Sindikati su se pobrinuli da Praznik rada, ali i kampanja za Europski parlament, proteku u znaku radničkih i mirovinskih prava. Počinje prikupljanje potpisa protiv rada do 67 godina i jače penalizacije prijevremenih mirovina, što je bio povod za razgovor s Markom Pavićem, ministrom rada i mirovinskog sustava.
Ministre, sindikati se ozbiljno pripremaju za referendum protiv rada do 67 godina. Što ako skupe 400.000 ili 500.000 potpisa protiv mirovinskog zakona? Pripremate li se i za tu varijantu?
Ono što bih svakako htio jest umiriti hrvatske građane: i dalje većina neće odlaziti u mirovinu sa 67 godina jer postoji institut dugotrajnog osiguranika, što znači da će oni koji ulaze na tržište rada s 18 ili 19 godina moći u mirovinu s 41 godinom staža i 60 godina života, poput naših blagajnica u dućanima, građevinskih radnika, medicinskih sestara, odnosno svih onih koji su rano ušli u svijet rada. Oni koji studiraju do 24. ili 25. moći će u mirovinu s 41 godinom staža i otprilike 65 godina. Prema tome i dalje će većina građana ići u mirovinu između 60 i 65 godina. Naši građani imaju samo 30 godina i 2 mjeseca radnog staža, prosjek EU je 35, Nijemci maju 37. Jedan je od ciljeva ove mirovinske reforme bio produljiti godine staža, jer godine staža znače godine uplate doprinosa u mirovinski sustav iz kojega se isplaćuju mirovine. Siguran sam da su i naši socijalni partneri, poslodavci i sindikati, svjesni nužnosti da moramo produljiti godine radnog staža, odnosno uplate doprinosa u mirovinski sustav kako bi mirovine bile veće, a sustav dugoročno održiv. Što se tiče prijevremene mirovine, moram reći da Hrvatska i Slovenija jedine u EU imaju mogućnost odlaska u prijevremenu mirovinu pet godina ranije. U ostalim zemljama EU ona ili ne postoji ili je godinu-dvije, maksimalno tri. Prema tome, htio bih još jednom umiriti hrvatske građane i objasniti im da smo u mirovinsku reformu krenuli kako bismo sustav učinili održivim, povećali mirovine, riješili generacijsku nepravdu i ojačali sustav za mlađe generacije, a ova inicijativa sindikata koja se događa usred kampanje za Europski parlament, gdje su uz njih stale i neke oporbene stranke, obično je politikantstvo. Osim toga treba još jednom naglasiti da je rad do 67. godine uveden još 2014. godine u vrijeme SDP-ove Vlade i da je ovom mirovinskom reformom odlazak samo ubrzan s 2038. godine na 2033. godinu. U Bruxellesu sam razgovarao s glavnim tajnikom europskog udruženja sindikata, gospodinom Visentinijem, koji je bio neugodno iznenađen kada je čuo da su se u sindikalnu inicijativu uključile i neke protueuropske stranke. Referendum je demokratsko pravo, ali želim našim sugrađanima poručiti da sindikalni zahtjevi znače manje mirovine i 45 milijardi duga našoj djeci i unucima.
Radnika koji odlaze u mirovinu kao dugogodišnji osiguranici, s više od 41 godine staža, sve je više. Ipak, to su starije generacije koje nisu imale prekide u radnom odnosu uglavnom zaposlene u javnom sektoru. Danas nije lako naći 30-godišnjaka s dvije ili tri godine staža ili 40-godišnjaka koji je bez prekida radio 20 godina. Kako će oni skupiti 41 godinu staža da bi mogli ranije u mirovinu bez penalizacije?
