Ministar Pavić u emisiji „A sada Vlada“ na Hrvatskom radiju

U radijskoj emisiji „A sada Vlada“ ministar rada i mirovinskoga sustava mr.sc. Marko Pavić razgovarao je jutros urednicom Elianom Čandrlić Glibotom o paketu zakonskih prijedloga u okviru mirovinske reforme. Ministre Paviću, ide dan D za mirovinsku reformu, cijeli set zakona ide na sjednicu Vlade, a onda u dva čitanja u saborsku proceduru. Završilo je e-savjetovanje, sve nas koji pratimo iznenadilo je tako mali broj primjedbi koje su upućene, s obzirom da znamo da se 20. listopada najavljuje veliki prosvjed u organizaciji sindikata. Samo je pedesetak primjedbi pristiglo na mirovinsku reformu. O čemu se radi i kakve su primjedbe stigle? Cijeli paket od šest zakona cjelovite mirovinske reforme ide na Vladu. Ono što bih odmah htio reći sadašnjim umirovljenicima da se većina reforme odnosi na buduće umirovljenike, da se ne trebaju brinuti, mogu ih umiriti, isplata mirovina je u potpunosti neupitna i mirovine mogu biti povećane. To smo i pokazali, ova Vlada je za 6,39% povećala mirovine, a povećanje je došlo radi povećanja plaća i očekujemo sličan trend i sljedeće godine. Došlo je pedesetak primjedbi, i nas je iznenadio mali broj što vjerojatno, po nama, pokazuje da je paket dobro zaokružen. Imali smo nebrojeno puno sastanaka i sa socijalnim partnerima i sa financijskom industrijom,  sa udrugama  umirovljenika i sa koalicijskim partnerima. Već godinu dana na cijelom paketu radimo i nadam se da je tako mali broj primjedbi upravo razlog da je paket cjelovit i zaokružen. Cilj mirovinske reforme je da osiguramo financijsku održivost, dugoročnu održivost, ali isto tako, još jednom ponavljam,  da mirovine budu veće. Dakle najavljujete za postojeće umirovljenike, da odmah to razriješimo, povećanje 2019. Postoji nešto što se zove švicarska formula gdje se sa 70% povećanjem plaća i 30% inflacijom indeksiraju mirovine. Mi smo predvidjeli da će u cijelom mandatu mirovine rasti 5%, a rasle su 6,3%. Najveće dodatno izdvajanje u proračunu za sljedeću godinu, koje je predvidio ministar financija Marić, je upravo za mirovine. Sljedeće godine očekujemo da će radi porasta plaća u gospodarskom sektoru rasti i mirovine, tako da naši umirovljenici apsolutno ne trebaju brinuti. Ni za sigurnosti, ni za to da će one padati. Dolazimo na suštinu mirovinske reforme. Bilo je dosta, i to teških pregovora, sindikati su ih napuštali i ponavljam za 20. listopada je najavljen njihov veliki prosvjed. Jeste li pristali na neke kompromise? Dakle, njima je najspornije odlazak u mirovinu sa 67 godina bitno ranije nego je bilo prvotno predviđeno.  2031. je bio Vaš prijedlog. Postoji li neko odstupanje, kompromis koji ste napravili? Postoji. Mi smo, još jedanput ponavljam, stvarno sa svima sjeli i predlagali kompromisna rješenja. Ne lomimo ovu reformu preko koljena. Ono što svakako treba reći da se sa 67 godina, prema postojećem Zakonu ide 2038., to je izglasano 2014. dakle za mandata prošle Vlade. Indikativno je da sindikati tada nisu prosvjedovali i bunili se. Sada žele vraćanje na 65 godina. Druga stvar koju treba istaknuti da je Vlada pozivala sindikate na pregovore, da smo predlagali kompromisno rješenje s kojim sada idemo i u Sabor, a to je da se 2033. ide sa 67 godina u mirovinu. Treća stvar koju treba istaknuti slušateljima je da će malen broj ići u mirovinu sa 67 godina. Zašto? Zato što postoje i drugi instituti. Jedan od njih je mirovina s dugotrajnim stažem, odnosno za dugotrajnog osiguranika. Svatko tko je ušao na tržište rada sa 18 – 19 godina moći će ići u mirovinu sa 60 godina i 41 godinom staža kao što je i sada po Zakonu. To