Članak 66.

Tumačenje br. 3/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenik koji ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, ostvaruje i pravo na mjesni prijevoz ukoliko je udaljenost od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje dva kilometra.
 

Tumačenje br. 5/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno čl. 66. st. 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik na koristi nije predviđeno umanjenje od 25 %.
Obaveza isplate naknade za trošak prijevoza prema odredbama važećeg TKU-a počinje od 1. prosinca 2017. (naknada za prosinac 2017. koja se isplaćuje u siječnju). Ukoliko je zaposlenik dobio manju naknadu od one koja mu pripada, poslodavac mu je dužan isplatiti razliku do punog iznosa.
 
 
Tumačenje br. 6/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra,  poslodavac će naknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.
 

Tumačenje br. 7/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra,  poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu godišnju kartu, ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.
 
 
Tumačenje br. 8/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu kartu, bez mogućnosti isplate naknade u visini cijene karte.
 
 
Tumačenje br. 9/18 od 12. ožujka 2018.

Pravo na naknadu troškova prijevoza ima zaposlenik pod uvjetom da je udaljenost od njegovog mjesta rada do mjesta prebivališta najmanje dva kilometra. Udaljenost iz čl. 66. st.1. utvrđuje se kao pješačka ruta. Ukoliko je udaljenost sukladno st.1. veća od dva kilometra imate pravo na naknadu troškova prijevoza za kupljenu kartu ili u visini cijene karte. Ukoliko je sukladno st.1. udaljenost manja od dva kilometra, a imate više od 61 godinu, imate pravo isključivo na naknadu troškova kupljene karte.
 

Tumačenje br.10/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno čl.66. st.3. TKU-a poslodavac vam je dužan nadoknaditi troškove prijevoza za kupnju mjesečne karte ukoliko ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte.
 

Tumačenje br. 11/18 od 12. ožujka 2018.

Zaposlenik koji je navršio 61 godinu, a udaljenost njegovog prebivališta od mjesta rada manja je od dva kilometra, te postoji organizirani prijevoz i mogućnost kupnje godišnje karte, nema pravo na isplatu naknade u visini cijene karte već isključivo na naknadu za kupljenu kartu.
 

Tumačenje br. 12/18 od 12. ožujka 2018.

Sukladno odredbama Zakona o prebivalištu zaposlenik je dužan prijaviti adresu boravišta. Ukoliko je prijavljena adresa boravišta različita od adrese prebivališta i ukoliko s prijavljene  adrese boravišta zaposlenik dolazi na posao, te ukoliko zaposlenik ima više od 61 godinu, a  prijavljena adresa boravišta je udaljena od mjesta rada manje od dva kilometra, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno st. 3. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 13/18 od 14. ožujka 2018.

Od dana kada zaposlenik navrši 61 godinu života, a udaljenost njegovog prebivališta do mjesta rada manja je od dva kilometra, te postoji organizirani prijevoz i mogućnost kupnje karte, zaposlenik ima pravo isključivo na naknadu troškova za kupnju karte, bez mogućnosti isplate naknade u visini cijene karte.

 
Tumačenje br. 281/20 od 12. listopada 2020.

U razdoblju u kojem zaposlenik zbog opravdanih razloga ne može izvršiti prijavu boravišta, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza od boravišta (adrese s koje stvarno dolazi na posao i odlazi s posla) do mjesta rada pod uvjetom da određenom izjavom, potvrdom, ugovorom o najmu i sl. može dokazati da stvarno boravi na navedenoj adresi.

 
Tumačenje br. 14/18 od 14. ožujka 2018.

Zaposlenik koji je navršio 61 godinu, a udaljenost njegovog prebivališta do mjesta rada manja je od dva kilometra, nema pravo na isplatu naknade u visini cijene karte već isključivo na naknadu za kupljenu kartu ukoliko javni prijevoz postoji.
 
 
Tumačenje br. 15/18 od 3. svibnja 2018.

U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba st.8. i 9. čl.66. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba st.12. čl.66. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 
 
Tumačenje br. 16/18 od 3. svibnja 2018.

