Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 1. srpnja 2013. godine, počele su se provoditi odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN, br. 124/2009, NN, br. 45/2011, NN, br. 82/2015, NN, br. 70/2019) kojima se regulira pitanje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj u svrhu poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija.

Najčešća pitanja vezana uz Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija NN, br. 124/2009, NN, br. 45/2011, NN, br. 82/2015, NN, br. 70/2019  možete pronaći u izborniku ispod.


 

Što su regulirane profesije?
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju za hrvatske se građane otvorilo europsko tržište rada, ali je i europskim državljanima otvoren pristup našem tržištu rada. Jedan od važnijih elemenata integracije inozemnih državljana u određenoj zemlji jest mogućnost rada i zapošljavanja, a pritom im je važno osigurati mogućnost da se zaposle u skladu sa svojim kvalifikacijama, radnim iskustvom i interesima, pod jednakim uvjetima koje moraju ispunjavati i državljani zemlje domaćina. Priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija ključna je karika u procesu integracije u svijet rada na reguliranom tržištu. Kako bi se Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija implementirala u hrvatsko zakonodavstvo, donesen je Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15 i 70/19).

Pojam regulirane profesije podrazumijeva da su uvjeti za rad u profesiji propisani određenim zakonom, a obavljanje regulirane profesije podrazumijeva da osoba posjeduje stručne kvalifikacije stečene nakon obrazovanja (radno iskustvo, licencija i dr.).

Primjerice, Zakonom o ljekarništvu propisani su uvjeti za rad u profesiji ljekarnika, a obavljanje te regulirane profesije podrazumijeva da osoba posjeduje odobrenje za samostalan rad, dok je takvo odobrenje izdano osobi na temelju zadovoljavanja uvjeta propisanih zakonom.

 
Sloboda pružanja usluga
Načelo slobode pružanja usluga omogućava pružateljima usluga da iz svoje matične države privremeno i povremeno odlaze u drugu državu članicu (državu domaćin) pružati svoje usluge pod istim uvjetima koji vrijede za domaće pružatelje usluga.

U tu svrhu, nadležna tijela države domaćina mogu od pružatelja usluga zatražiti prethodnu pisanu izjavu o namjeri pružanja usluga na njihovom teritoriju. Izjava je svojevrsna obavijest nadležnim tijelima države domaćina da će davatelj usluga pružati svoje usluge na njenom teritoriju, a daje se unaprijed (prije prvog pružanja usluga) u pisanom obliku. U slučaju privremenog i povremenog pružanja usluga ne provodi se postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, ali u pojedinim slučajevima država domaćin može provjeriti stručne kvalifikacije osobe prije prvog pružanja usluga.

Primjerice, turistički vodič poslovno nastanjen u RH može prekogranično pružati svoje usluge turističkog vođenja u drugoj državi članici EU bez obveze preseljenja i zapošljavanja, uz prethodnu obavijest nadležnom tijelu u državi domaćinu.
 
Poslovni nastan
Kako bi pružatelj usluga mogao trajno pružati svoje usluge odnosno obavljati profesiju u državi domaćinu, mora se provesti postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije. Nakon priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, osoba ima jednak pristup tržištu rada kao i građani države domaćina.

U ovom slučaju riječ je o trajnom ili dugotrajnom preseljenju i radu u drugoj državi članici.
 
Koji su postupci priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija (u svrhu poslovnog nastana u državi domaćinu)?
1.  AUTOMATSKI SUSTAV priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija:
 
  • a) na temelju koordinacije minimalnih uvjeta osposobljavanja za sedam profesija:
    •  doktori/ce medicine,
    •  medicinske sestre / medicinski tehničari za djelatnost opće zdravstvene njege,
    •  doktori/ce dentalne medicine,
    •  primalje,
    •  magistri/e farmacije,
    •  veterinari/ke,
    •  arhitekti/ce

U ovih sedam profesija propisan je minimalni sadržaj obrazovanja te su svi obrazovni programi usklađeni u svim državama članicama Europske unije. To u praksi znači da osobe koje su stekle svoje stručne kvalifikacije u ovih sedam profesija, a u skladu s propisanim uvjetima, mogu brzo i jednostavno ostvariti svoje pravo na rad u državi domaćinu prolazeći jednostavan postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije.
 
  • b) na temelju prethodnog stručnog iskustva:

Riječ je o automatskom priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija na temelju profesionalnog iskustva u određenim industrijskim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima, a pri čemu će država domaćin pod određenim uvjetima priznati prethodno bavljenje određenom djelatnošću u drugoj državi članici kao dovoljan dokaz znanja i sposobnosti.
 
  • c) na temelju zajedničkih kompetencijskih standarda:

Odlukom Europske komisije, utvrđuju se profesije kojima je obrazovanje i osposobljavanje jednako u barem jednoj trećini država članica Europske unije, a cilj je stručnjacima u tim profesijama omogućiti brzo i automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.


2.OPĆI SUSTAV priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija

Riječ je o potpunom postupku priznavanja kvalifikacija u kojem osoba mora dokazati da posjeduje odgovarajuće obrazovanje te dodatna znanja i vještine, radno iskustvo, a ponekad i dodatne uvjete pojedinih država, poput poznavanja jezika države domaćina za rad u pojedinim profesijama.

U ovome postupku priznavanja moguće je da država domaćin od kandidata zatraži i dodatno radno iskustvo (tzv. razdoblje prilagodbe, koje može potrajati i do tri godine) ili provjeru osposobljenosti za rad u profesiji – to su dopunske mjere kojima država domaćin, prije izdavanja odobrenja za rad na njihovom području, želi osigurati da je osoba zaista kvalificirana za rad u profesiji te da je stručno osposobljena pod jednakim (ili barem sličnim uvjetima) kao i građani njene zemlje.