Naglašavam, u mirovinsku smo reformu krenuli radi održivosti mirovinskog sustava jer smo se morali prilagoditi gospodarskim i demografskim trendovima koji su prisutni u svim zemljama Europske unije i koji uz starenje stanovništva utječu na javne financije i socijalne sustave u svim državama članicama pa tako i u Hrvatskoj. Ne bih se s vama složio da mladi danas s 30 godina imaju dvije ili tri godine staža. To vidimo i prema statistikama HZZ-a, gdje je trenutačno nešto više od 139 tisuća nezaposlenih, a otvoreno je više od 25 tisuća radnih mjesta, uz to veliki interes koji je pokazan za naše mjere govori da mogućnosti za zapošljavanje ima više nego dovoljno. Kada znamo da dvije trećine mladih ima niže kvalifikacije, onda ne stoji teza da netko s 18 ili 19 godina tko ima niže kvalifikacije ne može pronaći radno mjesto i rano ući u svijet rada. Radni staž znači uplaćivanje doprinosa u mirovinski sustav, što omogućuje sigurnu isplatu mirovina i mirovinski sustav čini održivim. Uzmite za primjer demografsku mjeru koju smo uveli mirovinskom reformom, a kojom će majke za svako rođeno ili posvojeno dijete dobiti dodani staž od 6 mjeseci kada ostvare uvjete za mirovinu, čime će im mirovina biti veća oko 2% za svako dijete. Mirovinskom reformom omogućili smo da oni koji budu ostali dulje u svijetu rada, što je trend u većini EU zemalja, za pet godina duljeg rada imaju mirovinu veću za 20,4%. Još jednom ću ponoviti da nam za mirovine godišnje treba 40 milijardi kuna, to je pet Peljeških mostova, a od toga nam nedostaje 18 milijardi kuna godišnje, koje svake godine moramo pronaći u proračunu jer zaduživanje ne dolazi u obzir zato što dug ne želimo ostaviti našoj djeci i unucima. Dakle, pitanje je odakle ćemo tih 18 milijardi kuna svake godine platiti.
Dulji radni vijek nije hrvatski izum, ali zamjera vam se što udarate na radničke mirovine, a povlaštene ostavljate po strani?
Ono što bih prvo htio reći jest to da to nisu povlaštene mirovine, nego mirovine po posebnim propisima. Druga stvar, ti su ljudi već ostvarili određene godine staža iz rada kada su im se uplaćivali doprinosi u mirovinski sustav. Dubinska analiza će se tek raditi, ali prema našim okvirnim saznanjima, akademici imaju 44 godine staža, branitelji 17 do 18 godina. Dakle, po pravima koje imaju prema općim propisima ušteda na mirovinama po posebnim propisima bi bila oko dvije milijarde kuna, iz toga ne bismo mogli namiriti ovih 18 milijardi kuna deficita koje imamo. Već sam više puta naglasio da smo cjelovitom mirovinskom reformom uredili opći sustav koji ne obuhvaća mirovine po posebnim propisima. Treba isto tako znati da je mirovinski sustav takav da, kada jednom nekome date pravo, to pravo mu ne možete oduzeti. Također, ne udaramo na radničke mirovine kako ste implicirali u svom pitanju, dapače mirovinskom reformom smo mirovinski sustav učinili održivim, ispravili smo generacijsku nepravdu i povećali mirovine. Svjesni smo da su mirovine i dalje male, uvijek dajem primjer moje bake koja ima malu mirovinu, ali činimo sve što možemo kako bismo povećali mirovine bez ugrožavanja stabilnosti javnih financija i zaduživanja naše djece i unuka. Vjerujemo da naši građani to razumiju unatoč dezinformacija koje šire sindikati. Bez mirovinske reforme u iduće dvije do tri godine više od 3000 naših sugrađana, pretežno žena, koje su rođene 1962. godine ili poslije imalo bi oko sto eura manju mirovinu. Naše napore prepoznali su i na razini Europske komisije koja apotekarskom vagom mjeri napredak svake države, a unutar dvije godine mandata Vlade Andreja Plenkovića dva puta smo promaknuti po pitanju ekonomske politike, prvo iz statusa prekomjernog deficita, a onda smo promaknuti i iz prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Sada Europska komisija gleda Hrvatsku kroz uspješnu poreznu i mirovinsku reformu i odgovornu fiskalnu politiku Vlade koja je dovela do toga da smo u skupini s Njemačkom, Francuskom, Nizozemskom i ostalim državama koje nemaju prekomjerne makroekonomske neravnoteže, što se direktno reflektiralo na kreditni rejting, a to će se reflektirati i na povoljnije zaduživanje, investicije i na sve ostale makroekonomske pokazatelje koji će dovesti do povećanja plaća.