Poslodavac ispravno primjenjuje odredbu st.10. čl.66. TKU-a kada zaposleniku koji u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza isti ne koristi, isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte. Poslodavac ispravno primjenjuje i odredbu st.12. čl.66. TKU-a kada zaposleniku, koji je sukladno st.15. čl.66. TKU-a pisano izjavio da nema organiziran javni prijevoz, isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kn po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 17/18 od 3. svibnja 2018.

U smislu čl.66. TKU-a, pod organiziranim javnim prijevozom smatra se isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, u skladu s odredbama st. 9. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 18/18 od 3. svibnja 2018.

Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
 

Tumačenje br. 19/18 od 3. svibnja 2018.

Zaposlenicima koji rade u turnusima i imaju organizirani javni prijevoz u skladu sa st.8. i 9. čl.66. TKU-a, naknada troškova prijevoza u visini cijene karte isplaćuje se u cijelom iznosu (puni iznos cijene karte). 
 

Tumačenje br. 20/18 od 7. svibnja 2018.

Povjerenstvo za tumačenje TKU-a nije nadležno za tumačenje, odnosno donošenje odluke o pravu na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km, budući da je čl. 66. st. 5. TKU-a propisano da pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom.
Sukladno čl. 66. st. 6. TKU-a, ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km u skladu sa člankom 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 26/18 od 5. lipnja 2018.

Iznos materijalnih prava iz čl. 66. TKU-a ugovoren je u neto iznosu, sukladno čl. 1. Dopune Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 47/18) koja se primjenjuje od 1. prosinca 2017. godine.
 
 
Tumačenje br. 28/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenica koja ima 100% tjelesno oštećenje ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla od prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza neovisno o udaljenosti te od stanice međumjesnog prijevoza do mjesta rada neovisno o udaljenosti, sukladno stavcima 2., 10. i 13. čl. 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 29/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenik koji ima 100% tjelesno oštećenje, a ima manje od dva kilometra od prebivališta do mjesta rada, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini cijene karte, neovisno o tome je li kupio kartu.
 

Tumačenje br. 30/18 od 5. lipnja 2018.

Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 

Tumačenje br. 31/18 od 20. lipnja 2018.

Sukladno čl. 66. st. 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.


Tumačenje br. 32/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
 

Tumačenje br. 33/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno čl. 66. st.16. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora.
 

Tumačenje br. 36/18 od 20. lipnja 2018.

Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom u bilo kojem smjeru udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 

Tumačenje br. 38/18 od 4. srpnja 2018.

U konkretnom slučaju zaposlenica nema organizirani javni prijevoz u skladu s odredbama čl. 66. st. 8. TKU-a i potrebno je primijeniti tumačenja Povjerenstva br. 15/18 i br. 18 /18.
Tumačenje br. 15/18: U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba st.8. i 9. čl.66. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba st.12. čl.66. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
Tumačenje br. 18/18: Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
 

Tumačenje br. 40/18 od 10. srpnja 2018.

U slučaju da zaposleniku u dolasku na posao jedna vrsta javnog prijevoza (npr. autobus) osigurava organizirani javni prijevoz u skladu sa st. 8. i st. 9. čl. 66. TKU-a, a da mu pri povratku s posla organizirani javni prijevoz osigurava druga vrsta javnog prijevoza (npr. vlak), zaposlenik ima pravo na pojedinačne karte javnog prijevoza koji koristi odnosno ukoliko ne koristi javni prijevoz ima pravo na iznos u visini cijene pojedinačne karte za svaki dolazak i odlazak s posla.
 

Tumačenje br. 41/18 od 10. srpnja 2018.

Sukladno st. 11. čl. 66. TKU-a ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz st. 8. i 9. čl. 66. TKU-a od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.
 

Tumačenje br. 42/18 od 10. srpnja 2018.

Zaposlenik koji za dolazak na posao i odlazak s posla koristi javni prijevoz treba poslodavcu predočiti kupljenju godišnju, mjesečnu odnosno pojedinačnu kartu.
 
 
Tumačenje br. 43/18 od 19. rujna 2018.

Smisao odredbe čl. 66. TKU -a je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, a ne da mu poslodavac naknadu troškova prijevoza uskrati s plaće.
 

Tumačenje br. 45/18 od 19. rujna 2018.

Zaposlenici koji imaju organizirani prijevoz od strane poslodavca koji im omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza ukoliko ne koriste prijevoz organiziran od strane poslodavca.
Zaposlenici koji od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stajališta organiziranog prijevoza imaju više od 2 kilometra ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice organiziranog prijevoza.
 

