlenika unose sljedeći podaci o radnom stažu: volontiranje, stručno osposobljavanje za rad, obrtnici, poljoprivrednici, kućanstvo, produženo osiguranje nezaposlenih.

Ova Komisija nije ovlaštena da određuje što se upisuje u Registar javnih zaposlenika.

Međutim, ako se radi o primjeni radnog staža na osnovu članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  Komisija je to protumačila u svojem tumačenju broj 7 sa sjednice Komisije od 11. prosinca 2013. koje navodimo:

Prema uglavku članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12)  osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Međutim, radni staž nije definiran niti Temeljnim kolektivnim ugovorom a niti bilo kojim propisom.

Stoga se prema mišljenju ove Komisije da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi, i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja,  neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu.

Sukladno tome u radni staž se ne računa produženo osiguranje te vrijeme nezaposlenosti za koje se vrijeme dobiva naknada od HZZ-a.

47/2014 RADNI STAŽ- članak  51. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li u pojam radnog staža ulazi razdoblje obavljanja samostalne profesionalne djelatnosti – umjetnika, te razdoblje produženog osiguranja?

Primjenu radnog staža na osnovu članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  Komisija je to protumačila u svojem tumačenju broj 7 sa 10 sjednice Komisije od 11. prosinca 2013. koje navodimo:

Prema uglavku članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12)  osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Međutim, radni staž nije definiran niti Temeljnim kolektivnim ugovorom a niti bilo kojim propisom.

Stoga se prema mišljenju ove Komisije da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da to je to rad za koji su plaćeni doprinosi, i 2. da se to razdoblje u prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja,  neovisno da se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu.

Sukladno tome u radni staž se ne računa produženo osiguranje za  vrijeme nezaposlenosti.

50/2014 RADNI STAŽ- članak  51. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se u radni staž za uvećenje plaće od 0,5% po godini računa staž prvoden u inozemstvu na znastvenim institutima i sveučilištu (SAD, Danska, Italija, Njemačka)?

Staž proveden u inozemstvu računa se u radni staž za uvećenje plaće od 0,5% po godini, samo pod uvjetom da se isti staž računa u Republici Hrvatskoj u staž osiguranja za mirovinu, dakle ako je to tako regulirano međunarodnim ugovorima (sporazumima) Republike Hrvatske i pojedinih drugih državama, ili se radi o stažu u zemljama Europske unije nakon 1. srpnja 2013.

54/2014 RADNI STAŽ- članak  51. Temeljnog kolektivnog ugovora

Jedno razbolje sam kao supruga službenika Ministarstva vanjskih poslova provela u inozemstvu. Sukladno čl. 61. Zakona o vanjskim poslovima radni staž kod poslodavca mi je mirovao. Međutim, člankom 62. toga Zakona, je popisano da se to vrijeme takovoj osobi priznaje u staž osiguranja koji se izjednačava s radnim stažem.

Primjenu radnog staža na osnovu članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  Komisija je to protumačila u svojem tumačenju broj 7 sa 10 sjednice Komisije od 11. prosinca 2013. 

Tumačenje broj 51/53 od 24. svibnja 2013.

Sukladno članku 53. TKU-a, u javnim službama nema tajnosti plaća, te se javnost plaća osigurava dostupnošću podataka o plaćama svih zaposlenika ustanove svim zaposlenicima ustanove i javnosti iz čega proizlazi da je plaću moguće objaviti bez suglasnosti svakog od zaposlenika.

Načelo tajnosti plaća odnosi se na elemente plaće koje su zaštićene prisilnim propisima RH, ( npr. Obiteljski zakon), stoga struktura odbitaka odnosno ustegnuća iz plaće zaposlenika ne mogu biti predmet javne objave.

Tumačenje broj 49/54 od 10. svibnja 2013.

Smjenski rad je svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koje obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena), ili noćnom dijelu dana ( treća smjena) tijekom radnog tjedna. Kod smjenskog rada definiranog na mjesečnoj osnovi mora se raditi ili o mijenjanju smjena ili naizmjeničnom obavljanju poslova u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca ( npr. jedan tjedan ujutro, tri tjedna popodne). Kod smjenskog rada na tjednoj osnovi zaposlenik naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni.

Stoga, tjedan u kojem zaposlenik najmanje dva dana radi u drugoj smjeni i tri dana u prvoj smjeni ( II. i IV. tjedan) smatra se smjenskim radom na tjednoj osnovi te zaposleniku u tom tjednu  pripada pravo na uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni. Tjedan u kojem zaposlenik jedan dan radi u drugoj smjeni, a ostala četiri dana u prvoj smjeni ne smatra se smjenskim radom ( I. i III. tjedan).


Tumačenje broj 67/54 od 20. lipnja 2013

Odredbe TKU-a o uvećanju plaće odnose se na sve zaposlenike zaposlene u javnim službama, koji rade u noćnom i smjenskom radu na način da im se osnovna plaća uvećava za rad noću 40% a za smjenski rad 10%.


35/2014 DODATAK ZA DOKTORAT – članak 54. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li pravo na dodatak za doktorat liječnik na radnom mjestu VSS zdr. radnik specijalist +  prim. dr.sc. ako je znanstveni stupanj uvjet za radno mjesto?

Sukladno članku 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, liječnik na radnom mjestu VSS zdr. radnik specijalist +  prim. dr.sc. ima pravo na dodatak za doktorat neovisno što je doktorat uvjet za radno mjesto.


51/2014 UVEĆANJE PLAĆE ZA MAGISTERIJ ZNANOSTI – članak  54. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li radnici koji su završili poslijediplomski specijalistički studij i stekli akademski stupanj sveučlišni specijalist imaju pravo na uvećanje plaće od 8% temeljem članka 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Sukladno članku 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) pravo na uvećanje plaće od 8% pripada isključivo radnicima koji imaju znanstveni stupanj magistra znanosti. Iako prema propisima koji reguliraju sustav visokog obrazovanja i znanosti više ne postoji magistarski znanstveni studij, ovo uvećanje plaće odnosi se na osobe koje su taj stupanj stupanj skekli sukladno ranijim propisima.

Pravo na uvećanje plaće od 8% ne pripada radnicima koji su završili specijalistički studij i maju akademski stupanj sveučilišni specijalist.


52/2014 UVEĆANJE PLAĆE ZA SMJENSKI RAD – članak  54. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li pravo na uvećanje plaće za smjenski rad imaju radnice:
Profesorica koja u jedan tjedan radi 4 dana poslijepodne, a 1 dan prijepodne, a drugi tjedan obrnuto, 4 dana prijepodne i 1 dan poslije podne?
Profesorica je ispitni koordinator i u ponedjeljak nema nastavu, a ostale dane radi jedan tjedan u jutro a drugi poslijepodne.

Obje radnice imaju pravo na uvećanje plaće za smjenski rad. Naime, sukladno stavcima 3. Do 5. Članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12)  smjenski rad je svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna. Rad u smjenama je rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca ili rad koji se naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni.


57/2014 UVEĆANJE PLAĆE ZA MAGISTERIJ ZNANOSTI – članak  54. Temeljnog kolektivnog ugovora

Stekla sam akademski stupanj magistre javnog zdravstva 2011. a menadžmenta u zdravstvu 2013. godine. Imam li pravo na uvećanje plaće od 8% temeljem članka 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Sukladno članku 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) pravo na uvećanje plaće od 8% pripada isključivo radnicima koji imaju znanstveni stupanj magistra znanosti. Iako prema propisima koji reguliraju sustav visokog obrazovanja i znanosti više ne postoji magistarski znanstveni studij, ovo uvećanje plaće odnosi se na osobe koje su taj stupanj stupanj skekli sukladno ranijim propisima.

Pravo na uvećanje plaće od 8% ne pripada radnicima koji imaju stupanj magistra stečen prema sada važećim propisima.


Tumačenje br. 103/14 od 5. studenog 2014.

Ostvarenje prava na uvećanje plaće temeljem znanstvenog stupnja doktora znanosti

Ovo Povjerenstvo ne procjenjuje da li stupanj obrazovanja – visokoškolska kvalifikacija stečena u inozemstvu odgovara akademskom stupnju doktorata znanosti. Povjerenstvo samo utvrđuje da ako netko ima doktorat znanosti da mu pripada uvećanje osnovne plaće od 15%.

Međutim, prema dostavljenom mišljenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Klasa: 602-05/14-02/00047. urbroj: 533-28-14-0002, od 3. listopada 2014. iako u postupku priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije ne dodjeljuju se akademski i stručni nazivi odnosno akademski stupanj, nesporno je da Vaša visokoškolska kvalifikacija razine koja se stječe završetkom sveučilišnog studija kojim se u RH stječe akademski stupanj doktora znanosti (dr.sc.).

Temeljem takvog mišljenja resornog ministarstva, Povjerenstvo smatra da Vam pripada pravo na uvećanje osnovne plaće od 15% sukladno članku 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.


Tumačenje 59/2014 od 14. svibnja 2014.

„Člankom 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama , koji u članku 2.propisuje da su javne službe u smislu tog zakona , između ostalog i javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državom proračunu. Obzirom da se Fond za naknadu oduzete imovine financira iz državnog proračuna na pitanje uvećanja plaće za doktorat i magisterij primjenjuju se odredbe TKU- a, članak 54.„


Tumačenje br. 133/15

Svaki zaposlenik u javnim službama koji ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti ima pravo na uvećanje osnovne plaće za 8 odnosno 15% sukladno članku 54. stavak 2.


TUMAČENJE 167/15

Prema članku 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), onovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Dakle ne postoji uvjet da doktorat znanosti mora biti u funkciji radnog mjesta, pa radnik ima pravo na uvećanje plaće od 15%.


Tumačenje 199/2016 od 6. listopada 2016.

Odredba članka 54. stavka 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama o uvećanju osnovne plaće za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti primjenjuje se na sve zaposlenike u javnim službama neovisno o radnome mjestu na kojemu se nalaze. Slijedom navedenoga, i zamjenik ravnatelja koji nije dužnosnik u smislu Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“, broj 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 163/03, 16/04, 30/04, 121/05, 151/05, 141/06, 17/07, 34/07, 107/07, 60/08, 38/09, 150/11, 22/13, 102/14, 103/14, 03/15 i 93/16) ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 15%, pod uvjetom da ima status zaposlenika u javnoj službi te da je stekao znanstveni stupanj doktora znanosti.

Povjerenstvo nije nadležno za pojašnjenje odredaba Zakona o osnivanju Agencije za investicije i konkurentnost („Narodne novine“, broj 53/12, 56/13 i 152/14) te Vas upućujemo da se za objašnjenje obratite stručnom nositelju pripreme navedenog Zakona, Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Tumačenje broj 61/55 od 20. lipnja 2013.

Sukladno članku 55. stavku 2. TKU-a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i visina posebnih dodataka na plaću za takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima, stoga vas upućujemo da svoj upit uputite komisiji koja tumači granski kolektivni ugovor za kulturu.

Tumačenje broj 60/59 od 20. lipnja 2013.

Odredba članka 59. TKU-a određuje samo pravo na naknadu plaće za zaposlenika koji je odsutan s rada zbog bolovanja i to u postotku, odnosno zaposlenik zbog bolovanja do 42 dana ima pravo na naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Naknadu plaće za vrijeme bolovanja nakon 42 dana ne reguliraju odredbe TKU-a već propisi o zdravstvenom osiguranju čije odredbe ovo Povjerenstvo nije ovlašteno tumačiti.


21/2014 RADNI STAŽ – članak 59. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se u radni staž računa vrijeme na rodiljnom dopustu, a nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je prestao u tijeku rodiljnog dopusta?

Vrijeme na rodiljnom dopustu, a nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je prestao u tijeku rodiljnog dopusta, ne računa se u radni staž jer nije postojao radni odnos.

Niame, prema uglavku članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12)  osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Međutim, radni staž nije definiran niti Temeljnim kolektivnim ugovorom a niti bilo kojim propisom.

Stoga se prema mišljenju ove Komisije da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi, i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja,  neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu.


29/2014 NAKNADA ZA BOLOVANJE- članak 59. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li radnik pravo na naknadu za bolovanje u visini 85% od plaće za prvih 42 dana bolovanja, ako je bolovanje zbog bolesti djeteta?

Naknada za bolovanje iz članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, prema kojoj radnik zbog bolovanja do 42 dana ima pravo na naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanjem, odnosi se isključivo na bolovanje koje ide na teret poslodavca, a ne na bolovanje za koje troškove snosi HZZO.


41/2014 RADNI STAŽ – članak 59. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se u radni staž računa vrijeme provedno na radu u SAD-u?

Vrijeme provedeno na radu u SAD-u ne računa se u radni staž za uvećanje plaće iz članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12).