Spasonosna formula za starost trebao je biti drugi stup, odnosno redovite i pojačane uplate u mirovinski fond, a sad ispada da je to rad. Kako gledate na otvaranje tržišta rada umirovljenicima? Gdje se to umirovljenici zapošljavaju u tolikom broju?
Imamo mladu populaciju umirovljenika i zato smo im omogućili da rade do četiri sata i primaju punu mirovinu ako to naravno žele. To se pokazalo apsolutno uspješnom mjerom jer gotovo 10.000 umirovljenika radi, čime smo udvostručili broj umirovljenika u samo tri mjeseca, a poslodavci me i dalje zovu i hvale tu mjeru. Umirovljenici se zapošljavaju u raznim sektorima, od znanosti i zdravstva do trgovine i uslužnih djelatnosti, a gledali smo i čitali brojne priloge u medijima u kojima oni kažu da su se za to odlučili ne samo kako bi popravili kućni budžet nego i kako bi se ponovno uključili u društvo i osjećali aktivnijima. Upravo smo to prepoznali pa mogu najaviti da ćemo za dva tjedna raspisati natječaj iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 75 milijuna kuna za udruge koje se bave umirovljenicima, a kojim ćemo financirati projekte aktivnog starenja gdje želimo umirovljenicima osigurati besplatne radionice za sportske i umjetničke aktivnosti, edukaciju, psihosocijalnu pomoć i ostale aktivnosti koje će im omogućiti da se osjećaju aktivnijima i uključenijima u društvo. Što se tiče drugoga stupa, njega jačamo za mlađe generacije, tj. za sve one koji će u drugom mirovinskom stupu štedjeti 40 godina.
Kakva su prva iskustva s osiguranicima drugog stupa koji ove godine odlaze u mirovinu? Biraju li ostanak u drugom stupu ili povratak u prvi?
Budući da je mirovinska reforma stupila na snagu 1. siječnja, radi se o malom broju ljudi koji su otišli u mirovinu, nešto ih je više od 400. Svima njima REGOS je u suradnji s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje poslao tzv. informativne izračune kako bi mogli donijeti odluku o izboru povoljnije mirovine, odnosno hoće li primati mirovinu iz prvog stupa, a sredstva iz drugog stupa prenijeti u prvi uz dodatak od 27% ili primati mirovinu iz prvog i drugog stupa uz dodatak od 27% na dio mirovine iz prvog stupa i dodatak od 20,25% na dio mirovine iz drugog stupa. Za koji mjesec moći ćemo vam potvrditi za koju varijantu su se u većini odlučili.
Ove ćete godine za aktivne mjere zapošljavanja izdvojiti 1,5 milijardu kuna, slično kao i prošle, što su golemi novci, a opet su svi nezadovoljni. Tvrtke nemaju radnika, mnogi s burze ne mogu do posla. Kako to da nama stvari ne idu kako treba ni kad imamo ni kad nemamo novca za zapošljavanje?
