Dana, 1. siječnja 2024. stupile su na snagu odredbe Zakona o radu koje reguliraju rad putem digitalnih radnih platformi, a isti dan stupili su na snagu i podzakonski propisi kojima je detaljnije razrađen način vođenja evidencije rada korištenjem digitalnih radnih platformi, a koja se vodi putem novog informacijskog sustava Jedinstvene elektroničke evidencije rada (sustav JEER).
Digitalna radna platforma Zakonom o radu definirana je kao pravna osoba koja pruža usluge koje se, na zahtjev primatelja usluge, pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji.
Dakle, proizlazi da je to ona digitalna platforma koja, korištenjem digitalne tehnologije, organizira rad fizičkih osoba koje obavljaju poslove, bilo da se radi o pružanju usluga na određenoj lokaciji (taxi prijevoz, dostava) ili na daljinu pomoću elektroničkog sredstva.
Agregator je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi.
Poslodavac radniku može biti ili digitalna radna platforma izravno ili agregator kao njezin posrednik.
Osim u radnom odnosu, pod propisanim uvjetima, dozvoljeni su i drugi oblici obavljanja tzv. platformskog rada (npr. samozapošljavanje, ugovor o djelu ili sličan obveznopravni ugovor).
Da bi na tržištu legalno obavljali registriranu djelatnost platforme i njihovi agregatori moraju se
upisati u Registar, koji je dio informacijskog sustava Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER).