28/2014 – REGRES – članak 60. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li pravo na regres iz 2012. godine radnica koja je godišnji odmor iz te 2012. koristila u 2013. godini (u 2012. godini je bila na rodiljnom dopustu).

Ako je radnica sukladno Zakonu o radu godišnji odmor iz 2012. godine koristila u 2013. godini jer je u 2012. godini bila na rodiljnom dopustu, ima pravo i na regres za 2012. godinu.


37/2014 – REGRES – članak 60. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li pravo na regres iz 2012 godine radnica koja je godišnji odmor iz te 2012. koristila u 2013. godini (u 2012. godini je bila na rodiljnom dopustu).

Ako je radnica sukladno Zakonu o radu godišnji odmor iz 2012. godine koristila u 2013. godini jer je u 2012. godini bila na rodiljnom dopustu, ima pravo i na regres za 2012. godinu.


Tumačenje 187/2016 od 23. rujna 2016.

Pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora ostvaruje svaki zaposlenik koji u tekućoj godini koristi makar i razmjerni dio godišnjeg odmora, neovisno o tome što mu je u toj godini prestao radni odnos.


Tumačenje 188/2016 od 23. rujna 2016.

Prema članku 60. stavku 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama zaposleniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora. S obzirom na navedeno, zaposlenik koji nije koristio godišnji odmor iz 2016. godine već mu je isplaćena naknada za neiskorišteni cijeli godišnji odmor ili njegov razmjerni dio, ne ostvaruje pravo na regres.


Tumačenje 189/2016 od 23. rujna 2016.

Zaposlenica koja je bila zaposlena na određeno vrijeme u 2016. godini i u toj godini je koristila dio razmjernog godišnjeg odmora, a za preostali dio razmjernog godišnjeg odmora joj je isplaćena naknada, ostvaruje pravo na regres za 2016. godinu.

Tumačenje broj 32/61 od 17. travnja 2013.

Sukladno čl. 61. TKU-a zaposleniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u iznosu tri proračunske osnovice.

Tumačenje br. 155/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposlenici koja je otišla u mirovinu, ali je nastavila raditi do pola radnog vremena sukladno posebnom propisu, pripada pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu, sukladno članku 61. TKU-a u visini tri proračunske osnovice.

TUMAČENJE 158/2015

Prema članku 61. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposleniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u iznosu tri proračunske osnovice.

Ova otpremnina pripada svakom radniku koji odlazi u mirovinu, neovisno o prethodnom stažu kod poslodavca.
Pri tome Povjerenstvo napominje da otpremninu za odlazak u mirovinu iz članka 61. Temeljnog kolektivnog ugovora, nipošto ne treba miješati s otpremninom iz članka 126. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), koja se odnosi na otpremninu u slučaju otkaza koji daje poslodavac.

Tumačenje broj 63/62 od 20. lipnja 2013.

U slučaju smrti pastorka, zaposlenik ima pravo na pomoć iz čl. 62. ako je zaposlenik (očuh), pastorka posvojio te je time između očuha i njegovih srodnika s jedne strane i pastorka i njegovih srodnika s druge strane, nastao neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze sukladno Obiteljskom zakonu.


Tumačenje broj 66/62 od 20. lipnja 2013

Zaposlenik može ostvariti pomoć zbog smrt izvanbračnog druga, ako se radi o izvanbračnoj zajednici u skladu s odredbama Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11)

31/2014 PRAVO NA POMOĆ – članak 62. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li pravo na pomoć radnik zbog smrti očuha s kojim je živio više od 40 godine?

Ima li pravo na sindikalnu pomoć radnik zbog operacije kralješka?

Sukladno članku 62. t. 1. t.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na pomoć u slučaju smrti supružnika, djeteta i roditelja. Očuh nije roditelj, te radnik nema pravo na pomoć Zakon smrt očuha.

Sindikalna pomoć nije materija Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.


Tumačenje 200/2016 od 6. listopada 2016.

Budući je službenik preminuo prilikom dolaska na posao, obitelj ima pravo sukladno članku 62. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama na pomoć u visini tri proračunske osnovice, te pravo na troškove pogreba. Troškovi pogreba priznaju se u visini do 10.000,00 kuna, što odgovara iznosu koji je prosječno dovoljan za pogrebne troškove.

Tumačenje broj 57/63 od 24. svibnja 2013.

Da bi zaposleniku bilo utvrđeno pravo na pokriće troškova prilikom nabave medicinskih pomagala potrebno je pribaviti preporuku nadležnog liječnika specijalista, odnosno da su takva pomagala potrebita i nenadomjestiva za zaposlenika te da troškovi nisu odobreni od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog, ako su kumulativno ispunjeni navedeni uvjeti zaposleniku će se nadoknaditi troškovi u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice, jednom godišnje.

Tumačenje broj 59/63 od 24. svibnja 2013.

Sukladno članku 63. TKU-a zaposlenik u slučaju rođenja djeteta ima pravo na pomoć u iznosu 50% od jedne proračunske osnovice, bez obzira na broj rođene djece.

2/2014 – POMOĆ ZA ROĐENJE DJETETA – čl. 63. Temeljnog kolektivnog ugovora

Molimo da preispitate tumačenje broj 59/63 od 24.5.2013. prema kojem radnik u slučaju rođenja djeteta ima pravo na 50% proračunske osnovice bez obzira na broj rođene djece. Pitanje se odnosi na slučaj rođenja blizanaca.

Komisija mijenja svoje tumačenje broj 59/63 od 24.5.2013. na sljedeći način: Radnik u slučaju rođenja djeteta ima pravo na 50% proračunske osnovice za svako rođeno dijete, što znači da u slučaju rođenja blizanaca ima pravo na dvostruki iznos.


12/2014 PRAVO NA POMOĆ  – Članak 63. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li radnica pravo na pomoć za rođenje djeteta ako je posvojila troje djece? Je su li rodiljni i posvojiteljski dopust izjednačeni?

Člankom 63. st. 1. t. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama izrijekom je ugovoreno pravo na pomoć u slučaju rođenja djeteta. Stoga radnica nema prvo na pomoć za posvojenje djeteta.

Pitanje izjednačavanja rodiljnog i posvojiteljskog dopusta nije predmet Temeljnog kolektivnog ugovora, a pomoć se ne dobiva za rodiljni ili posvojiteljski dopust nego isključivo za rođenje djeteta.


26/2014 POMOĆ ZA BOLOVANJE – članak  63. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li radnica pravo na novčanu pomoć za bolovanje duže od 90 dana za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta do šest mjeseci starosti djeteta.

Sukladno članku 63. st. 1. t. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnica nema pravo na pomoć za bolovanje duže od 90 dana, jer rodiljni dopust nije bolovanje.


33/2014 POMOĆ ZA BOLOVANJE – članak  63. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li radnica pravo na novčanu pomoć za bolovanje duže od 90 dana za za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći?

Radnica ima pravo na novčanu pomoć za bolovanje duže od 90 dana za  bolovanje zbog komplikacija u trudnoći.


Tumačenje br. 89/14 od 30. rujna 2014.

Ima li zaposlenica pravo na pomoć u slučaju iz čl. 63. st. 1. (bolovanje duže od 90 dana) i to kada koristi dopust za njegu djeteta sa težim smetnjama u razvoju sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i to u trajanju od 6 mjeseci neprekidno?

Budući da je zaposlenici odobren dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje to se ne smatra bolovanjem u smislu članka 63. st. 1. Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, te joj stoga po toj osnovi ne pripada pravo na pomoć.


Tumačenje br. 89/14 od 30. rujna 2014.

Ima li zaposlenica pravo na pomoć u slučaju iz čl. 63. st. 1. (bolovanje duže od 90 dana) i to kada koristi dopust za njegu djeteta sa težim smetnjama u razvoju sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i to u trajanju od 6 mjeseci neprekidno?

Budući da je zaposlenici odobren dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje to se ne smatra bolovanjem u smislu članka 63. st. 1. Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, te joj stoga po toj osnovi ne pripada pravo na pomoć.


Tumačenje br. 109/14 od 11. prosinca 2014.

Ima li zaposlenica pravo na isplatu pomoći u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana? Zaposlenica je bila na bolovanju u razdoblju od 4.6. 2014. do 22.8. 2014, te od 25.8. 2014. do 5.9. 2014. Evidentan je prekid bolovanja od dva dana tj. 23. i 24. 8. 2014. (subota i nedjelja).

Zaposlenica nema pravo na pomoć jer se ne radi o neprekidnom bolovanju dužem od 90 dana.


Tumačenje br. 111/14 od 11. prosinca 2014.

Na koju pomoć ima pravo zaposlenik u slučaju rođenja blizanaca?

U slučaju rođenja blizanaca zaposlenik ima pravo na pomoć u visini 50% jedne proračunske osnovice za svako dijete, što znači da u slučaju rođenja blizanaca ima pravo na iznos jedne cijele proračunske osnovice.


Tumačenje br. 112/14 od 11. prosinca 2014.

Da li naočale za vid ili za rad na računalu spadaju u medicinska pomagala za koje se plaća pomoć prilikom njihove nabave?

Da bi zaposleniku bilo utvrđeno pravo na pokriće troškova prilikom nabave medicinskih pomagala potrebno je pribaviti preporuku nadležnog liječnika specijalista, odnosno da su takva pomagala potrebita i nenadomjestiva za zaposlenika te da troškovi nisu odobreni od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog, ako su kumulativno ispunjeni navedeni uvjeti zaposleniku će se nadoknaditi troškovi u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice, jednom godišnje.


Tumačenje br. 114/14 od 11. prosinca 2014.

1.Priznaje li se pravomoćno Rješenje o tjelesnom oštećenju kao dokaz za nastanak teške invalidnosti i isplatu pomoći zaposleniku kako to spominje članak 63. stavak 1.?

2. Smatra li se odobrenim troškom ako zaposlenik pacijent plaća veći dio lijeka, a HZZO manji dio lijeka koji je nužna terapija? Napomena- za taj lijek ne postoji analogni lijek na osnovnoj listi (lijekovi u cijelosti na teret HZZO) kojim bi se mogao zamijeniti meni nužan lijek s dopunske liste.

1. Člankom 63. ugovorena je pomoć s osnove nastanka teške invalidnosti zaposlenika. Istim člankom ugovoreno je i da se ta invalidnost dokazuje dostavom pravomoćnog rješenja o općoj ili profesionalnoj nesposobnosti za rad. Iako Zakon o mirovinskom osiguranju više ne poznaje rješenje o općoj ili profesionalnoj nesposobnosti za rad, već su uvedeni novi instituti koji se temelje na smanjenju radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a to su sada djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Temeljnim kolektivnim ugovorom člankom 63. nije predviđeno dokazivanje nastanka teške invalidnosti rješenjem o tjelesnom oštećenju kao dokaz za nastanak teške invalidnosti. Stoga se rješenje o tjelesnom oštećenju ne može priznati kao dokaz i osnova za isplatu pomoći zaposleniku iz članka 63. st.1.

2. Uvjet za ostvarivanje prava na pomoć za kupnju lijeka je da troškovi nisu odobreni od strane HZZO-a. Samo u tom slučaju zaposleniku se nadoknađuje trošak lijeka u visini najviše jedne proračunske osnovice godišnje.


Tumačenja  br. 125/15 od 30. siječnja 2015.

Za ostvarivanje prava na pomoć zbog dugog bolovanja važan je kontinuitet pa  zaposlenik mora biti neprekidno na bolovanju duže od 90 dana. S obzirom da je u konkretnom slučaju  tijekom višemjesečnog bolovanja zaposlenice bilo prekida, zaposlenica za bolovanje za 2014. godinu nije ispunila uvjet od 90 dana neprekidnog bolovanja i  nema pravo na pomoć. Međutim,  zaposlenica je od  6. listopada 2014. do siječnja 2015. godine bila neprekidno duže od 90 dana na bolovanju,  te  neovisno o tome što je bolovanje  započelo u 2014. godini  stekla je pravo na isplatu pomoći, ali samo za 2015. godinu.


Tumačenje br. 129/15

Zaposlenik koji ne ispunjava kumulativno propisane uvjete iz članka 63. stavka 4. TKU-a ne ostvaruje pravo na pomoć. Kako iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da se radi o kumulativno ispunjenim uvjetima iz članka 63. stavka 4.  zaposlenik mora dokazati ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava na pomoć.

Ujedno upućujemo i na tumačenje povjerenstva pod brojem 48/14


Tumačenja br. 130/15

Zaposlenik ostvaruje pravo na pomoć u slučaju nastanka invalidnosti malodobnog djeteta koji se utvrđuje pravomoćnim Rješenjem o invalidnosti nadležne službe socijalne skrbi  ili na temelju: Rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb o pravu na dopust zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, Rješenja Zavoda za zdravstveno osiguranje kojim je ostvareno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta do tri godine života, Prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju do 8. godine i nakon 8. godine djeteta s težim smetnjama u razvoju, te temeljem Rješenja Centra za socijalnu skrb kojim je priznato pravo na invalidninu ili pravo na tuđu njegu i pomoć


Tumačenje br. 131/15

Zaposlenik ima pravo na pomoć zbog nastanka teške invalidnosti u visini jedne proračunske osnovice, pri čemu se nastanak invalidnosti zaposlenika utvrđuje dostavom pravomoćnog rješenja o općoj ili profesionalnoj nesposobnosti za rad.