Opći sustav priznavanja prolaze sve profesije koje nisu obuhvaćene automatskim sustavom te u slučajevima kada je riječ o profesijama koje su obuhvaćene automatskim sustavom, ali stručnjak ne ispunjava sve uvjete zbog posebnih i izvanrednih razloga.
 
Koja je razlika između obrazovne i stručne kvalifikacije?
Prema Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 158/03, 198/03, 138/06, 45/11), inozemna obrazovna kvalifikacija podrazumijeva formalni naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koje izdaje nadležna ustanova. Dakle, obrazovna kvalifikacija je kvalifikacija koja se stječe po završetku formalnog obrazovanja, a koja se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova.

Stručna kvalifikacija, osim obrazovne kvalifikacije kao temeljnog uvjeta, podrazumijeva i određenu nadogradnju znanja i vještina nakon formalnog obrazovanja, primjerice stjecanje određenog radnog iskustva, polaganje stručnog ispita, stjecanje odobrenja za samostalan rad od nadležne strukovne komore nakon zadovoljavanja svih propisanih uvjeta i drugo.
Koja je uloga Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u sustavu reguliranih profesija?
Ministarstvo nadležno za rad obavlja poslove nacionalnog koordinatora u provedbi svih obveza koje proizlaze iz Zakona i Direktive. Kao koordinatori, izravno surađujemo s nadležnim ministarstvima i strukovnim komorama, ali i sa strankama te zainteresiranim stručnjacima koji žele ostvariti pravo na rad u drugoj državi članici Europske unije. U svrhu koordinacije cjelokupnog sustava reguliranih profesija, osnovano je Povjerenstvo za regulirane profesije sastavljeno od predstavnika svih nadležnih tijela državne uprave. Unutar tog Povjerenstva djeluje Podgrupa koja izravno prati provedbu obveza te zajednički rješava konkretne zahtjeve i upite građana te nadležnih tijela u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.
Koje su stručne podloge u području reguliranih profesija?a
Novi popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 3. siječnja 2019. godine, a objavljen je na mrežnim stranicama Ministarstva rada i mirovinskoga sustava.

Svaka država članica Europske unije samostalno odlučuje koje će profesije regulirati te sastavlja i nadopunjava svoj popis reguliranih profesija. EU baza reguliranih profesija sadrži popise reguliranih profesija svih država članica Europske unije, a dostupna je javnosti za pretraživanje na mrežnim stranicama Europske komisije. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, koordinator u procesu, unosi, mijenja i dopunjava podatke koji se odnose na regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

U okviru Agencije za znanost i visoko obrazovanje osnovan je Nacionalni ENIC/NARIC ured koji je svojevrsni informativni centar za građane. ENIC/NARIC ured ima ulogu centra za pomoć koji je dužan građanima pružati informacije o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te pružati pomoć zainteresiranim osobama da ostvare svoja prava koja proizlaze iz Zakona. Na temelju Popisa reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, Nacionalni ENIC/NARIC ured uspostavio je nacionalnu Bazu podataka o reguliranim profesijama u Republici Hrvatskoj.

Pravilnik o izdavanju EU potvrde („Narodne novine“, broj 123/15) podzakonski je akt koji propisuje postupak izdavanja EU potvrde. EU potvrda izdaje se hrvatskim pravnim i fizičkim osobama za neometano pružanje usluga na tržištu država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije.

Pravilnik o izdavanju Europske profesionalne kartice („Narodne novine“, broj 123/15 i 90/19) podzakonski je akt koji propisuje postupak izdavanja Europske profesionalne kartice (u daljnjem tekstu: EPC kartica). EPC kartica elektronički je postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija koji se koristi od 18. siječnja 2016. godine u 5 odabranih profesija: medicinskih sestara / medicinskih tehničara za opću i zdravstvenu njegu, farmaceuta, fizioterapeuta, gorskih vodiča i agenata posredovanja u prometu nekretnina.

EPC nije fizička kartica, nego se podaci o nositelju stručne kvalifikacije razmjenjuju putem IMI sustava (Internal Market Information System). Više informacija o EPC kartici možete dobiti na mrežnoj stranici Vaša Europa.
 
Koja je razlika između slobodnog pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi te poslovnog nastana u državi domaćinu?
Razlikujemo pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi te trajno pružanje usluga odnosno obavljanje profesije kroz poslovni nastan.
Koja su tijela nadležna za priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija?
Ako osoba želi obavljati reguliranu profesiju na području Republike Hrvatske (prema važećem Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj) te posjeduje inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje te profesije, primjerice, ima odobrenje za samostalan rad inozemne strukovne organizacije, ta osoba sve svoje kvalifikacije priznaje pri nadležnom tijelu za priznavanje stručnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj (pri nadležnoj komori ili ministarstvu), odnosno, nije dužna posebno se obratiti nadležnoj agenciji za svoje obrazovne kvalifikacije.

No, ukoliko osoba posjeduje isključivo obrazovnu kvalifikaciju stečenu u inozemstvu (svjedodžbu ili diplomu), ona će te kvalifikacije potrebne za zapošljavanje na otvorenom tržištu rada i dalje priznavati u nadležnoj obrazovnoj agenciji (ovisno je li riječ o srednjoškolskoj strukovnoj kvalifikaciji ili visokoškolskoj kvalifikaciji).

Više informacija o postupku priznavanja inozemnih srednjoškolskih strukovnih kvalifikacija možete dobiti na mrežnoj stranici Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.