Tumačenje br. 46/18 od 19. rujna 2018.

Ukoliko temeljem planera putovanja Hrvatskog autokluba nije moguće izračunati najkraću pješačku rutu sa suvremenim pješačkim zastorom, najkraća ruta se može utvrditi sporazumno između poslodavca i zaposlenika, a ako takav sporazum nije moguće postići, neposrednom premjerom na terenu najkraće pješačke rute sa suvremenim pješačkim zastorom između mjesta prebivališta odnosno boravišta i mjesta rada. Ukoliko je udaljenost veća od 2 kilometra, ista se utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps.
 

Tumačenje br. 47/18 od 10. listopada 2018.

Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 48/18 od 10. listopada 2018.

Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine. Ako se troškovi mostarine i tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine, zaposleniku pripada pravo naknade cjelokupnog jedinstvenog iznosa (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla). Glede iznosa materijalnih prava Povjerenstvo upućuje na zaključak broj 26/18 od 5. lipnja 2018. godine: Iznos materijalnih prava iz članka 66. TKU-a ugovoren je u neto iznosu, sukladno članku 1. Dopune Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 47/18), koja se primjenjuje od 1. prosinca 2017. godine.
 

Tumačenje br. 53/18 od 19. studenoga 2018.

U slučaju računanja udaljenosti iz članka 66. stavka 1. TKU-a, kao pješačka ruta smatra se svaka ruta koja omogućava sigurno kretanje pješaka od mjesta prebivališta odnosno mjesta boravišta do mjesta rada.
 

Tumačenje br. 54/18 od 19. studenoga 2018.

Ukoliko se mjesto rada ne nalazi stvarno na lokaciji koju pokazuje satelitska snimka, za utvrđivanje prava u obzir se uzima samo faktično mjesto rada.
 

Tumačenje br. 55/18 od 19. studenoga 2018.

Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla i kada je udaljenost manja od dva kilometra, samo u slučaju kada je u pitanju 100% tjelesno oštećenje utvrđeno rješenjem nadležnog tijela.
 
 
Tumačenje br. 56/18 od 19. studenoga 2018.

Radi ostvarivanja prava iz članka 66. stavka 2. TKU-a potrebno je utvrđenje stanja putem rješenja nadležnog tijela.
 

Tumačenje br. 57/18 od 19. studenoga 2018.

U dane kada je prijevoz organiziran zaposlenik ostvaruje pravo sukladno članku 66. stavcima 9. i 10. TKU-a, a u dane kada nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru.
 
 
Tumačenje br. 58/18 od 19. studenoga 2018.

Ukoliko zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Za dio gdje nije organiziran prijevoz isplaćuje se 1,00 Kn po prijeđenom kilometru za one dane kada zaposlenik dolazi na posao.
 

Tumačenje br. 61/19 od 29. siječnja 2019.

Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, zaposleniku mora omogućavati redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane.
 
 
Tumačenje br. 62/19 od 29. siječnja 2019.

Udaljenost iz članka 66. stavka 14. TKU-a računa se kao decimalni broj zaokružen na dvije decimale.
 

Tumačenje br. 70/19 od 1. veljače 2019. godine

Na radnika s navršenih 61 godinu, a koji koristi naknadu troška prijevoza i ima više od dva kilometra od mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada, ne može se primijeniti stavak 3. iz članka 66. TKU-a.


Tumačenje br. 73/19 od 5. veljače 2019.

Sukladno članku 66. stavku 11.TKU-a,  ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.


Tumačenje br. 74/19 od 5. veljače 2019.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška prijevoza u visini 1/12 godišnje karte, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška prijevoza neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.


Tumačenje br. 78/19 od 07. veljače 2019. godine

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66., stavka 9., tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju postojanja javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 83/19 od 07. veljače 2019. godine

Kombinirani prijevoz u smislu članka 66., stavka 13. TKU-a, ostvaruje radnik koji od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organizirani prijevoz na dijelu udaljenosti. Zaposlenik koji ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, ostvaruje i pravo na mjesni prijevoz ukoliko je udaljenost od mjesta prebivališta odnosno boravišta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje dva kilometra.