Iako Zakon o mirovinskom osiguranju više ne poznaje rješenje o općoj ili profesionalnoj nesposobnosti za rad, već su uvedeni novi instituti koji se temelje na smanjenju radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a to su sada djelomični ili potpuni gubitak sposobnosti. Sukladno navedenom zaposlenik koji ima Rješenje o potpunom ili djelomičnom gubitku radne sposobnosti  ostvaruje pravo na pomoć zbog nastanka teške invalidnosti.


TUMAČENJE 164/2015

Sukladno članku 63. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposleniku se nadoknađuje trošak u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice, jednom godišnje, ako se radi o pokriću troškova lijekova, koji su prema preporuci nadležnog liječnika specijaliste po pravilima medicinske struke prijeko potrebiti i nenadomjestivi za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.


TUMAČENJE 173/2015

Nemate pravo na pomoć temeljem članka 63. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), jer se zahvat može u cijelosti napraviti na teret HZZO-a, a ne radi se o hitnom zahvatu.


TUMAČENJE 175/2015

Zaposlenica koja radi nepuno radno vrijeme od 8 sati tjedno ima pravo na potupu za novorođeno dijete.


Tumačenje 193/2016 od 23. rujna 2016.

Zaposlenica koja je bila na bolovanju točno 90 dana nema pravo na pomoć za bolovanje iz članka 63. stavka 1. podstavka 1. TKU-a jer se ne radi o neprekidnom bolovanju dužem od 90 dana. Za ostvarenje prava na pomoć za bolovanje zaposlenica mora biti na neprekinutom bolovanju koje traje najmanje 91 dan. Za pojašnjenje kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje upućujemo Vas da se obratite navedenome Zavodu.


Tumačenje 194/2016 od 30. rujna 2016.

Zaposlenica ostvaruje pravo na pomoć za rođenje djeteta iz članka 63. TKU-a u slučaju rođenja djeteta za vrijeme važenja kolektivnog ugovora. Budući je TKU stupio na snagu 12. prosinca 2012. godine zaposlenica koja je dijete rodila prije njegovog stupanja na snagu (15. studenog 2012. godine) ne ostvaruje pravo na pomoć iz članka 63. TKU-a.

Tumačenje broj 56/64 od 24. svibnja 2013.

Sukladno članku 3. Dodataka I TKU-a (NN br. 141/12) propisana je osnovica za isplatu dnevnice u 2013. godini u iznosu od 150,00 kuna. Međutim, kako je sukladno članku 6. Dodatka I TKU-a u vezi s člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11 i 82/12), zaposlenicima u javnim službama priznato pravo na utuživost povoljnijeg prava, upućujemo da se u slučaju dvojbenosti obrate za tumačenje komisiji za tumačenje granskog kolektivnog ugovora, kojim je to pravo različito uređeno.


3 /2014 DNEVNICA – članak 64. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li pravo na dnevnicu vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije?

Sukladno uglavku članka 64. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima.


4 /2014 DNEVNICA – članak 64. Temeljnog kolektivnog ugovora

Pravo na dnevnicu u inozemstvu ako je osiguran smještaj s doručkom i još jedan obrok.

Sukladno uglavku članka 64. st. 6. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama dnevnica za putne troškove u inozemstvo obračunava se na način kao što to pripada zaposlenima u državnoj upravi. Temeljem toga sukladno pravilima u državnoj upravi radnik kojem je osiguran smještaj s doručkom i još jedan obrok ima pravo na 20% dnevnice.


45/2014 POKRIĆE TROŠKOVA LIJEČENJA – članak 64. Temeljnog kolektivnog ugovora

Ima li radnik pravo na pokriće troškova liječenja za punoljetno nezaposleno dijete koje živi s njime a nije navedeno u poreznoj kartici?

Člankom 63. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12)  ugovoreno je da radi pokrića troškova liječenja, odnosno pokrića troškova prilikom nabave medicinskih pomagala, odnosno lijekova, koja su prema preporuci nadležnog liječnika specijaliste po pravilima medicinske struke prijeko potrebiti i nenadomjestivi za zaposlenika, dijete ili supružnika, a troškovi nisu odobreni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, zaposleniku se nadoknađuje trošak u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice, jednom godišnje.

Pod djetetom u smislu ovoga članka Temeljnog kolektivnog ugovora ne smatra se punoljetno dijete koje nije na školovanju i nije nesposobno za rad.


46/67 Da li zaposlenik koji prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba od adrese stanovanja do adrese rada ima manje od 2 km, a obrnutom rutom više od 2 km ima pravo na naknadu troškova prijevoza?

Zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, nema pravo na naknadu troškova prijevoza. Primjena planera putovanja Hrvatskog autokluba primjenjuje se kao pomoćno sredstvo samo u slučaju kada nije nesporno ili notorno da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km prema uređenom najbližem pješačkom putu (ulice s uređenim pločnikom, pješačke zone, pothodnici, nathodnici). Stoga zaposlenik koji može prijeći pješke navedenu udaljenost prema uređenom pješačkom putu, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza.

Tumačenje broj 58/65 od 24. svibnja 2013.

Visina terenskog dodatka utvrđena je člankom 65. stavkom 3. TKU-a i zaposlenik će ostvariti terenski dodatak u iznosu i na način kako je to utvrđeno za državna tijela.

Budući da TKU-om nije propisan iznos neoporezivog dijela terenskog dodatka, već je isto utvrđeno Pravilnikom o porezu na dohodak ( NN 146/09, 123/10, 137/11 i 61/12), stoga Vas upućujemo da svoj upit uputite nadležnom Ministarstvu financija.

NAČELA ZA PRIMJENU ČLANKA 67. TKU-a

Zbog velikog broja upita vezanih uz članak 67. TKU-a Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a radi jednostavnije primjene prava, na sjednici održanoj 3. prosinca 2014. godine utvrdilo je načela primjene odredbi članka 67. TKU-a.


MJESNI PRIJEVOZ

ORGANIZIRAN I KORISTI SE – KARTA

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla , a zaposlenik koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja koristi mjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla ima pravo na godišnju odnosno mjesečnu kartu.

ORGANIZIRAN A NE KORISTI SE – CIJENA KARTE UMANJENA ZA 25%

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla a zaposlenik koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja ne koristi mjesni javni prijevoz, naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada (puna cijena mjesečne karte) umanjuje za 25%.

ORGANIZIRAN ALI NE OMOGUĆAVA REDOVITI DOLAZAK – CIJENA MJESEČNE KARTE

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

PRIJEVOZ UOPĆE NIJE ORGANIZIRAN – CIJENA KARTE NAJBLIŽEG MJESTA ILI O,75 KN AKO JE TO ZA POSLODAVCA POVOLJNIJ

Ako mjesni javni prijevoz uopće nije organiziran zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje mu se naknada u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.


MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

ORGANIZIRAN I KORISTI SE – KARTA

Ako je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposleniku koji koristi međumjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla nadoknađuju se troškovi međumjesnog prijevoza u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada.

ORGANIZIRAN A NE KORISTI SE – CIJENA MJESEČNE KARTE ILI 0,75 KN, AKO JE POVOLJNIJE ZA POSLODAVCA

Ako je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da omogućava zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a zaposlenik ne koristi međumjesni javni prijevoz  za dolazak na posao i odlazak s posla poslodavac može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru.

ORGANIZIRAN A NE OMOGUĆAVA REDOVITI DOLAZAK – CIJENA MJESEČNE KARTE

U slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

PRIJEVOZ UOPĆE NIJE ORGANIZIRAN – 0,75 KN PO KM

Ako uopće nije organiziran međumjesni prijevoz  poslodavac će isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru.


Tumačenja članka 67.:

MJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 23/67 od 13. ožujka 2013.

Udaljenost od adrese rada do adrese stanovanja iz čl. 67. st. 4. TKU-a, računa se u jednom smjeru a naknada se isplaćuje za oba smjera.


Tumačenje broj 25/67 od 27. ožujka 2013.

Ako kriterij redovitog dolaska na posao u smislu čl. 67. st. 18. TKU-a nije ispunjen odnosno ako je vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza duže od 30 minuta zaposleniku će se nadoknaditi troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.


Tumačenje broj 26/67 od 27. ožujka 2013.

Ako je mjesni javni prijevoz u gradu (Zagreb) organiziran i moguće je kupiti mjesečnu kartu, ali on ne omogućuje zaposlenicima redovit dolazak na posao i odlazak s posla (neorganizirani prijevoz prema stavku 18. članka 67. TKU-a), troškove prijevoza treba nadoknaditi u visini cijene mjesečne karte tog grada u punom iznosu.


Tumačenje broj 34/67 od 17. travnja 2013.

Osoba oštećena sluha ne ostvaruje pravo povoljnosti sukladno čl. 67. st. 17. TKU-a. Navedena odredba odnosi se samo na zaposlenike sa tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe.

Zaposleniku se nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavaca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 90/14 od 30. rujna 2014.

Naknada za trošak prijevoza – osoba sa stopostotnim invaliditetom uglavnom koristi i druge oblike prijevoza, javni prijevoz i taxi vozilo.  Na koju vrstu naknade za trošak prijevoza ima pravo?

Članak 67. stavak 1. TKU propisuje da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Pri tome se misli na organizirani javni prijevoz za invalide ukoliko postoji, a ako ne onda na cijenu karte u visini troška javnog prijevoza. Ovdje je potrebno napomenuti kako zaposlenik ima pravo na naknadu troška prijevoza od dana stupanja na snagu odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora.


Tumačenje br. 94/14 od 16. listopada 2014.

U Varaždinu je organiziran mjesni prijevoz. Nitko od zaposlenika ne koristi taj javni prijevoz, već na posao dolaze automobilima. Taj isti prijevoz pokriva i prigradska naselja Gojanec, Jalkovec, Poljanu, Črnec, Hrašćica i Kučan marof. S tih prigradskih mjesta zaposlenici dolaze na posao automobilom. Ta prigradska mjesta spadaju pod Grad (Općinu) Varaždin, a udaljena su od 2 do 7 km. Na koji način isplaćivati naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na području grada, a na koji način zaposlenicima koji stanuju u navedenim prigradskim mjestima?

U oba slučaja radi se o mjesnom prijevozu.

Kada je mjesni javni prijevoz organiziran, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja, a ne koristi mjesni javni prijevoz koji mu inače omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se tako da se mjesečna naknada umanjuje za 25%.

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

Tumačenje br. 97/14 od 5. studenoga 2014.

Osoba koja je udaljena od mjesta rada 2,2 km i ima organizirani javni prijevoz koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na punu cijenu karte.

S druge strane osoba koja je udaljena 25 km od mjesta rada i nema u mjestu stanovanja organiziran javni prijevoz, jer se radi o malenom selu koje ima prvu stanicu javnog prijevoza udaljenu 2,5 km od mjesta stanovanja, prisiljena je koristiti osobni automobil , te će prema tom kriteriju primiti naknadu u iznosu od 700,00 kuna.

Ljudi su ogorčeni. Velika nepravda. U znatno povoljnijem su položaju zaposlenici koji su na manjoj udaljenosti od mjesta rada i koji pukom slučajnošću i sreći žive u mjestu kroz koje je organiziran javni prijevoz. Ispada da su ljudi kažnjeni zato što žive u selu koje nema organiziran javni prijevoz.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a samo tumači pojedine odredbe, a ne može ih mijenjati.

Tumačenje br. 98/14 od 5. studenoga 2014.

Jedna radnica stanuje u mjestu rada i ima manje od 2 km do mjesta rada. Druga radnica ima od mjesta stanovanja do prve stanice međumjesnog prijevoza manje od 2 km. Obje radnice imaju rješenje HZMO o utvrđenom tjelesnom oštećenju od 80%. Da li radnice imaju pravo na mjesni prijevoz sukladno točki 17. TKU-a? Ako imaju da li isto ostvaruju od početka primjene TKU koji je na snazi od 12. prosinca 2012. godine ?

Činjenica postojanja tjelesnog oštećenja od 80%, ako se ne radi o oštećenju donjih ekstremiteta, odnosno ako nije u pitanju slijepa osoba, ne dovodi do isključenja ograničenja iz stavka 4. članka 67. Dakle, da bi zaposlenik ostvario pravo na naknadu putnih troškova iako ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, mora imati tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta ili biti slijepa osoba.)