otklanja one brojne primjedbe da ne mogu ljudi koji rade teške fizičke poslove, primjerice građevinski radnici ili pak frizerke koje cijeli radni vijek provedu stojeći, rano ulaze u svijet rada. Dakle na njih se neće odnositi pravilo 67 godina? Na njih se to ne odnosi. Svatko tko mlad ulazi na tržište rada moći će sa 60 godina, 41 godinom staža ići u mirovinu. Dakle, argument s posla na groblje, apsolutno ne stoji. Oni koji pak studiraju i s 24 godine izlaze sa studija uz 41 godine staža će moći ići s 65 godina u mirovinu. Prema tome, sa 67 godina će ići oni koji nisu uspjeli skupiti dovoljno staža. Hrvatski umirovljenici u prosjeku imaju 30 godina radnog staža, kada gledate prosjek EU to je 35, Nijemci rade 37 g. i 8 mj. Prema tome cilj ove reforme je omogućiti dulji ostanak u svijetu rada, ali za one koje skupe dovoljno godina, a takvih je samo 19% od sadašnje populacije umirovljenika koji imaju puni radni staž 40 godina, moći će ići sa 60 godina u mirovinu. Druga stvar koja je poprilično uzburkala javnost je prebacivanje novaca iz drugog u prvi stup, odnosno onih 27% dodataka. Čini mi se da je zapravo tu i došla do najvećih promjena od onog prvobitnog prijedloga koji ste pustili u javnost!? Tako je. Ono što trebamo apsolutno shvatiti da nema nacionalizacije drugog stupa, da nema nikakvog ukidanja. Ovom mirovinskom reformom mi omogućavamo našim budućim umirovljenicima da izaberu što je za njih individualno, povoljnije. Drugim riječima računat će se jedna i druga mogućnost , a što je povoljnije oni će moći birati. Prva stvar, vraćamo, odnosno dajemo prvi puta dodatak od 27% na drugi stup. Čisto da slušateljima objasnimo što je dodatak od 27%. Nekada se gledalo 10 najpovoljnijih godina za izračun mirovina, taj se period širio i došao do cijelog životnog vijeka. Tada je uveden od 4-27%, odnosno za one kojima se gleda cijeli životni vijek 27%. Pravo izbora prelaska iz drugoga u prvi već je imala generacija 1952-1961, a sada proširujemo to pravo na sve. To pravo znači da ono je nekome povoljnije, to će moći odabrati  i time će tako doći do povećanja mirovine. Ono  svakako treba reći, da taj dodatak od 27% neće ništa značiti za naše građane koji su kroz radni vijek imali od minimalne plaće do jedno 75 % prosječne plaće. Oni bi i dalje s dodatkom od 27% ,jer nisu uspjeli uštedjeti dovoljno u drugom stupu,  imali mirovinu manju od najniže. Stoga njima mogućnost prelaska u prvi omogućuje da si osiguraju barem najnižu mirovinu, odnosno dodatak koji će im platiti država. Ostatku će vrlo vjerojatno biti povoljnije ostati u drugom stupu i dobar dio reforme je upravo orijentiran na to. Imamo tri skupine umirovljenika. Sadašnjim umirovljenicima ćemo omogućiti da rade,  do sada je samo 20% imalo tu mogućnost, od sada će svi. Dakle, da ponovimo to kratko. 4 sata dnevno bez da im se smanjuje mirovina.  Tako je.  Isto tako, od sadašnjih umirovljenika, 248 tisuća ima najnižu mirovinu. Za njih smo predvidjeli povećanje od 3,13% s 1. srpnjem iduće godine. Najranjivija skupina, i zašto uopće idemo u reformu jer vjerujte ni jedan ministar rada nije baš entuzijastičan da ide s mirovinskom reformom, je ova srednja generacija umirovljenika koja će u mirovinu ići od sljedeće godine pa do sljedećih 10 godina. Oni će u prosjeku, ako ne napravimo mirovinsku reformu, imati 600 do 700 kuna manju mirovinu nego sadašnju. Osiguravanjem 27% dodatka i omogućavanjem prava izbora tu skupinu umirovljenika izjednačit ćemo sa sadašnjim umirovljenicima. Dakle, jedna profesorica koja je rođena 1962. neće imati 600 kuna manju mirovinu nego profesorica rođena 1961. Tu nepravdu ispravljamo. Sada će svi imati istu mirovinu kao i njihove kolege. Imat će pravo izbora, drugim riječima to će biti povoljnije za njih. Za onu treću generaciju, mlađih umirovljenika, koji će 40 godina štedjeti u drugom stupu, omogućili smo cijeli paket da im dio iz uplate drugog stupa bude veći. Prvenstveno je to ukidanje švicarske formule za drugi stup. Brojni umirovljenici, odnosno budući umirovljenici ne znaju činjenicu da odnos s obveznim mirovinskim sustavom prestaje danom umirovljenja.  