Tumačenje br. 90/19 od 22. ožujka 2019. godine

Sukladno članku 66., stavku 9., da bi se prijevoz smatrao neorganiziranim, vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije je duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza, odnosno da mu javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Vrijednost godišnje karte se ne umanjuje kada zaposlenik ide u dislociranu jedinicu.
 

Tumačenje br. 101/19 od 5. travnja 2019.

Obzirom da je HAK ukinuo Google Maps, do izmjena i dopuna članka 66. stavka 14. TKU-a, udaljenost u smislu stavka 14. se utvrđuje na temelju karte Google Mapsa putem stranice https://www.google.com/maps.  Navedeno tumačenje primjenjuje se od dana donošenja zaključka.
 

Tumačenje br. 102/19 od 17. travnja 2019.

Formulacija „u trajanju od preko 30 dana“ regulirana člankom 66. stavkom 18. TKU-a, odnosi se i na bolovanje. Poslodavac ima pravo tražiti povrat godišnje karte u slučaju bolovanja koje traje duže od 30 dana.
 

Tumačenje br. 103/19 od 17. travnja 2019.

Zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.
 

Tumačenje br. 104/19 od 17. travnja 2019.

U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 105/19 od 17. travnja 2019.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će nadoknaditi troškove prijevoza za kupnju beskontaktne vrijednosne karte. Zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o trošku kupljene karte na svoje ime.
 

Tumačenje br. 106/19 od 10. svibnja 2019.

S obzirom na ponovljeni upit, u konkretnom slučaju Povjerenstvo smatra da zaposlenik ima organizirani javni prijevoz. U dane kada zaposlenik ide u dislociranu jedinicu, uz godišnju kartu pripada mu i pravo na naknadu troška prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 107/19 od 10. svibnja 2019.

Obzirom da je HAK ukinuo mogućnost korištenja kartografske podloge Google Maps, udaljenost u smislu članka 66. stavka 14. TKU-a utvrđuje se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps
 

Tumačenje br. 108/19 od 10. svibnja 2019.               

Obzirom da zaposlenik ima tjelesno oštećenje od 60 % i navršenih 61 godinu života, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 109/19 od 10. svibnja 2019.

Zaposlenik ima pravo na naknadu uvećanih putnih troškova obzirom da zbog radova na cesti koristi duži put.
 

Tumačenje br. 110/19 od 10. svibnja 2019.

Budući da zaposleniku javni prijevoz u jednom smjeru ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 116/19 od 7. listopada 2019.

Ako zaposlenik od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na cijeloj udaljenosti već samo na dijelu, naknada troškova prijevoza isplaćuje se sukladno članku 66. stavku 13. TKU-a (pravo na kombinirani prijevoz).
 

Tumačenje br. 117/19 od 7. listopada 2019.

Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Ako se iz navedene dokumentacije može utvrditi da javni prijevoz nije organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a, tada zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a (1,00 kn po prijeđenom kilometru).
 

Tumačenje br. 118/19 od 7. listopada 2019.

Za utvrđivanje udaljenosti između stanice javnog prijevoza i mjesta rada odnosno mjesta stanovanja uzima se u obzir udaljenost od mjesta rada odnosno mjesta stanovanja do službeno utvrđene stanice javnog prijevoznika.
 

Tumačenje br. 119/19 od 7. listopada 2019.

Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Iz dostavljenih voznih redova dvaju prijevoznika proizlazi da niti jedan javni prijevoznik ne omogućava u oba smjera organizirani prijevoz sukladno članku 66. stavcima 8 i 9. TKU-a. Sukladno navedenom, radi se o neorganiziranom javnom prijevozu u kojem slučaju se za isplatu naknade troškova prijevoza na zaposlenika primjenjuje članak 66. stavak 12. TKU-a (1,00 kn po prijeđenom kilometru).
 

Tumačenje br. 120/19 od 7. listopada 2019.

Zaposleniku koji nakon dva neprekidna tjedna rada koristi tri ili četiri dana tjednog odmora (jer zbog prirode posla nije mogao koristiti tjedni odmor u prvom tjednu rada) ne uskraćuje se naknada troškova prijevoza za te dane tjednog odmora.
 

Tumačenje br. 122/19 od 18. listopada 2019.

Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (u skladu sa čl. 66. st. 8. i 9. TKU-a), zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 
 
Tumačenje br. 123/19 od 18. listopada 2019.