Tumačenje br. 100/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposlenik radi u tri škole. Od adrese stanovanja do adrese rada ( bilo koje od tri škole) radnik ima manje od 2 km. Međutim, od jedne škole do druge ima više od 2 km, pa kada tijekom jednog dana mora od adrese stanovanja do druge ili treće škole prijeći više od 2 km- da li ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza?

Stavkom 4. članka 67. određeno je da zaposlenik, da bi ostvario naknadu za trošak prijevoza mora imati više od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada. Budući zaposlenik do bilo koje od tri škole na kojima radi ima manje od dva kilometra – nema pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza.


MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 3/67 od 6. veljače 2013.

U slučaju kada jetemeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.


Tumačenje broj 13/67 od 27. veljače 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

U slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da radniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Obveza radnika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.

Odredba članka 67. stavak 6. TKU-a ne predviđa mogućnost kombiniranja naknade troškova javnog prijevoza i naknade po prijeđenom kilometru.

Odredba članka 67. stavka 17. TKU-a ne može se primjenjivati na zaposlenika koji ima cerebralnu paralizu jer se navedena odredba odnosi samo na zaposlenike s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe.

Potvrda o mjesečnoj cijeni karte nije dokaz iz članka 67. stavka 11. TKU-a


Tumačenje broj 17/67 od 27. veljače 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

Nadležni ministar može odbiti donošenje posebne odluke o utvrđivanju naknade troškova prijevoza u visini 0,65 kn po kilometru.

U slučajevima u kojima ocijeni da su ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 8. TKU-a, nadležni ministar donijet će posebnu odluku kojom će zaposleniku utvrditi naknadu troškova prijevoza u visini 0.65 kn po kilometru za cijelu relaciju od mjesta stanovanja do mjesta rada.


Tumačenje broj 18/67 od 27. veljače 2013.                                                            

Ako zaposlenik od adrese stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza, odnosno od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ima manje od 2 kilometra, ostvaruje samo pravo na međumjesni prijevoz.


Tumačenje broj 21/67 od 13. ožujka 2013. je izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. te glasi:

Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.


Tumačenje broj 24/67 od 13. ožujka 2013.

Temeljni kolektivni ugovor ne predviđa mogućnost naknade troškova međumjesnog prijevoza u visini mjesečne karte umanjene za 25%.


Tumačenje broj 27/67 od 27. ožujka 2013.

Ako zaposlenik traži da mu se za organizirani i redoviti međumjesni prijevoz isplaćuje naknada sukladno odredbama članka 67. st. 6. TKU-a (0.75 kn/km), odnosno ne želi da mu se plaća karta za organizirani prijevoz, a što je nepovoljnije za poslodavaca, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini cijene karte za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza, te u tom slučaju nije potrebno predočenje računa.


Tumačenje broj 29/67 od 27. ožujka 2013.

Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu međumjesnog prijevoza iz čl. 67. st. 6. i 8. TKU-a, naknada troškova će se obračunati s obzirom na broj dolazaka na posao.


Tumačenje br. 96/14 od 16. listopada 2014.

Međumjesni prijevoz organiziran je na način da od polazne stanice do stanice u mjestu rada zaposlenik treba nekoliko puta presjedati. Koji troškovi se zaposleniku nadoknađuju u slučaju da tako organiziran prijevoz zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Sukladno tumačenju broj 3/67  u slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18. TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Analogno, u slučaju da je međumjesni prijevoz organiziran na način da bi zaposlenik trebao nekoliko puta presjedati, naknada troškova međumjesnog prijevoza isplatiti će se u visini zbroja cijena karata za cijelu relaciju. Obveza zaposlenika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnijih prijevoznih karata.

Tumačenje br. 99/14 od 5. studenoga 2014.

Kako isplatiti prijevoz zaposleniku koji radi na dvije ili tri škole, kojem organizirani međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Budući da zaposlenik radi svaki dan na drugoj školi može li se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte?

Ukoliko se radi o organiziranom prijevozu koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje , odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. (zaključak 3/67 i 13/67 dopunjeno 17. travnja 2013. g.).

Budući zaposlenik putuje u različita mjesta rada može mu se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte.


Tumačenje br. 101/14 od 5. studenoga 2014.

Ima li zaposlenik pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz ako radi dvokratno?

Ako zaposlenik radi dvokratno i dobiva naknadu 0,75 kn po km ima pravo na dvije naknade.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima plaćenu pojedinačnu kartu za međumjesni prijevoz ima pravo na pojedinačnu kartu za svaki dolazak na posao i povratak s posla.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima mjesečnu ili godišnju kartu koja ima neograničeni broj dolazaka na posao i povratka s posla ne ostvaruje pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz.


Tumačenje br. 102/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposleniku javni prijevoz prema izjavi ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ( udaljenost u jednom smjeru je prema HAK-u u Izjavi zaposlenika 8,27 km ) . Koji su dokumenti potrebni za dokazivanje iz stavka 18. čl. 67.? Ima li pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte ili 0,75 kn po kilometru? Za poslodavca je povoljnije 0,75 kn.

Povjerenstvo upućuje na zaključke 3/67 od 27. veljače, 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g. Zaposlenik je u obvezi dostaviti vozni red iz kojeg je vidljivo dali su ispunjeni uvjeti iz stavka 18. članka 67.


Tumačenje br. 104/14 od 5. studenoga 2014.

Zaposleniku je organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla.

1. Da li se to smatra da međumjesni javni prijevoz nije organiziran , pa zaposlenik koristi vlastiti automobil. Citira se tumačenje broj 3/67i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013.g., a kao protuargument tumačenje broj 21/67 koje glasi: „Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije “ Nije jasno na koju vrstu prijevoza se tumačenje broj 21/67 odnosi.

2,Može li poslodavac za zaposlenika kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil, donijeti odluku o isplati naknade prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije? Ukoliko ne može, a poslodavac je isplaćivao 0,75 kn – ima li zaposlenik pravo na isplatu razlike za protekle mjesece?

1. Ne smatra se da međumjesni prijevoz nije organiziran kada je zaposleniku organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla . Tumačenje broj 21/67 ne odnosi se na slučaj kada je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u kojem slučaju se primjenjuju zaključci broj 3/67 i 13/67.

2. Zaposleniku kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac ne može donijeti odluku o isplati naknade troškova prijevoza u visini 0,75 po prijeđenom kilometru. Ukoliko je radnik oštećen, poslodavac je dužan isplatiti mu razliku.


Tumačenje br. 105/14 od 5. studenoga 2014.

1. Poslodavac smatra da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km od adrese mjesta stanovanja do adrese mjesta rada po uređenom pješačkom putu i da nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza . Navedenu udaljenost nije moguće utvrditi primjenom planera HAK-a a prema „ Google karti„ udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada je manja od 2 km , a niti postići sporazum s radnikom koji tvrdi suprotno. Treba li se u tom slučaju provesti izmjera na terenu, tko ju provodi i tko snosi troškove takve izmjere?

2. U slučaju da je međumjesni javni prijevoz organiziran tako da ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ostvaruje li zaposlenik pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca iako za prijevoz koristi osobni automobil?

1.) Ukoliko korištenjem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće utvrditi kilometražu jer planer ne prepoznaje adresu, udaljenost od adrese stanovanja so adrese rada utvrdit će se sporazumom zaposlenika i poslodavca, a ako sporazum nije moguć udaljenost će se utvrditi stvarnom izmjerom na terenu. Udaljenost od adrese stanovanja do adrese mjesta rada se sukladno odredbi članka 67. stavka 13. TKU utvrđuje kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom ( asfaltom ).

2.) Povjerenstvo upućuje na zaključke 3/67 od 27. veljače, 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g.


MJESNI I MEĐUMJESNI PRIJEVOZ

Tumačenje 5/67 od 6.veljače 2013.

Pod pojmom „adresa stanovanja“ podrazumijeva se adresa s koje zaposlenik najčešće dolazi na posao i s posla.


Tumačenje 6/67 od 6. veljače 2013.

Sukladno članku 67. stavku 13., udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba.


Tumačenje broj 7/67 od 6. veljače 2013.

Članak 67. TKU-a odnosi se na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, a ne na troškove prijevoza u vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta na kojim zaposlenici rade. Navedeni troškovi su troškovi poslovanja poslodavca.


Tumačenje broj 8/67 od 13. veljače 2013.

Formulacija „ako mu je to povoljnije“ se odnosi na poslodavca.


Tumačenje broj 11/67 od 13. veljače 2013.

Zaposleniku koji je kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.


Tumačenje broj 14/67 od 27. veljače 2013.

Mjesni prijevoz je prijevoz u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada.

Međumjesni prijevoz je prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada, kada je mjesto stanovanja različito od mjesta rada.

Mjestom stanovanja smatra se naselje u kojem zaposlenik stanuje, a izričito je utvrđeno u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 86/06, 125/06-isp., 16/07-isp., 95/08-Odluka USRH, 46/10-isp. i 145/10)


Tumačenje broj 15/67 od 27. veljače 2013.

Naknada troškova prijevoza za zaposlenike iz članka 67. stavka 1. i 2. TKU-a, isplaćuje se do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a akontacija u visini 50% utvrđene naknade troška prijevoza za zaposlenike iz stavka 6. i 8. istog članka, isplaćuje se najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec.


Tumačenje broj 16/67 od 27. veljače 2013.

Ako ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, a sukladno članku 67. stavku 3. TKU-a nema organizirani mjesni javni prijevoz te od adrese stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza ima više od 2 kilometra, zaposlenik ostvaruje uz pravo na trošak za međumjesni prijevoz i pravo na trošak prijevoza koji se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije.


Tumačenje broj 20/67 od 13. ožujka 2013.

Potvrda o visini mjesečne karte nije dokaz u iz stavka 11. čl. 67. TKU-a.

Poslodavac zaposleniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza, prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama, o čemu se zaposlenik mora izjasniti na početku godine.


Tumačenje br. 91/14 od 30. rujna 2014.

Odnosi li se iznimka u članku 67. stavku 14. i na neisplatu troškova prijevoza za stari godišnji odmor i na službene puteve?

Sukladno članku 67. stavku 14. naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla neće se isplatiti za dane starog godišnjeg odmora i službena putovanja, osim u slučaju da mu je trošak prijevoza uskraćen u prethodnoj godini za cijeli godišnji odmor.


Tumačenje br. 93/14 od 16. listopada 2014.

Kako izračunati naknadu troškova prijevoza zaposleniku koji od adrese stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza (zonskog) ima više od 2 km, a na tom dijelu nema organiziranog javnog prijevoza?

Ako mjesni prijevoz nije organiziran, a međumjesni organiziran i omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i pravo na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene karte zonskog prijevoza tj. ima pravo na kumulativnu naknadu cijene mjesnog i zonskog prijevoza.


Tumačenje br. 95/14 od 16. listopada 2014.

1. Zaposlenici koji imaju organiziran međumjesni javni prijevoz, ali im isti ne omogućava redovit dolazak na posao i odlazak s posla (npr. radnici koji putuju iz Zagreba), za putovanje na posao koriste vlastiti automobil. Poslodavac im radi navedenog nadoknađuje troškove međumjesnog prijevoza u visini mjesečne radničke karte:

a) Po kojem kriteriju tim radnicima obračunati, odnosno nadoknaditi troškove mjesnog prijevoza?

b) Da li zaposlenici, iako će dobivati cijenu autobusne karte, trebaju voditi dnevnu evidenciju o prijeđenim kilometrima?

2. U većini sela tj. naselja grada Varaždinske toplice ne postoji organizirani niti mjesni niti međumjesni prijevoz, a po Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br.86/06-145/10) ta sela odnosno naselja su izričito navedena i utvrđena kao posebna naselja. Može li se zaposlenicima iz jednog od tih sela tj. naselja priznati, kao mjerodavna, stanica za međumjesni prijevoz koja se nalazi izvan granica tog mjesta tj. naselja, a sa koje zaposleniku nije omogućen redovit dolazak na posao i povratak s posla?

1a) Ako mjesni prijevoz nije organiziran, a međumjesni organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte na relaciji polazna stanica međumjesnog prijevoza – stanica međumjesnog prijevoza u mjestu rada, sve u visini koja je najpovoljnija za poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac ne može isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.

1b) Kada zaposlenici dobivaju naknadu u visini cijene autobusne karte ne trebaju voditi evidenciju o prijeđenim kilometrima.

2. ) Ako se stanica međumjesnog prijevoza nalazi izvan granica naselja u kojem zaposlenik stanuje, ali u pravcu mjesta rada te je međumjesni prijevoz organiziran na način da ne omogućava redoviti dolazak na posao zaposlenik ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) te pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte.


ZONSKI PRIJEVOZ

***Tumačenje broj 28/67 od 27. ožujka 2013.

Naknada troškova prijevoza zaposlenicima koji zbog mjesta stanovanja koriste mjesni i međumjesni prijevoz isplatit će se u visini od 0.75kn/km za cijelu udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada pod uvjetom da je to povoljnije za poslodavaca u odnosu na organizirani prijevoz.