Vlada Andreja Plenkovića u prve dvije godine mandata izdvojila je 4,5 milijarde kuna samo za zapošljavanje. To je dvostruko više od onoga što su ulagale sve prethodne Vlade, a ove smo godine izdvojili dodatne dvije milijarde kuna od kojih 1,5 milijardi kuna za mjere aktivne politike zapošljavanja i 500 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda za specijalizirane programe zapošljavanja poput programa Zaželi, kojim zapošljavamo teže zapošljive skupine žena u ruralnim krajevima, ili Lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja, gdje na lokalnoj razini potičemo zapošljavanje prije svega mladih. U isto vrijeme, prosječnu plaću povećali smo za Nastavak na 6. stranici 710 kuna, a minimalnu plaću za 588 kuna, odnosno 20%. Posebno želim naglasiti da je cilj ove Vlade privremeno zapošljavanje u javnom sektoru, što je išlo kroz mjeru SOR, prebaciti u trajno zapošljavanje u privatnom sektoru kroz potpore za zapošljavanje i posebno mjeru pripravnik. Ono što vidimo u posljednje dvije godine jest da u tome uspijevamo. Kad sam došao u Ministarstvo, otprilike od milijardu kuna mjera, 700 milijuna kuna išlo je upravo za SOR, i to većinom, 70%, u državni i javni sektor. To smo promijenili. Jedna je od najpopularnijih mjera samozapošljavanje koja potiče poduzetnički duh, a koja je samo u prve dvije godine ove Vlade utrostručena te je postala najpopularnija mjera s iznosom potpore višom nego u drugim zemljama. Naš je osnovni cilj aktiviranje domaće radne snage kako bi pronašla radno mjesto u Hrvatskoj i tu ostala.
Dosta se sredstava usmjerava u samozapošljavanje. Imate li podatke što se događa s ljudima nakon što prođe godina dana i potroše novac koji su dobili na burzi. Uspijevaju li s poslovima koje su pokrenuli?
Ove godine smo u odnosu na prošlu godinu dodatno ojačali mjeru samozapošljavanje pa možete dobiti potporu do 70.000 kuna ili do 85.000 ako zaposlite do dvije osobe, a u slučaju udruživanja više korisnika dobijete do 275.000 kuna. Samozapošljavanje se pokazalo kao najpopularnija mjera, što nas veseli jer ona potiče poduzetnički duh. U 2018. godini samozapošljavanje je koristilo više od 6700 osoba koje su kroz tu mjeru razvijale svoju poduzetničku ideju ili obrt, a mjera je pokazala vrlo dobre rezultate jer nakon godine dana više od 80% korisnika nastavi svoje poslovanje, a 50% njih već u prvoj godini imaju jednog ili više zaposlenih. Također ćemo sredstvima Europskog socijalnog fonda poticati poduzetništvo od vrtića do doktorata. Nedavno sam bio u Cambridgeu gdje upravo dogovaram jedan od takvih projekata s Cambridge Enterprise, institucijom pri Sveučilištu u Cambridgeu koja se bavi komercijalizacijom i patentiranjem znanstvenih inovacija i transferom tehnologija gdje dogovaramo odlazak 60-ak mladih hrvatskih znanstvenika na edukaciju o tome na koji način komercijalizirati svoje znanstvene ideje.
Zašto ne postoji stalna lista programa prekvalifikacija za koje se nezaposleni mogu u svakom trenutku odlučiti. Mogu vam navesti primjere nekih naših čitatelja, osobe kojoj je ponuđen tečaj engleskog i ona ga je prihvatila, ali ga burza ni godinu dana poslije nije uspjela organizirati. Ili nezaposlenog gimnazijalca koji je tražio da svlada osnovni kompjutorski ECDL kao preduvjet za daljnje edukacije, ali takvog tečaja nema?