Vi odlazite u nešto što se zove mirovinsko osiguravajuće društvo, tamo vam uzmu 5% jednokratne naknade i isto tako dobar dio vaših sredstava koriste za osiguranje ako švicarska formula, odnosno da ako isplata mirovina bude veća nego što su oni percipirali. Uklanjanjem toga, švicarske formule za to, omogućit ćemo rast rata iz drugog stupa za 5-7%. Je li sastavni dio ovoga i prijedlog koalicijskih partnera koji se odnosio na to da ljudi imaju mogućnost da im se iz drugog stupa pri umirovljenju isplati jednokratno do 15% ukupnog iznosa? Je. Dakle, koalicijski partneri već su predlagali, konkretno klub HNS-a. Ja se stvarno zahvaljujem svim koalicijskim partnerima, imali smo vrlo konkretnu i korektnu suradnju. Njihov prijedlog je bio 20%, u programu HDZ-a je bilo 10%, tako da smo se našli na kompromisu od 15%. Isto tako smo dogovorili da ne može mirovina, ukupna mirovina, pasti ispod minimalne. Drugim riječima, može isplata od 15% jednokratno, ali ona ne smije ugroziti  socijalnu sigurnost vaših mirovina. Da mirovina padne ispod minimalne, a onda vi poslije dolazite državi i kažete ja imam ispod minimalne mirovine. Što je s penalizacijom i nagrađivanjem? Dakle, penalizacijom za one koji će odlaziti u prijevremenu mirovinu i nagrađivanjem onih koji duže ostaju na tržištu rada i samim time duže uplaćuju. Penalizaciju pooštravamo, ali ide u paketu. Treba gledati jedno s drugim. Dakle, omogućavanjem rada umirovljenicima, što je bio jedan od glavnih zahtjeva, isto tako moramo destimulirati odlazak u prijevremenu mirovinu. Zašto? Ne želimo da nam se desi situacija da ljudi čim steknu uvjete odu u prijevremenu mirovinu, a onda nastave raditi na istom radnom mjestu isti posao sljedećih 5 - 6 godina. Upravo radi toga, otvaramo tržište rada umirovljenicima , a s druge strane osiguravamo da ne bude takvih zlouporaba. Cijeli taj paket i sustav bonifikacije, i sustav ranog umirovljenja, provodi se unutar vladinog prioriteta očuvanja dugoročne stabilnosti javnih financija. Već sada nam fali 17 milijardi kuna za mirovine. Taj će deficit od 17 milijardi kuna već sljedeće godine biti 18, godinu iza 19,2, godinu iza 19,6. Cilj je stabilizirati javne financije, ali i omogućiti da mirovine rastu. Ovom reformom mirovine rasti, a da nismo ugrozili javne financije. Međutim mnogi kritičari zapravo govore o tome da s ovakvom mirovinskom reformom se neće napraviti puno. Da će se s jedne strane zaljuljati stabilnost drugog stupa, mirovinskih fondova ako ljudi u većem broju krenu. S druge strane demografski trendovi ne idu u prilog tome da će se povećavati broj zaposlenih čime će zapravo sustav biti održiv. Sustav je dugoročno održiv. Drago mi je da, dakle unatoč svim demografskim trendovima nama omjer zaposlenih i umirovljenika raste. Bio je 1:1,16 sada je 1:1,27, ali sustav drugog stupa odnosno višestupni sustav je dizajniran upravo za takvo demografsko okruženje koje ide ka tome da otprilike na jednog radnika na jednog umirovljenika kako bi si individualiziranom štednjom uspjeli osigurati dostojnu mirovinu. Trenutačno u drugom stupu imamo 98 milijardi kuna i to će narasti na jedno 300 milijardi kuna do 2040. Ideja