***Tumačenje broj 30/67 od 27. ožujka 2013.

U slučaju kada međumjesni prijevoz obuhvaća i mjesni(prijevozne zone), a zaposlenik ne koristi tu vrstu prijevoza, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte za prijevozne zone, odnosno u visini 0.75kn po kilometru ako je to za poslodavca povoljnije.

Što se tiče  radnog vremena u znanosti i visokom obrazovanju upućujemo Vas da upit uputite Komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

Tumačenje broj 31/67 od 17. travnja 2013.

Zaposlenik koji ima organizirani zonski javni prijevoz koji mu omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, može se izjasniti za godišnju ili mjesečnu kartu za zonski prijevoz, a ako takav prijevoz ne želi koristiti isplatit će mu se naknada u visini cijene karte zonskog prijevoza umanjenog za 25%.

20/2014 TROŠAK PRIJEVOZA I TERENSKI DODATAK – članak 67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Radnik koji je radi u Rijeci povremeno treba mijenjati odsutnog radnika n Krku (50 km). Ima li pravo na dnevnice ili terenski dodatak?

Koje će pravo imati radnik zavisi od njegovog ugovora o radu. Naime, ako je mjesto rada u ugovoru o radu navedeno i Rijeka i Krk, odnosno Rijeka i druga mjesta po nalogu poslodavca, tada će imati pravo na terenski dodatak, sukladno člnaku 65. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer radi izvan  sjedišta poslodavca i izvan mjesta njegova stalnog boravka, a na temelju zahtjeva poslodavca.

Ako pak u ugovoru o radu pod mjestom rada ima samo Rijeku, tada radnik ima pravo na dnevnice, jer ga poslodavac upućuje na put na Krk.

NESVRSTANI PRIJEVOZ

Tumačenje broj 32/67 od 17. travnja 2013.

HŽ se smatra organiziranim javnim prijevozom, no ako na istoj relaciji prometuje više prijevoznika (HŽ, ZET) zaposleniku će se nadoknaditi troškovi prijevoza u visini stvarnih izdataka prema cijeni godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca, pod uvjet

48/2014 PRIJEVOZ – članak  67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje utječe na primjenu članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ne utječe na primjenu članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), osobito što Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nema ugovoren trošak prijevoza.

49/2014 PRIJEVOZ – članak  67. Temeljnog kolektivnog ugovora

Molimo odgovore na sljedeća pitanja:

Mogu li radnici koji stanuju preko 100 km ostvariti pravo na prijevoz prema stavku 11. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora? 

Mogu li radnici koji stanuju preko 100 km a koristi auto, dobiti pravo na prijevoz kao do 100 km, budući da ministar nije donio o tome odluku?

Radnica stanuje do 100 km, ali ne koristi put prema planeru HAC-a nego duži?

Da li je vjerodostojan dokaz o neorganiziranju prijevoza informacija s web stranica prijevoznika?

 Da li se kao vjerodostojan dokaz o cijeni karte može koristiti informacija kao najbolja cijena temeljem stavka 1, 2. i 5. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora?

Ad 1. Radnici koji stanuju preko 100 km udaljeno od poslodavca, ostvaruju pravo na prijevoz temeljem stavka 8. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), a ne temeljem stavka 11.

Ad 2. Radnici koji stanuju preko 100 km udaljeno od poslodavca, ako ministar nije donio odluku o prijevozu, imaju pravo na trošak prijevoza do 100 km u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru.

Ad 3. Radnici se može računati samo kraći put temeljem planera HAC-a neovisno ako ona ide dužim putem.

Ad 4. Poslodavac je dužan pribaviti valjanu i važeću informaciju u vezi toga je li prijevoz odgovarajući ili ne, a na koji način se ona pribavlja nije određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom.

Ad 5. Poslodavac treba vjerodostojan dokaz o cijeni karte radi utvrđivanja najpovoljnije cijene temeljem stavka 1, 2. i 5. članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora.

Tumačenje br. 90/14 od 30. rujna 2014.

Naknada za trošak prijevoza – osoba sa stopostotnim invaliditetom uglavnom koristi i druge oblike prijevoza, javni prijevoz  i taxi vozilo.  Na koju vrstu naknade za trošak prijevoza ima pravo?

Članak 67. stavak 1. TKU-a propisuje da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Pri tome se misli na organizirani javni prijevoz za invalide ukoliko postoji, a ako ne onda na cijenu karte u visini troška javnog prijevoza. Ovdje je potrebno napomenuti kako zaposlenik ima pravo na naknadu troška prijevoza od dana stupanja na snagu odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora.

Tumačenje br. 91/14 od 30. rujna 2014.

Odnosi li se iznimka u članku 67. stavku 14. i na neisplatu troškova prijevoza za stari godišnji odmor i na službene puteve?

Sukladno članku 67. stavku 14. naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla neće se isplatiti za dane starog godišnjeg odmora  i službena putovanja, osim u slučaju da mu je trošak prijevoza uskraćen u prethodnoj godini za cijeli godišnji odmor.

Tumačenje br. 92/14 od 30. rujna 2014.

Trošak prijevoza sukladno članku 67. stavku 13., udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba. Ukoliko radnik tvrdi drugačije na njemu je teret dokaza (stvarnom izmjerom na terenu).

Tumačenje br. 93/14 od 16. listopada 2014.

Kako izračunati naknadu troškova prijevoza zaposleniku koji od adrese stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza (zonskog) ima više od 2 km, a na tom dijelu nema organiziranog javnog prijevoza?

Ako mjesni prijevoz nije organiziran a međumjesni  organiziran i omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo,  zaposlenik ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i pravo na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene karte zonskog prijevoza tj. ima pravo na kumulativnu naknadu cijene mjesnog i zonskog prijevoza.

Tumačenje br. 94/14 od 16. listopada 2014.

U Varaždinu je organiziran mjesni prijevoz. Nitko od zaposlenika ne koristi taj javni prijevoz, već na posao dolaze  automobilima. Taj isti prijevoz pokriva i prigradska naselja Gojanec, Jalkovec, Poljanu, Črnec, Hrašćica i Kučan Marof. S tih prigradskih mjesta zaposlenici dolaze na posao automobilom. Ta prigradska mjesta spadaju pod grad (općinu) Varaždin, a udaljena su od 2 do 7 km. Na koji način isplaćivati naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na području grada, a na koji način zaposlenicima koji stanuju u navedenim prigradskim mjestima?

U oba slučaja radi se o mjesnom prijevozu.

Kada je mjesni javni prijevoz organiziran, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja a ne koristi mjesni javni prijevoz koji mu inače omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se tako da se mjesečna naknada umanjuje za 25%.

Ako je mjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza koji je u tom mjestu organiziran.

Tumačenje br. 95/14 od 16. listopada 2014.

Zaposlenici koji imaju organiziran međumjesni javni prijevoz, ali im isti ne omogućava redovit dolazak na posao i odlazak s posla (npr. radnici koji putuju iz Zagreba ), za putovanje na posao koriste vlastiti automobil. Poslodavac im radi navedenog nadoknađuje troškove međumjesnog prijevoza u visini mjesečne radničke karte:

a) po kojem kriteriju tim radnicima obračunati odnosno nadoknaditi troškove mjesnog prijevoza?

b) da li zaposlenici iako će dobivati cijenu autobusne karte trebaju voditi dnevnu evidenciju o prijeđenim kilometrima?

U većini sela tj. naselja grada Varaždinske Toplice ne postoji organizirani niti mjesni niti međumjesni prijevoz, a po Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 86/06 i 145/10) ta sela odnosno naselja su izričito navedena i utvrđena kao posebna naselja. Može li se zaposlenicima iz jednog od tih sela tj. naselja priznati, kao mjerodavna, stanica za međumjesni prijevoz koja se nalazi izvan granica tog mjesta tj. naselja, a sa koje zaposleniku nije omogućen redovit dolazak na posao i povratak s posla?

1.a) Ako mjesni prijevoz nije organiziran a međumjesni  organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla te zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, zaposlenik ima pravo na naknadu troška  mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) i na naknadu troška međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte na relaciji polazna stanica međumjesnog prijevoza – stanica međumjesnog prijevoza u mjestu rada, sve u visini koja je najpovoljnija za poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac ne može isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.

1.b) Kada  zaposlenici dobivaju naknadu u visini cijene autobusne karte ne trebaju voditi evidenciju o prijeđenim kilometrima.

2.)   Ako se stanica međumjesnog prijevoza nalazi izvan granica naselja u kojem zaposlenik stanuje, ali u pravcu mjesta rada, te je međumjesni prijevoz organiziran na način da ne omogućava redoviti dolazak na posao zaposlenik ima pravo na naknadu troškova  mjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran (ako je udaljenost od mjesta stanovanja do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km) te pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte.

Tumačenje br. 96/14 od 16. listopada 2014.

Međumjesni prijevoz organiziran je na način da od polazne stanice do stanice u mjestu rada zaposlenik treba nekoliko puta presjedati. Koji troškovi se zaposleniku nadoknađuju u slučaju da tako organiziran prijevoz zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Sukladno tumačenju broj 3/67 u slučaju kada je temeljem članka 67. stavka 18.TKU-a međumjesni javni prijevoz organiziran na način da zaposleniku ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca. Analogno, u slučaju da je međumjesni prijevoz organiziran na način da bi zaposlenik trebao nekoliko puta presjedati, naknada troškova međumjesnog prijevoza isplatiti će se u visini zbroja cijena karata za cijelu relaciju. Obveza zaposlenika je dokazati da međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a obveza poslodavca je utvrditi cijenu najpovoljnijih prijevoznih karata.

Tumačenje br. 97/14  od 5. studenog 2014.

Osoba koja je udaljena od mjesta rada 2,2 km i ima organizirani javni prijevoz koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na punu cijenu karte.

S druge strane osoba koja je udaljena 25 km od mjesta rada i nema u mjestu stanovanja organiziran javni prijevoz, jer se radi o malenom selu koje ima prvu stanicu javnog prijevoza udaljenu 2,5 km od mjesta stanovanja, prisiljena je koristiti osobni automobil, te će prema tom kriteriju primiti naknadu u iznosu od 700,00 kuna.

Ljudi su ogorčeni. Velika nepravda. U znatno povoljnijem su položaju zaposlenici koji su na manjoj udaljenosti od mjesta rada i koji pukom slučajnošću i sreći žive u mjestu kroz koje je organiziran javni prijevoz. Ispada da su ljudi kažnjeni zato što žive u selu koje nema organiziran javni prijevoz.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a samo tumači pojedine odredbe, a ne može ih mijenjati.

Tumačenje br. 98/14 od 5. studenog 2014.

Jedna radnica stanuje u mjestu rada i ima manje od 2 km do mjesta rada. Druga radnica ima od mjesta stanovanja do prve stanice međumjesnog prijevoza manje od 2 km. Obje radnice imaju rješenje HZMO o utvrđenom tjelesnom oštećenju od 80%. Da li radnice imaju pravo na mjesni prijevoz sukladno točki 17. TKU-a? Ako imaju da li isto ostvaruju od početka primjene TKU koji je na snazi od 12. prosinca 2012. godine ?

Činjenica postojanja tjelesnog oštećenja od 80%, ako se ne radi o oštećenju donjih ekstremiteta, odnosno ako nije u pitanju slijepa osoba, ne dovodi do isključenja ograničenja iz stavka 4. članka 67. Dakle, da bi zaposlenik ostvario pravo na naknadu putnih troškova iako ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, mora imati tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta ili biti slijepa osoba.

Tumačenje br. 99/14 od 5. studenog 2014.

Kako isplatiti prijevoz zaposleniku koji radi na dvije ili tri škole, kojem organizirani međumjesni javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Budući da zaposlenik radi svaki dan na drugoj školi može li se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte?

Ukoliko se radi o organiziranom prijevozu koji ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla , zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koja je najpovoljnija za poslodavca  (zaključak 3/67  i 13/67 dopunjeno 17. travnja 2013.g.).

Budući zaposlenik putuje u različita mjesta rada može mu se isplaćivati naknada u visini cijene dnevne karte.

Tumačenje br. 100/14 od 5. studenog 2014.

Zaposlenik radi u tri škole. Od adrese stanovanja do adrese rada (bilo koje od tri škole) radnik ima manje od 2 km. Međutim, od jedne škole do druge  ima više od 2 km, pa kada tijekom jednog dana mora od adrese stanovanja do druge ili treće škole prijeći više od 2 km – da li ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza?

Stavkom 4. članka 67. određeno je da zaposlenik, da bi ostvario naknadu za trošak prijevoza mora imati više od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada. Budući zaposlenik do bilo koje od tri škole na kojima radi ima manje od dva kilometra – nama pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza.


