Očinski dopust i plaćeni dopust za rođenje djeteta
U skladu s odredbom članka 86. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), kojim je propisano pravo na plaćeni dopust radnika za važne osobne potrebe, radnik ostvaruje pravo na plaćeni dopust za rođenje djeteta.
Smisao navedene odredbe je oslobođenje od rada u određenim slučajevima kada je to radniku osobno potrebno, u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U slučaju kada je neko pravo povoljnije uređeno kolektivnim ugovorom, primjenom članka 9. Zakona o radu, za radnika se primjenjuje povoljnije pravo. Navedeno se odnosi i na broj dana plaćenog dopusta, kojeg radnik po pojedinoj osnovi ostvaruje temeljem kolektivnog ugovora.
Za razliku od toga prava uređenog općim propisom o radu, pravo na očinski dopust je uređeno Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22).
U smislu toga Zakona, očinski dopust je definiran kao dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca ili njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu, povodom rođenja djeteta, radi pružanja njege i podizanja djeteta. Pravo na očinski dopust je po svojoj definiciji, trajanju i načinu korištenja (od rođenja djeteta do navršenih šest mjeseci života djeteta), zaseban pravni institut kojim se uređuje roditeljsko pravo, mogućnost pružanja njege djetetu te povezivanje obiteljskog i poslovnog života.
Važno je naglasiti da je svrha očinskog dopusta zaštita interesa djeteta, putem stvaranja emocionalne veze između roditelja i djeteta, kako se ističe i u uvodnom dijelu Direktive (EU) 2019/1158 na temelju koje je to pravo preneseno u hrvatski pravni sustav, dok je u slučaju plaćenog dopusta propisanog Zakonom o radu, svrha ostvarivanje prava radi osobne potrebe samog radnika.
Slijedom navedenog, pravo na plaćeni dopust za rođenje djeteta radnik ostvaruje temeljem Zakona o radu i kolektivnog ugovora, bez obzira na pravo na očinski dopust kojeg ostvaruje temeljem posebnog propisa.
Smisao navedene odredbe je oslobođenje od rada u određenim slučajevima kada je to radniku osobno potrebno, u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U slučaju kada je neko pravo povoljnije uređeno kolektivnim ugovorom, primjenom članka 9. Zakona o radu, za radnika se primjenjuje povoljnije pravo. Navedeno se odnosi i na broj dana plaćenog dopusta, kojeg radnik po pojedinoj osnovi ostvaruje temeljem kolektivnog ugovora.
Za razliku od toga prava uređenog općim propisom o radu, pravo na očinski dopust je uređeno Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22).
U smislu toga Zakona, očinski dopust je definiran kao dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca ili njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu, povodom rođenja djeteta, radi pružanja njege i podizanja djeteta. Pravo na očinski dopust je po svojoj definiciji, trajanju i načinu korištenja (od rođenja djeteta do navršenih šest mjeseci života djeteta), zaseban pravni institut kojim se uređuje roditeljsko pravo, mogućnost pružanja njege djetetu te povezivanje obiteljskog i poslovnog života.
Važno je naglasiti da je svrha očinskog dopusta zaštita interesa djeteta, putem stvaranja emocionalne veze između roditelja i djeteta, kako se ističe i u uvodnom dijelu Direktive (EU) 2019/1158 na temelju koje je to pravo preneseno u hrvatski pravni sustav, dok je u slučaju plaćenog dopusta propisanog Zakonom o radu, svrha ostvarivanje prava radi osobne potrebe samog radnika.
Slijedom navedenog, pravo na plaćeni dopust za rođenje djeteta radnik ostvaruje temeljem Zakona o radu i kolektivnog ugovora, bez obzira na pravo na očinski dopust kojeg ostvaruje temeljem posebnog propisa.