cijelog sustava je da uplatama vi stignete doštedjeti za dostojnu mirovinu. To je već sada trebalo biti, ali nažalost nije. I tu nisu ljudi krivi jer je uplata u drugi mirovinski stup već sada trebala biti dvostruko veća. S druge strane puno se optimističnije gledalo, nije se predvidjela svjetska kriza. Upravo cijeli paket koji imamo za jačanje drugog stupa, okrenut je prema onim najmlađima koji će provesti 40 godina u drugom mirovinskom stupu i ka tome da neovisno o negativnim demografskim kretanjima, osiguraju dostojnu mirovinu. Ono što veseli da unatoč nepovoljnim demografskim kretanjima, imamo jednu od najvećih stope rasta zaposlenosti u EU, istina imamo i puno jači pad stope nezaposlenosti 7,9%, ali isto tako imamo i rast zaposlenosti. Vlada je svjesna i pitanja demografskih kretanja, ali isto tako podsjetio bih da je jedan od glavnih razloga i argumenata ulaska u EU bila mogućnost mobilnosti kretanja radne snage. Kada gledamo  zemlje u okruženju koje su ušle u EU i one su se suočavale s pitanjem migracija. To ne znači da u Hrvatskoj trebamo sjediti skrštenih ruku, ali prvenstveno moramo osigurati da plaće rastu.  Plaće su u mandatu Andreja Plenkovića rasle za gotovo 100 € u dvije godine i sve politike koje radimo, radimo na tome da aktiviramo domaću radu snagu i da osiguramo okvir za rast plaća. Od kada se predviđa i povećanje izdvajanja za drugi mirovinski stup? S obzirom na to da je zapravo bila ideja kada se on uvodio. Onda se svi sjećamo da je tada uzeto tih 5%, međutim je projekcija da to kroz godine naraste do čak 10%. Ali cijelo ovo vrijeme provođenja te reforme smo zapravo ostali na tih 5% Planirate li, dakle, jačanje zapravo tog drugog stupa? Pitanje je dakle proračunskog balansa.  Trošak dodatka od 27% je 40 milijardi kuna.  Moramo vidjeti proračunske mogućnosti za izdvajanje. Ionako u paketu ovih zakona to ne ide jer je to pitanje doprinosa, odnosno Zakonom o doprinosima se definira izdvajanje u drugi mirovinski stup. Uvođenjem 27% promijenili smo koncept, čime je drugi stup učinjen puno atraktivnijim što znači da će većina ljudi ostati u drugom stupu. Povećanje za samo jedan postotni poen je manjak u proračunu za 1,2 milijarde kuna , stoga trebamo još vidjeti unutar proračunskih mogućnosti kada i na koji način se može povećati. Moj osobni stav je da treba ići u tom smjeru. Kada očekujete da će cijeli ovaj paket zakona stupiti na snagu? Ovaj paket zakona očekujemo da će stupiti na snagu s 1. siječnja sljedeće godine. Da će biti u primjeni s početkom sljedeće godine. Još jedna tema se otvara, a to je pitanje tzv. državne ili nacionalne mirovine. Je li se tu napravio nekakav plan kad bi to moglo zaživjeti? Dakle, čisto da objasnimo našim slušateljima što nacionalna mirovina je. Danas imate pravo odlaska u mirovinu ako imate 15 godina staža. Pitanje što s onima koji imaju 13, 12 i manje godina staža. Za njih je predviđeno, i u programu Vlade i stranke, da će se u 2020. uvesti nacionalnu mirovinu. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je naručilo studiju koja sljedeće godine namjeravamo provesti da vidimo na koji način instrument nacionalne mirovine uvesti u zakonodavstvo i očekujemo da ćemo sljedeće godine imati rezultat te studije i na osnovu te studije ćemo 2020. uvesti nacionalnu mirovinu za sve one koji nemaju dovoljno staža za odlazak u mirovinu. A što s onima koji uopće nemaju staža. Dakle, hoće li se njih razmatrati? Znamo različite modele u drugim državama. To će studija pokazati. Želimo slušati struku. Studija i proračunske mogućnosti. Tu je još jedno pitanje jer nacionalnom mirovinom spajamo socijalni i mirovinski