Tumačenje br. 101/14 od 5. studenog 2014.

Ima li zaposlenik pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz ako radi dvokratno?

Ako zaposlenik radi dvokratno i dobiva naknadu  0,75 kn po km  ima pravo na dvije naknade.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima plaćenu pojedinačnu kartu za međumjesni prijevoz ima pravo na pojedinačnu kartu za svaki dolazak na posao  i povratak s posla.

Ako zaposlenik radi dvokratno i ima mjesečnu ili godišnju  kartu koja ima neograničeni broj dolazaka na posao  i povratka s posla  ne ostvaruje pravo na dvije naknade za međumjesni prijevoz.


Tumačenje br. 102/14 od 5. studenog 2014.

Zaposleniku javni prijevoz prema izjavi ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla  (udaljenost u jednom smjeru je prema HAK-u u Izjavi zaposlenika 8,27 km). Koji su dokumenti potrebni za dokazivanje iz stavka 18. čl. 67.? Ima li pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte ili 0,75 kn po kilometru? Za poslodavca je povoljnije 0,75 kn.

Povjerenstvo upućuje na Zaključke 3/67 od 27. veljače 2013., 13/67  izmijenjeno i dopunjeno  17. travnja 2013. i 104/67 od 29. listopada 2014. g. Zaposlenik je u obvezi dostaviti vozni red iz kojeg je vidljivo dali su ispunjeni uvjeti iz stavka 18. članka 67.

Tumačenje br. 104/14 od 5. studenog 2014.

Zaposleniku je organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla.

Da li se to smatra da međumjesni javni prijevoz nije organiziran, pa zaposlenik koristi vlastiti automobil. Citira se tumačenje broj 3/67 i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013.g., a kao protuargument tumačenje broj 21/67 koje glasi: „Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla u međumjesnom prijevozu koristi osobni automobil ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije “. Nije jasno na koju vrstu prijevoza se tumačenje broj 21/67 odnosi.

Može li poslodavac za zaposlenika kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil, donijeti odluku o isplati naknade prijevoza u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ako je to za poslodavca povoljnije? Ukoliko ne može, a poslodavac je isplaćivao 0,75 kn ima li zaposlenik pravo na isplatu razlike za protekle mjesece?

1. Ne smatra se da međumjesni prijevoz nije organiziran kada je zaposleniku organiziran međumjesni javni prijevoz na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla . Tumačenje broj 21/67 ne odnosi se na slučaj kada je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u kojem slučaju se primjenjuju zaključci broj 3/67  i 13/67.

2. Zaposleniku kojem je međumjesni javni prijevoz organiziran na način da mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, pa zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac ne može donijeti odluku o isplati naknade troškova prijevoza u visini 0,75 po prijeđenom kilometru. Ukoliko je radnik oštećen, poslodavac je dužan isplatiti mu razliku.

Tumačenje br. 105/14 od 5. studenog 2014.

Poslodavac smatra da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km od adrese mjesta stanovanja do adrese mjesta rada po uređenom pješačkom putu i da nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza. Navedenu udaljenost nije moguće utvrditi primjenom planera HAK-a a prema „Google karti„ udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada je manja od 2 km, a niti postići sporazum s radnikom koji tvrdi suprotno. Treba li se u tom slučaju provesti izmjera na terenu, tko ju provodi i tko snosi troškove takve izmjere?

U slučaju da je međumjesni javni prijevoz organiziran tako da ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla ostvaruje li zaposlenik pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca iako za prijevoz koristi osobni automobil?

1. Ukoliko korištenjem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće utvrditi kilometražu jer planer ne prepoznaje adresu, udaljenost od adrese stanovanja s adrese rada utvrdit će se sporazumom zaposlenika i poslodavca, a ako sporazum nije moguć udaljenost će se utvrditi stvarnom izmjerom na terenu. Udaljenost od adrese stanovanja do adrese mjesta rada se sukladno odredbi članka 67. stavka 13. TKU utvrđuje kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom).

2. Povjerenstvo upućuje na Zaključke 3/67 od 27. veljače 2013., 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17. travnja 2013. i 104/67 od 5. studenoga 2014. g.


Tumačenje br. 106/14 od 3. prosinca 2014.

Što se podrazumijeva pod pojmom javni prijevoz, javni mjesni i javni međumjesni prijevoz?

Pod pojmom javnog prijevoza podrazumijeva se linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu koji se obavlja na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima.

Pod pojmom međumjesnog javnog prijevoza podrazumijeva se prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada, kada je mjesto stanovanja različito od mjesta rada.

Pod pojmom javnog mjesnog prijevoza podrazumijeva se svaki javni prijevoz organiziran u mjestu stanovanja (unutar mjesta), odnosno u mjestu rada.


Tumačenje br. 107/14 od 11. prosinca 2014.

Zaposlenica radi u mjestu Vrbovec i putuje na posao iz mjesta Kamešnica iz kojeg nema organiziranog međumjesnog prijevoza. Na liniji Kamešnica – Križevci voze samo školski autobusi za vrijeme nastavne godine te dalje do Vrbovca vlak. Na koju naknadu prijevoza  ima pravo?

Budući da se prijevoz školskim autobusom ne smatra organiziranim javnim prijevozom smatra se da na relaciji Kamešnica – Križevci nije organiziran međumjesni javni prijevoz te zaposlenik ima pravo na naknadu u visini od 0,75 kn po kilometru za relaciju od adrese stanovanja do adrese rada.


Tumačenje br. 108/14 od 11. prosinca 2014.

Može li poslodavac mijenjati način naknade za trošak prijevoza iz mjeseca u mjesec?  Zaposlenica radi u školi. Za 5. i 6. mjesec dobila je iznos mjesečne karte javnog prijevoza, a za 7. i 8. mjesec po prijeđenoj kilometraži (putovala samo nekoliko puta) uz obrazloženje da je tako povoljnije za poslodavca.  

Radno vrijeme zaposlenice nije fiksno, a nisu ni omogućeni uvjeti za pripremu nastave u školi. Poslodavac tvrdi da je radno vrijeme od 8-14 i od 14-20 i time smatra da je međumjesni javni prijevoz organiziran.

Pravo je radnika, a ne poslodavca na početku godine izabrati način korištenja prava na naknadu za prijevoz (članak 67. st.11.).


Tumačenje br. 110-1/14 i 110-2/14 od 11. prosinca 2014.

Zaposlenici škole koriste osobni automobil jer im međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

1. Da li u tom slučaju zaposlenici moraju priložiti mjesečnu, odnosno dnevnu kartu da bi im se priznao iznos mjesečne karte najpovoljnijeg prijevoznika ili je dovoljno samo priložiti vozni red prijevoznika iz kojeg je vidljivo da ne omogućava redoviti dolazak na posao.

2. Kako postupiti u slučaju kad je zaposleniku isplaćena naknada u visini cijene mjesečne karte a zaposlenik je u toku mjeseca odsutan s posla više od dva dana uzastopce?

Zaposlenik početkom godine  mora priložiti vozni red prijevoznika iz kojeg je vidljivo da mu  ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s člankom 67. stavkom 18. TKU kako bi ostvario  pravo naknadu u visini cijene mjesečne karte.

Zaposleniku kojemu je isplaćena naknada u visini cijene mjesečne karte taj se iznos umanjuje ukoliko je radnik u toku mjeseca bio spriječen ili nije bio u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce.


Tumačenje br. 113/14 od 11. prosinca 2014.

Što će se isplatiti kao naknada za trošak prijevoza zaposleniku kojemu organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla?

Povjerenstvo upućuje na zaključak broj 3/67 i 13/67 izmijenjeno i dopunjeno 17.4.2013. Zaposlenik kojemu organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla a vozi se automobilom ili drugim prijevoznim sredstvom  dobiva naknadu u visini cijene mjesečne karte na toj relaciji.


Tumačenje br. 116/14 od 11. prosinca 2014.

Od kada se obračunava naknada za trošak prijevoza prema odredbama članka 67. TKU-a?

Naknada troškova prijevoza prema odredbama članka 67. TKU-a počela se primjenjivati za mjesec svibanj 2014.


Tumačenje br. 117/15 od 20. siječnja 2015. g.

Radnik koji dolazi u pripravnost  i po pozivu na posao izvan redovnog radnog vremena, u vrijeme kada nema organiziranog mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene pojedinačne karte za te dolaske.


Tumačenje br. 118/15 od 20. siječnja 2015. g.

Sukladno članku 67. stavak 13. radniku će pri dolasku na posao i odlasku s posla biti nadoknađeni troškovi najkraće rute prema map.hak.hr. Ukoliko najkraća ruta uključuje prolaz kroz tunel gdje se naplaćuje tunelarina, radniku će se priznati i troškovi tunelarine ako dostavi plaćene račune tunelarine.

Za odgovor u dijelu pitanja koji se odnosi na naknadu troškova prijevoza preko 100 km upućuje se na tumačenje Povjerenstva br. 48/67 i 49/14.

Za upit u vezi rada u tri i više škola ovo povjerenstvo nije nadležno jer se radi o pravu iz KU za osnovne škole,  pa upit treba uputiti Povjerenstvu za tumačenja KU za osnovne škole.


Tumačenje br. 119/15 od 20. siječnja 2015. g.

Ukoliko zaposlenik dokaže da postoji međumjesni javni prijevoz ali mu ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla tijekom cijele godine zaposlenik ima pravo na naknadu troškova cijene karte organiziranog međumjesnog prijevoza.


Tumačenje br. 120/15 od 20. siječnja 2015. g.

Zaposleniku koji je bio na godišnjem od  30. prosinca 2014. godine do 10. siječnja 2015.godine naknada troškova prijevoza (cijena karte) umanjit će se samo za siječanj 2015. godine i to razmjerno broju dana koje nije bio u obvezi doći na posao. S obzirom da je u prosincu 2014. godine na godišnjem bio samo 30. i 31. prosinca, a to nije više od dva dana uzastopce nego točno dva dana, u kojem slučaju ima pravo na punu naknadu troškova prijevoza (cijenu karte) u prosincu 2014. godine.


Tumačenje br. 121/15 od 20. siječnja 2015. g.

Tumačenje br. 11/67 od 13. veljače 2013. godine (Zaposleniku koji je kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.) primjenjuje se i u slučaju kada zaposlenik kupuje godišnju kartu.

Tumačenje  br. 124/15 od 30. siječnja 2015.

Zaposlenica koja dolazi na posao i odlazi s posla osobnim automobilom, a naknadu troška međumjesnog javnog prijevoza poslodavac plaća u visini cijene mjesečne karte, s obzirom da dva puta mjesečno za potrebe poslodavca ide i na radno mjesto gdje je međumjesni javni prijevoz organiziran ali ne omogućava redoviti dolazak za taj prijevoz, trebala bi još dobivati i naknadu troškova u visini cijene dnevne karte,  a nikako u visini 0,75 kn po kilometru i u tom slučaju nema problema u isplati.


Tumačenje br. 126/15 od 30. siječnja 2015.

Zaposlenik koji nema organizirani međumjesni javni prijevoz dobiva naknadu u visini 0.75kn/km. Zaposlenik koji nema organizirani međumjesni prijevoz koji omogućava redoviti dolazak na posao nema pravo na naknadu u visini cijene karte jer nema karte.


Tumačenje br. 127/15 od 30. siječnja 2015.

Ukoliko zaposlenik dokaže da ima organiziran međumjesni prijevoz ali koji mu ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, pripada mu naknada troška prijevoza u visini cijene karte sukladno članku 67. stavak 18., i kao dokaz mora na početku godine donijeti potvrdu o cijeni karte.


Tumačenje br. 128/15 od 30. siječnja 2015.

U situaciji kada zaposlenik po planeru HAK-a (najkraća ruta) ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza a zaposlenik smatra da postoji osnova za ostvarivanje prava potrebno je pokušati spor riješiti sporazumno s poslodavcem, a ukoliko sporazum nije moguć dužnost je poslodavca utvrditi stvarnu izmjeru i utvrditi pravo zaposlenika.

Ujedno upućujemo i na tumačenje ovog povjerenstva pod brojem 105/14. točka 1.


Tumačenje  br. 132/15

Ako je zaposlenik  kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međumjesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao.

Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza ili međumjesnog prijevoza a nije dolazio na posao sve radne dane u mjesecu (iz razloga navedenih u članku 67. stavku 14. Kolektivnog ugovora), naknada troškova prijevoza obračunat će se na način da se ukupna mjesečna naknada koju bi ostvario da je dolazio na posao sve radne dane u mjesecu podijeli s brojem radnih dana u mjesecu i dobiveni iznos pomnoži s brojem dolazaka na posao.


Tumačenje br. 134/15

Naknada za trošak prijevoza sukladno članku 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12) isplaćuje se svim zaposlenima u javnim službama na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor od svibnja 2014. godine što znači  isplata naknade za trošak prijevoza po TKU u lipnju.