U konkretnom slučaju poslodavac je trebao postupiti sukladno tumačenju br. 32/18 od 20. lipnja 2018. godine prema kojem se zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, a naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta se neće uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Sukladno navedenom, zaposlenici koja je godišnji odmor koristila pretežito u srpnju, naknada troškova prijevoza ne isplaćuje se za taj mjesec, dok se za mjesec kolovoz i ostale mjesece u kojima koristi godišnji odmor, naknada troškova prijevoza isplaćuje u cijelosti (u visini iznosa mjesečne karte).
 

Tumačenje br. 126/19 od 18. listopada 2019.

Ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje, odnosno mjesečne karte, zaposlenik ima pravo na naknadu troška pojedinačne karte, po cjeniku prijevoznika.
 

Tumačenje br. 140/19 od 28. listopada 2019.

Trenutno važećim odredbama TKU-a (NN 128/17, 47/18) nije propisana obveza zaposlenika da poslodavcu daje mjesečni izvještaj dolazaka na posao. Prisutnost zaposlenika na radnom mjestu dokazuje se evidencijom radnog vremena koju je obvezan voditi poslodavac.
 

Tumačenje br. 141/19 od 28. listopada 2019.

U konkretnom slučaju, zaposlenica ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 53 Kn (cijena pojedinačne karte), budući da članak 66. stavak 10. TKU-a propisuje da će u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 142/19 od 12. studenoga 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini cijene pojedinačne karte od 53,00 Kn.
 

Tumačenje br. 150/19 od 12. studenoga 2019.

Način ostvarivanja prava na isplatu naknade troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ovisi o tome ima li zaposlenik organizirani ili neorganizirani javni prijevoz sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje postojanje organiziranog odnosno neorganiziranog prijevoza.
 

Tumačenje br. 162/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 6. TKU-a, ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva nadležni ministar ne donese odluku, smatra se da zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu sa člankom 66. TKU-a. Navedeno pravo na naknadu troškova prijevoza zaposlenik ostvaruje i za razdoblje u kojem se predmetna odluka čekala.


Tumačenje br. 163/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao pješačka ruta.


Tumačenje br. 164/19 od 27. studenoga 2019.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao najkraća pješačka ruta.


Tumačenje br. 165/19 od 27. studenoga 2019.

U konkretnom slučaju zaposlenica ima pravo na godišnju kartu koja vrijedi od 1. lipnja, a za dio dana u mjesecu svibnju u kojima je u obvezi dolaska na posao ima pravo na naknadu troškova pojedinačnih karata. Međutim, ako je poslodavcu umjesto kupnje pojedinačnih karata povoljnija kupnja godišnje karte i za mjesec svibanj, poslodavac može zaposlenici osigurati godišnju kartu i za cijeli mjesec svibanj.


Tumačenje br. 175/19 od 17. prosinca 2019.

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66. stavka 9. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. U konkretnom slučaju zaposlenica nema organizirani javni prijevoz u skladu s odredbama članka 66. TKU-a jer joj radno vrijeme završava u isto vrijeme kada polazi redovna linija javnog prijevoza (pod uvjetom da polazak sljedeće linije javnog prijevoza nije unutar 45 minuta od završetka radnog vremena). Slijedom navedenog, na zaposlenicu se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a o pravu zaposlenice na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.


Tumačenje br. 176/19 od 17. prosinca 2019.

Korištenje organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti iz članka 66. stavka 13. TKU-a dokazuje se kupljenom kartom za javni prijevoz na navedenoj udaljenosti.
 
 
Tumačenje br. 177/19 od 17. prosinca 2019.

Sukladno članku 66. stavku 1. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. U konkretnom slučaju, s obzirom da je zaposlenik prijavljen na adresi poslodavca, nema pravo na naknadu troškova prijevoza temeljem članka 66. TKU-a.


Tumačenje br. 181/20 od 23. siječnja 2020.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim prijevozom smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. U konkretnom slučaju, zaposlenica ima organiziran mjesni (ZET, Grad Zagreb) i međumjesni prijevoz (vlak). Vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska prve linije mjesnog prijevoza (ZET) ne prelazi 45 minuta te se takav prijevoz smatra organiziranim javnim prijevozom. Slijedom navedenog, zaposlenica ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza.