sustav. Treba vidjeti koja su razgraničenja, modeli, ali bit će za to prilike sljedeće godine nakon što studija da rezultate. Postoji li iznos o kojima se već sada razmišlja? Postoje neke ideje, ali ne bih još o tome dok ne završimo podloge, analitičke podloge i studiju. Na osnovu toga ćemo moći detaljnije razgovarati, bit će dovoljno prilike. Ekonomisti vrlo često ukazuju na to da zapravo mirovinski sustav kao takav nema mirovina po posebnim propisima koje zapravo i statistički smanjuju te brojke oko toga s koliko godina zapravo naši ljudi idu u mirovinu. Da sam mirovinski sustav onda ne bi bio toliko upitan. Razmišlja li se možda, kroz mirovinsku reformu, i o tome? Da mirovine po posebnim propisima budu izdvojene i da se možda sredstva za njih izdvajaju izravno iz proračuna, a da mirovinski fond zapravo isplaćuje ono što je ostvareno iz rada? Mirovine po posebnim propisima ovom cjelovitom reformom, nisu obuhvaćene. Ono što svakako treba reći, da te mirovine po posebnim propisima, da su 80% braniteljske mirovine. Dobar dio tih sredstava su ljudi zaradili i osigurali. Prema tome treba istaknuti, da nije cijeli iznos jedne braniteljske mirovine nešto što je po posebnim propisima, već i po općim propisima  ljudi imaju pravo. Tako da neovisno strukturi duga, deficit nam je 17 milijardi kuna. 80% tih mirovina koji jesu po posebnim propisima su braniteljske mirovine i one su dane mirovine. Njima će se u drugom koraku  pozabaviti. Ali za sada se bavimo općim sustavom -tim deficitom od 17 milijardi kuna. Beneficirani radni staž?  Tu se možda očekivalo, barem i kroz ovo e-savjetovanje veća povika na smanjivanje zanimanja koja ostvaruju beneficirani radni staž. Što će na kraju biti u prijedlogu koji će Vlada usvojiti? Beneficirani radni staž, dakle zakon koji se bavi tim područjem, definiran je na  temelju studije si koju su izradili stručnjaci medicine rada. Vrlo jasno, postoji zakonom propisana metodologija kako neko zanimanje ulazi, kako neko zanimanje izlazi i kako se smanjuje. Prema tome, mi smo dali procijeniti za svako zanimanje iz registra, da nam stručnjaci medicine rada procjene da li postoji opravdanost ili ne. Brišemo samo ona zanimanja koja više ne postoje u Hrvatskoj, poput rudara, a za ostala smo dali procijeniti opravdanost beneficiranog radnog staža i malo smo prilagodili. Nismo išli, kako bi se reklo đonom, već smo prilagodili.  Postoji i novo zanimanje koje će ući na listu, slijedom procedure i studije, a to je za kabinsko osoblje, stjuardese. Prema tome, većinom u području cestovnog prometa  beneficirani radni staž je malo korigiran, za oko jedan mjesec za pojedina zanimanja, a ostala zanimanja su prilagođena potrebama 21. stoljeća i sigurnosnim izazovima 21. stoljeća jer nije isto recimo biti vozač kamiona danas i prije 20 godina. Jesu li svi ovi prijedlozi o kojima jutros razgovaramo usklađeni s koalicijskim partnerima, dakle imate ovu političku potporu jer ona će biti naravno nužna u parlamentarnoj proceduri? Naravno da jesu. Puno smo komunicirali i zajedno radili kako bi stvarno napravili cjelovitu i zaokruženu reformu i vjerujem da smo to postigli. Pregovori sa sindikatima?  Prosvjed će biti u subotu? Ja sam ih ponovno pozvao da sjednemo za stol. Vlada stvarno želi razgovarati. Na osnovu njihovih pregovora iznijeli smo kompromisni prijedlog da se 2033. ide sa 67 godina. Vraćanje natrag na 65 nakon što je već sada po zakonu 67 godina, kada imamo institut dugotrajnog osiguranika gdje ljudi idu sa 60 godina i 41 godinom staža idu u mirovinu, mislim da je to kontraproduktivno. Ako su to htjeli trebali su 2014. prosvjedovati,  ne danas.

Stranica