S  obzirom da od svibnja 2014. godine niti jedan granski  kolektivni ugovor u javnim službama nema odredbe o naknadi troškova prijevoza, već se na sve javne službe primjenjuju odredbe članka 67. TKU-a od svibnja 2014. godine nema ni mogućnosti primjene povoljnijeg prava.

Za  tumačenje prava iz drugih Kolektivnih ugovora ovo povjerenstvo nije nadležno.


Tumačenje br. 135/15

Ovo povjerenstvo nije nadležno za tumačenje prethodno važećih odredbi granskih kolektivnih ugovora kojima je regulirana naknada za trošak prijevoza.


Tumačenje br. 136/15

Prijevoz koji ne omogućava svakodnevni dolazak na posao i povratak s posla  ne smatra se organiziranim prijevozom jer ne zadovoljava kriterije organiziranog prijevoza. Organizirani prijevoza mora omogućavati radniku svakodnevni dolazak na posao.


Tumačenje br. 137/15

Zaposlenik koji  mora presjedati a udaljenost  između dva presjedanja je veća od dva kilometra i u čijim prelascima mora čekati više od 30 minuta smatra se da nema organizirani prijevoz i ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 0,75 kn/km.


Tumačenje br. 138/15

Naknada za trošak prijevoza radniku koji je više od dva dana u mjesecu bio na godišnjem odmoru  obračunava se razmjerno broju dana  koje je proveo na radu u odnosu na broj radnih dana u mjesecu. Odnosno ukoliko radnik dobiva naknadu u visini cijene mjesečne karte ista će se podijeliti s brojem radnih dana u mjesecu i pomnožiti s brojem dolazaka radnika na posao.


Tumačenje br. 139/15

Pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s posla jednako je za sve radnike bez obzira na razlog privremene nesposobnosti za rad. Stoga radnik koji je na bolovanju zbog ozljede na radu nema nikakve pogodnosti u vezi prava na naknadu troškova prijevoza.


Tumačenje br. 140/15

Poslodavac je dužan napraviti korekcija najkraće rute prema planeru HAK-a za jednosmjerne ulice, uređene pješačke pothodnike i nathodnike samo ukoliko se radi o mjesnom prijevozu a zaposlenik ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada.

Tumačenja br. 144/15

Radnici koji imaju od mjesta rada do mjesta stanovanja manje od 2 kilometra nemaju pravo na naknadu za trošak prijevoza,  ni na mjesni niti na međumjesni prijevoz.


Tumačenje br. 145/15

Ukoliko se zaposlenik na početku godine izjasnio za kupovinu prijevozne karte  poslodavac mu je dužan kupiti mjesečnu ili godišnju kartu.


Tumačenje br. 147/15

Odredba čl. 67. stavak 6. ne predviđa mogućnost kombiniranja naknade za trošak prijevoza i naknade po prijeđenom kilometru u kojem slučaju se smatra da ne postoji organizirani prijevoz i radnik ostvaruje naknadu za trošak prijevoza u visini 0,75 kn/km.


Tumačenje br. 148/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposleniku koji putuje u različita mjesta rada  isplaćuje se  naknada troškova prijevoza u visini stvarnih  izdataka za cijenu karte, stoga  ne može priložiti karte kao dokaz o putovanju, a obveza je poslodavca utvrditi cijenu najpovoljnije prijevozne karte.


Tumačenja br. 149/15 od 25. ožujka 2015.g.

Ako zaposlenik od  adrese stanovanja do adrese rada nema organiziran međumjesni prijevoz već na posao može doći samo okolnim putem uz presjedanje smatra se da prijevoz nije organiziran i zaposleniku pripada pravo na naknadu troškova prijevoza  u visini 0,75 kn po kilometru.


Tumačenje br. 150/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposleni –  specijalizant ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju sukladno članku 67. TKU-a. Troškove prijevoza snosi poslodavac koji ga je uputio na specijalizaciju.


Tumačenje br. 151/15 od 25. ožujka 2015.g.

Putni troškovi koje zaposlenik ima u vezi edukacije nisu troškovi dolaska na posao i odlaska s posla i na njih se ne primjenjuju odredbe članka 67. TKU- a. Troškovi u vezi edukacije zaposlenika uređeni su granskim kolektivnim ugovorima.


Tumačenje br. 153/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposlenik koji za dolazak i odlazak s posla  koristi besplatan prijevoz  nema pravo na naknadu troškova prijevoza.


Tumačenje br. 154/15 od 25. ožujka 2015.g.

U konkretnom slučaju (upit zaposlenika koji rade u Požegi a putuju u Veliku) u kojem zaposlenici imaju organiziran mjesni i međumjesni prijevoz koji  im ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla pa koriste osobni automobil  poslodavac može  ako mu je to povoljnije isplatiti naknadu u visini 0,75 kn po kilometru.


Tumačenje br. 156/15 od 25. ožujka 2015.g.

Zaposlenik koji ima organizirani međumjesni prijevoz,  ali mu on samo iz razloga iz članka 67. stavka 18. ne omogućava redovit dolazak na posao i povrata s posla ima pravo na naknadu troškova cijene karte onog prijevoznika koji je za poslodavca najpovoljniji.

Slijedom navedenog, ukoliko na istoj relaciji prometuju i vlak i autobus, zaposlenik ima pravo na cijenu karte onog javnog prijevoza koja je povoljnija za poslodavca.


Tumačenje br. 157/15  od 25. ožujka 2015.g.

Ova Komisija nije ovlaštena određivati  što se upisuje u Registar zaposlenih u javnom sektoru.

Prema uglavku članka 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.141/12) osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Međutim, radni staž nije definiran niti Temeljnim kolektivnim ugovorom a niti bilo kojim propisom. Stoga se prema mišljenju ove Komisije da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta:

da je to rad za koji su plaćeni doprinosi, i

da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž

osiguranja,  neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnoj djelatnosti.

TUMAČENJE 160/2015

Specijalizanti imaju jednako pravo na naknadu troška prijevoza kao i svi ostali radnici u javnim službama na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12).

Dakle, specijalizant ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju (ako tamo trenutno stanuje).
Za službeno tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora ovlašteno je jedino Povjerenstvo za tumačenje, imenovano od strane potpisnika TKU-a, tj. od Vlade RH i sindikata potpisnika, a ne Ministarstvo financija.

TUMAČENJE 161/2015

Radnica koja na posao dolazi osobnim automobilom, ima pravo na naknadu troška prijevoza isključivo za one dana kada dolazi na posao, a ne za sve radne dane ustanove, dakle ne za one dane kada stvarno ne dolazi na posao. Naime, pravo iz članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) predstvlja naknadu troška prijevoza, stoga za dane kada nema troška prijevoza ne može niti dobiti naknadu troška.

TUMAČENJE 162/2015

Prema članku 67. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. Prema stavku 13. istoga članka udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba, i to kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike.

Prema tome radnici koji pješačkom rutom imaju manje od 2 km od mjesta stanovanja do posla, nemaju pravo na naknadu troška prijevoza, neovisno ako bi automobilom imali više od 2 km.
Ako postoji organizirani mjesni prijevoz, ali nije odgovarajući, radnici imaju pravo na naknadu troška prijevoza u visini cijene karte javnog prijevoza.
Budući da prijevoznik nema mjesečne nego samo dnevne karte, radnici u tome slučaju imaju pravo na naknadu troška prijevoza u visini vrijednosti zbroja dnevnih karata za broj njihovih radnih dana.

Smatrat će se neodgovarajućim prijevozom ako radnik čeka više od 45 minuta bilo u dolasku, bilo u odlasku, dakle ne treba biti takvo čekanje u oba smjera.
Ako međumjesni prijevoz nije organiziran poslodavac radniku isplaćuje 0,75 kn/km. Međutim, ako postoji organiziran međumjesni prijevoz, ali nije odgovarajući, radnik ima pravo na naknadu troška u visini vrijednosti mjesečne karte tog neodgovarajućeg prijevoza.

Ako postoji mogućnost korištenja i vlaka i autobusa radnik treba za oba prijevoza dokazati da su neodgovarajući.
Poslodavac nadoknađuje troškove javnog prijevoza u visini najpovoljnije cijene mjesečne karte ako postoji više vrsta prijevoza odnosno više prijevoznika.

TUMAČENJE 163/2015

Za radnike čiji raspored rada uključuje i rad u smjenama i rad vikendom, prijevoz autobusnim linijama koje im ne omogućavaju dolazak na posao odnosno odlazak s posla u drugoj ili trećoj smjeni, odnosno vikendom, smatra se neodgovarajućim.

Budući autobus dolazi 55 minuta prije početka rada, takav prijevoz smatra se neodgovarajućim.

Kod određivanja prava na prijevoz isključivo se procjenjuje mogućnost dolaska na posao i odlaska s posla svakog radnika posebno, zavisno od njegovog rasporeda rada. Sukladno tome dva radnika koji stanuju na istoj adresi mogu imati različito pravo na prijevoz, na način da je radniku koji radi samo u prvoj smjeni prijevoz odgovarajući, a radniku koji radi u smjenama i vikendom takav prijevoz je neodgovarajući.

TUMAČENJE 168/2015

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza u svakoj školi u kojoj radi (naravno, ako udovoljava uvjete iz članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Narodne novine 141/12. Poslodavac odlučuje da li će radniku plaćati cijenu dnevnih karata, povratnih karata ako ih radnik može koristiti s obzirom na raspored radnog vremena, ili mjesečne karte, zavisno što je poslodavcu povoljnije.

Da bi se dobila naknada pute cijene vozne karte, mora se predočiti račun.

Vožnja djece nije naknada troška prijevoza na posao i s posla iz članka 67. TKU-a, nego je to obavljanje posla vozača.

TUMAČENJE 169/2015

Prema članku 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. Udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba, u slučaju iz stavka 4. ovoga članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovoga članka, kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom).
Dakle, budući da pješakom zonom imate manje do 2 km do kuće do posla nemate pravo na naknadu troška prijevoza.

TUMAČENJE 172/2015

S obzirom da prijevoz nije odgovarajući, radnica ima pravo na naknadu troška prijevoza u visini cijene vozne karte, vlaka i tramvaja.
Da li će se isplatiti protuvrijednost dnevnih karata ili mjesečnih karata, odlučuje poslodavac vodeći računa što je za njega povoljnije.

Tumačenje 191/2016 od 23. rujna 2016.

Zaposleni specijalizant koji odrađuje specijalizaciju izvan matične ustanove i prima naknadu za odvojeni život ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u mjestu u kojem obavlja specijalizaciju sukladno članku 67. TKU-a.

Tumačenje 195/2016 od 30. rujna 2016.

Službenici kojoj javni prijevoz nije organiziran naknada za troškove prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla isplaćuje se sukladno odredbi članka 67. stavka 6. TKU-a od mjesta rada do mjesta stanovanja koje se nalazi u Republici Mađarskoj.

 

Tumačenje br. 2/69-4 Dodatka 1 od 30. siječnja 2013.

Zaposlenik koji je ispunio uvjete za jubilarnu nagradu u 2012. godini, sukladno članku 69. stavku 1. TKU-a, ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici iz stavka 2. istog članka odnosno 1800,00 kuna, neovisno o tome kada će jubilarna nagrada biti isplaćena.

Tumačenje broj 12/69 od 13. veljače 2013.

Sukladno članku 4. Dodatka I TKU-a (NN br. 141/12) propisana je osnovica za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini u iznosu od 500,00 kuna. Međutim, kako je sukladno članku 6. Dodatka I TKU-a ) u vezi s člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11 i 82/12), zaposlenicima u javnim službama priznato pravo na utuživost povoljnijeg prava, upućujemo da se u slučaju dvojbenosti obrate za tumačenje komisiji za tumačenje granskog kolektivnog ugovora, kojim je to pravo različito uređeno.

Tumačenje broj 52/69 od 24. svibnja 2013.

Budući se upit odnosi na Pravilnik o porezu na dohodak ( NN 146/09, 123/10, 137/11 i 61/12), upućujemo Vas da svoj upit uputite nadležnom Ministarstvu financija.

– tumačenje se odnosi na oporezivi dio jubilarne nagrade

Tumačenje broj 68/69 od 20. lipnja 2013

Budući da su pregovori o sklapanju Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama započeli 16. studenog 2012. godine, a da je Vlada Republike Hrvatske Prijedlog Državnog proračuna za 2013. godinu usvojila 19. studenoga 2012. godine, Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru smatra se dogovorom Vlade Republike Hrvatske i reprezentativnih sindikata javnih službi o visini jubilarne nagrade za 2013. godinu.

Tumačenje br. 146/15

Osobe na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa  nisu zasnovale radni odnos i ne ide im radni staž.  Sukladno tome vrijeme provedeno na stručnom osposobljavanju za rad ne ulazi u staž za jubilarnu nagradu.