U radu s nezaposlenim osobama HZZ u sklopu svojih aktivnosti ima cilj utvrditi zapošljivost svake nezaposlene osobe pa se tako nezaposleni mogu uputiti u programe obrazovanja za zanimanja tražena na tržištu rada ili programe koji će podići njihovu razinu zapošljivosti poput informatičkih tečajeva, tečajeva stranih jezika itd. Ne mogu govoriti o pojedinačnim slučajevima, ali mogu reći da smo prošle godine započeli s novom paradigmom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pa HZZ treću godinu zaredom anketira sve nezaposlene, u ovom trenutku imamo nešto više od 139 tisuća nezaposlenih, i nudi im posao, prekvalifikaciju ili neku od mjera aktivne politike zapošljavanja. HZZ tu primjenjuje individualiziran pristup nezaposlenim osobama kako bi utvrdili koliko je pojedina nezaposlena osoba udaljena od tržišta rada pa se prema tome prilagođavaju i aktivnosti prema toj osobi. Kroz novu paradigmu, HZZ i Ministarstvo rade na projektima kako bi uslugu obrazovanja učinili dostupnom svima kroz sustav vaučera gdje bi svaka nezaposlena osoba birala program obrazovanja po svojoj želji.
Kako teku pregovori s Ukrajinom o zapošljavanju? Jeste li i vi uključeni u pregovore o zapošljavanju Filipinaca?
Prošle godine ukrajinski ministar Reva bio je moj gost u Hrvatskoj i tada smo započeli razgovore o mogućnostima snažnije suradnje između naše dvije zemlje, posebno po pitanju zaštite socijalne sigurnosti za naše građane. Što se tiče zapošljavanja, s Ukrajinom je potpisan Sporazum o suradnji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Državnog zavoda za zapošljavanje Ukrajine u travnju 2018. godine, čime je otvorena mogućnost za suradnju i pružanje usluga poslodavcima i onima koji traže posao. Međutim, već sada ukrajinski radnici mogu raditi putem kvota za zapošljavanje stranaca koje ove godine iznose 50.100 dozvola za novo zapošljavanje u raznim djelatnostima i zanimanjima.
Najavili ste za iduće šestogodišnje razdoblje više programa za cjeloživotno obrazovanje. Hoće li i Hrvati dobivati 500 eura za dodatnu edukaciju kao Francuzi?
Prvo bih rekao da je samo 3% hrvatskih građana uključeno u programe cjeloživotnog obrazovanja pa nam je plan ove godine provesti pilot-projekt, a onda iz nove financijske omotnice od 2021. uložiti 2 milijarde kuna u edukaciju zaposlenika kako bi kroz reskilling i upskilling, odnosno kroz njihovo cjeloživotno obrazovanje, pospješili konkurentnost tvrtki u kojima rade. Upravo će upskilling i reskilling biti prioritet predsjedanja u mojem formatu Vijeća, EPSCO. S jedne strane imate projekte koje ekonomski fakulteti rade s djecom u vrtiću, ministar Horvat radi odlične stvari sa stipendijama učenika deficitarnih zanimanja financiranih sredstvima Europskog socijalnog fonda kojima ćemo sljedeće godine udvostručiti broj i visinu stipendija. Svjesni smo da je trenutačni rast plaća potenciran nedostatkom radnih mjesta, a ne povećanom produktivnošću. Kao Vlada smo svjesni da to nije do kraja održivo jer želimo povećavati produktivnost, a upravo programima cjeloživotnog obrazovanja kroz osnaživanje vještina zaposlenih možemo pomoći poslodavcima da uz pomoć sredstava Europskog socijalnog fonda povećaju produktivnost i budu konkurentniji na tržištu. Kad sam bio u posjetu francuskoj ministrici rada Penicaud, zainteresirao sam se za njihov program kojim svaka zaposlena osoba dobiva 500 eura za dodatnu edukaciju po svom izboru. Sličan program htio bih pokrenuti u Hrvatskoj - svakom zaposlenom osigurali bismo vaučer s određenim iznosom koji bi oni onda iskoristili za edukaciju po vlastitom izboru.
Razgovarala: Ljubica Gatarić - Večernji list Fotografija: Večernji list/Jurica Galoić - pixsell
Vijesti iz medija