TUMAČENJE 165/2015

Vrijeme mirovinja prava, što uključuje i vrijeme odsluženje vojnog roka ne računa se u vrijeme za jubilarnu nagradu, ali ne predstvalja prekid. Dakle, radnik bi 12. 12. 2015. imao 30 godina staža za jubilarnu nagradu.

TUMAČENJE 177/2015

Prema članku 69. a u vezi s člankom 49. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za neprekidni staž u javnim službama. Dakle, u navednom slučaju radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za jubilarne godine iz članka 69. TKU-a, a za neprekidni staž u javnim službama iz članka 49. TKU-a, a neovisno to pravima koje ja ostvario prema ranijim kolektivnim ugovorima.

Tumačenje 201/2016 od 6. listopada 2016.

U konkretnom slučaju, vrijeme obavljanja djelatnosti u zakupu smatra se radom u javnoj službi.

22/2014 PRAVO NA DAR ZA DJECU- članak 70. Temeljnog kolektivnog ugovora

Imaju li pravo na dar za djecu oba roditelja ako rade u istoj ustanovi?

Sukladno članku 70. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama pravo na dar za djecu ima svaki radnik u javnim službama s djetetom do 15 godina. Prema tome, to pravo imaju oba roditelja neovisno što rade u istoj ustanovi.

Tumačenje br. 122/15 od 20. siječnja 2015. g.

Dar za dijete isplaćuje se svakom zaposleniku koji je 6. prosinca bio u radnom odnosu, za dijete rođeno u tekućoj godini u kojoj se dar isplaćuje.

18/2014 STAMBENO ZBRINJAVANJE – članak 75. Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li se članak 75. Temeljnog kolektivnog ugovora, o stambenom zbrinjavanju može koristiti da se ostvari pomoć u zadovoljavanju stambenih potreba?

Članak 75. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, o stambenom zbrinjavanju je samo upućujući članak koji tek daje mogućnost da se ugovorne strane mogu razraditi mogućnosti sudjelovanja u zadovoljavanju stambenih potreba zaposlenika sukladno mogućnostima. Za sada ništa u vezi toga nije određeno. Dakle, temeljem ovog članka Temeljnog kolektivnog ugovora ne može se ostvariti nikakva pomoć za rješavanje stambenog pitanja.

Tumačenje broj 44/81 od 10. svibnja 2013.

Sukladno čl. 81. st. 2. TKU-a naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu iznosi najmanje 4 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku trajanja mandata.

Člankom 81. stavkom 4. TKU-a propisano je da će se tjedna naknada plaće, utvrditi granskim kolektivnim ugovorom stoga se povjerenik za zaštitu na radu za utvrđivanje naknade treba obratiti Komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora koji se na njega primjenjuje.

19/2014 NAKNADA PLAĆA POVJRENIKA ZA ZAŠTITU NA RADU- članak 81.  Temeljnog kolektivnog ugovora

Da li povjerenik za zaštitu na radu ima pravo na naknadu plaće, s obzirom da je Temeljnim kolektivnim ugovorom navedeno naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu iznosi najmanje 4 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku trajanja mandata, s time da će posebnosti rada povjerenika za zaštitu na radu, kao i tjednu naknadu plaće, utvrditi granskim kolektivnim ugovorima?

Povjerenik za zaštitu na radu ima pravo na četiri sata tjedno oslobođenja od obavljanja poslova iz svojeg ugovora o radu, za obavljanje poslova povjerenika zaštite na radu, a za koje četiri sata ima pravo na naknadu plaće, ako nešto drugo nije ugovoreno granskim kolektivnim ugovorom.

Tumačenje broj 1/67-6 od 30. siječnja 2013.

Zaposlenici u ustanovama kulture koje se financiraju iz državnog proračuna ostvaruju pravo na naknadu za trošak prijevoza temeljem odredbi članka 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12, nastavno: TKU). Međutim, sukladno članku 6. Dodatka I TKU-a (NN br. 141/12) u vezi s člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11 i 82/12), ako je za njih to povoljnije, isti imaju pravo na naknadu za trošak prijevoza kako je to regulirano granskim kolektivnim ugovorima za javne službe.

Dodatno napominjemo, da se sukladno članku 6. Dodatka I TKU-a (NN br. 141/12) u djelatnostima u kojima pravo na naknadu za trošak prijevoza nije regulirano, primjenjuje pravo iz drugih granskih kolektivnih ugovora za javne službe u djelatnostima u kojima je regulirano pravo na naknadu za trošak prijevoza.

Tumačenje br. 2/69-4 Dodatka 1 od 30. siječnja 2013.

Zaposlenik koji je ispunio uvjete za jubilarnu nagradu u 2012. godini, sukladno članku 69. stavku 1. TKU-a, ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici iz stavka 2. istog članka odnosno 1800,00 kuna, neovisno o tome kada će jubilarna nagrada biti isplaćena.

27/2014 – DNEVNICA – članak 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora dnevnica.

Koliko iznosi dnevnica u 2013. godini?

U 2013. godini dnevnica iznosi 170 kuna po dana.

Naime, prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je dnevnica u Kolektivnom ugovora za zaposlene u srednjem školstvu izričito ugovorena u iznosu od 170 kuna, to sukladno navedenom članku 6. St. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora, u 2013. Godini za sve radnike u javnim službama dnevnica iznosi 170 kuna.

30/2014 – DNEVNICA – članak 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko iznosi dnevnica u 2013. godini za osnovne škole?

U 2013. godini dnevnica iznosi 170 kuna po dana.

Naime, prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je dnevnica u Kolektivnom ugovora za zaposlene u srednjem školstvu izričito ugovorena u iznosu od 170 kuna, to sukladno navedenom članku 6. St. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora, u 2013. godini za sve radnike u javnim službama dnevnica iznosi 170 kuna.

32/2014 JUBILARNA NAGRADA – 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko iznosi osnovica za jubilarnu nagradu za 2013. godinu?

Osnovica za jubilarnu nagradu iznosi 500 kuna.

Naime, razlika između naknade troška prijevoza i jubilarne nagrade je u slijedećem:

Prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je naknada prijevoza na posao i s posla u više granskih kolektivnog ugovora ugovorena povoljnije nego u Temeljnom kolektivnom ugovoru, do daljnjega svi radnici u javnim službama imaju pravo na naknadu prijevoza kako je to rješeno granskim kolektivnim ugovorom, ako je to za njih povoljnije.

Što se tiče jubilarne nagrade, prema mišljenju ove Komisiji niti u jednom kolektivnom ugovoru javnih službi nama izričito rješenje koja daje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici od 1800 kuna. Stoga u 2013. godini jubilarna nagrada iznosi 500 kuna. Međutim, ako bi pojedina komisija za tumačenje nekog od granskih kolektivnih ugovora protumačila drukčije u vezi osnovice za jubilarnu nagradu, primijenit će se osnovica sukladno tom tumačenju.

34/2014 – DNEVNICA – članak 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko iznosi dnevnica u 2013. godini?

U 2013. godini dnevnica iznosi 170 kuna po dana.

Naime, prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je dnevnica u Kolektivnom ugovora za zaposlene u srednjem školstvu izričito ugovorena u iznosu od 170 kuna, to sukladno navedenom članku 6. St. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora, u 2013. godini za sve radnike u javnim službama dnevnica iznosi 170 kuna.

39/2014 JUBILARNA NAGRADA – 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko iznosi osnovica za jubilarnu nagradu za 2013 godinu?

Osnovica za jubilarnu nagradu iznosi 500 kuna.

Naime, razlika između naknade troška prijevoza i jubilarne nagrade je u slijedećem:

Prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je naknada prijevoza na posao i s posla u više granskih kolektivnog ugovora ugovorena povoljnije nego u Temeljnom kolektivnom ugovoru, do daljnjega svi radnici u javnim službama imaju pravo na naknadu prijevoza kako je to riješeno granskim kolektivnim ugovorom, ako je to za njih povoljnije.

Što se tiče jubilarne nagrade, prema mišljenju ove Komisiji niti u jednom kolektivnom ugovoru javnih službi nama izričito rješenje koja daje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici od 1800 kuna. Stoga u 2013. godini jubilarna nagrada iznosi 500 kuna. Međutim, ako bi pojedina komisija za tumačenje nekog od granskih kolektivnih ugovora protumačila drukčije u vezi osnovice za jubilarnu nagradu, primijenit će se osnovica sukladno tom tumačenju.

40/2014 JUBILARNA NAGRADA – 6. st. 2. dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora

Koliko iznosi osnovica za jubilarnu nagradu za 2013 godinu? Da li isplata jubilarne nagrade ide automatski ili radnici to moraju tražiti?

Osnovica za jubilarnu nagradu iznosi 500 kuna.

Naime, razlika između naknade troška prijevoza i jubilarne nagrade je u slijedećem:

Prema uglavku članka 6. stavak 2. Dodatka I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 141/12) ako je pojedino materijalno pravo, sadržano u člancima 60, 67, 69. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora postalo utuživo temeljem granskih kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi, dakle ako je za radnike povoljnije od prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora, da se sve osobe na koje se primjenuje Temeljni kolektivni ugovor, primjenjuje to povoljnije pravo, neovisno inače ne ulaze u područje primjene toga kolektivnog ugovora, a sve dok se ti granski kolektivni ugovori ne usklade s Temeljnim kolektivnim ugovorom i Dodatkom I. Temeljnog kolektivnog ugovora.

U tome smislu, budući da je naknada prijevoza na posao i s posla u više granskih kolektivnog ugovora ugovorena povoljnije nego u Temeljnom kolektivnom ugovoru, do daljnjega svi radnici u javnim službama imaju pravo na naknadu prijevoza kako je to rješeno granskim kolektivnim ugovorom, ako je to za njih povoljnije.

Što se tiče jubilarne nagrade, prema mišljenju ove Komisiji niti u jednom kolektivnom ugovoru javnih službi nama izričito rješenje koja daje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici od 1800 kuna. Stoga u 2013. godini jubilarna nagrada iznosi 500 kuna. Međutim, ako bi pojedina komisija za tumačenje nekog od granskih kolektivnih ugovora protumačila drukčije u vezi osnovice za jubilarnu nagradu, primijenit će se osnovica sukladno tom tumačenju.

Sukladno članku 69. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jubilarna nagrada isplaćuje se sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu, što znači da bi poslodavac morao o tome voditi računa i radniku isplatiti jubilarnu nagradu bez posebnog rdnikovog traženja.

13/2014 ODREĐIVANJE SINDIKALNOG POVJERENIKA

Način izbora sindikalnog povjerenika odnosno ostalih sindikalnih vijećnika.

Izbor sindikalnih povjerenika i sindikalnih vijećnika nije materija Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

23/2014 – NORMA SATI U VISOKOM OBRAZOVANJU

Problem norma sati nastavika u visokom obrazovanju

Pitanje norma sati nastavika u visokom obrazovanju nije materija Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

24/2014 – KOLEKTIVNI UGOVOR ZA KULTURU

Pitanje primjene Granskog Kolektivnog ugovora za kulturu odnosno Dodatka III Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2006. godine (dodatak za kulturu).

Pitanja vezana za Granski kolektivni ugovor za kulturu nisu u nadležnosti ove Komisije.

36/2014 NAKNADA ZA NEISKORIŠTENI GODIŠNJI ODMOR

Pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor nije predmet Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, nego Zakona o radu.

55/2014 Otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje

Je li otkazan Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje i koja procedura slijedi?

Pitanje nije u nadležosti ove Komisije.

56/2014 Staž prema Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje

Da li se računa u staž za uvećanje plaće od 4%, 8% i 10% prema Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje računa stažu na fakultetu u Bosni i Hercegovini?

Pitanje nije u nadležosti ovog Povjerenstva

14/2014 PRIMJENA KOLEKTIVNOG UGOVORA

Spojeni su Agencija za poljoprivredno zemljište i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, koji je imao svoj kolektivni ugovor a koji se kolektivni ugovor sukladno Zakonu o radu na radnike bivšeg Hrvatskog centra primjenjuje još jednu godinu. Može li se taj kolektivni ugovor primjenjivati i na radnike Agencije?

Pitanje se ne odnosi na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama.
 

Izbor osobe po natječaju TUMAČENJE 170/2015

U vezi upita da na je temelju natječaja zaposlen nastavnik, a natječaj je dugo trajao, a zaposlena je vanjska osoba, a ne osoba koja već radi u ustanovi, itd. navodi se da upit nije u nadležnosti ovog Povjerenstva.

Dodatni dani godišnjeg odmora TUMAČENJE 171/2015

U vezi upita ima li radnik pravo na dodatne dane godišnjeg odmora za tjelesno oštećenje od 30% navodi se da upit nije u nadležnosti ovog Povjerenstva.