Tumačenje br. 182/20 od 23. siječnja 2020.

Pod organiziranim javnim prijevozom u smislu članka 66. TKU-a smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla, što uključuje i privatne prijevoznike koji osiguravaju takav prijevoz. Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno troška pojedinačne karte ako kod prijevoznika koji osigurava organizirani javni prijevoz ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 183/20 od 23. siječnja 2020.

U konkretnom slučaju, putni troškovi zaposlenice obračunavaju se temeljem članka 66. stavka 13. TKU-a. Za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran zaposlenici se isplaćuje 1 kn po prijeđenom kilometru. Za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran zaposlenici se isplaćuje naknada u visini cijene mjesečne karte u slučaju da zaposlenica koristi takav organizirani prijevoz, a ako zaposlenica ne koristi takav prijevoz, isplaćuje joj se naknada u visini cijene mjesečne karte ili u visini od 1 kn po prijeđenom kilometru (ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije, o čemu odlučuje poslodavac). 


Tumačenje br. 188/20 od 6. veljače 2020.

Poslodavac nije u obvezi niti smije od zaposlenika tražiti da promijeni svoju izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, a kako bi naknada troškova prijevoza bila povoljnija za poslodavca.
 

Tumačenje br. 189/20 od 6. veljače 2020.

Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz i za dolazak na posao i odlazak s posla koristi takav prijevoz, sukladno članku 66. stavku 7. TKU-a, ima obvezu poslodavcu predočiti kupljenu godišnju, mjesečnu odnosno pojedinačnu kartu. Zaposlenik koji ima organizirani javni prijevoz, ali za dolazak na posao i odlazak s posla ne koristi takav prijevoz, sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene godišnje, mjesečne ili pojedinačne karte i u tom slučaju nije u obvezi poslodavcu predočiti kartu.
 

Tumačenje br. 190/20 od 6. veljače 2020.

U slučaju kada javni prijevoz ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 192/20 od 6. veljače 2020.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim javnim prijevozom smatra se isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, u skladu s odredbama članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a te zaposleniku mora omogućavati redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u sve radne dane. Ako zaposlenik, sukladno voznom redu i rasporedu radnog vremena, nema u oba smjera i svaki radni dan prijevoz koji mu omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla prema članku 66. TKU-a, smatra se da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz i ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 198/20 od 21. veljače 2020.

Ako poslodavac zaposleniku isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini cijene pojedinačne karte, dužan je zaposleniku isplatiti točan iznos cijene pojedinačne karte određen od strane prijevoznika. Poslodavac ne smije cijenu pojedinačne karte utvrđivati samostalno, odnosno na temelju cijene mjesečne karte i broja dolazaka zaposlenika na posao umanjivati cijenu pojedinačne karte.


Tumačenje br. 202/20 od 25. veljače 2020.

U konkretnom slučaju uvidom u priloženi vozni red i raspored radnog vremena proizlazi da zaposlenica nema organizirani javni prijevoz koji joj omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla te se na zaposlenicu primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru.


Tumačenje br. 224/20 od 20. travnja 2020.

Ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza vezano je za podnošenje zahtjeva poslodavcu. Budući da je u konkretnom slučaju zaposlenik prethodnom izjavom potvrdio i odabrao način ostvarivanja prava na naknadu, navedenog materijalnog prava može se odreći samo nakon njegovog dospijeća. Izjava o odricanju od materijalnih prava prije njihovog dospijeća ne proizvodi pravne učinke. 
 
 
Tumačenje br. 225/20 od 20. travnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza koji zaposlenik ne koristi, zaposleniku se isplaćuje naknada troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U konkretnom slučaju, zaposleniku koji ne koristi organizirani javni prijevoz pripada pravo na naknadu troška prijevoza u visini od 460,00 kn (visina cijene mjesečne karte jer ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte).
 

Tumačenje br. 226/20 od 20. travnja 2020.

Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Pod pretežitim dijelom godišnjeg odmora podrazumijeva se najveći broj dana godišnjeg odmora koji zaposlenik  koristiti u jednom mjesecu.
 
 
Tumačenje br. 227/20 od 20. travnja 2020.

Udaljenost od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrđuje se kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine. U konkretnom slučaju, ako se troškovi mostarine i tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine (tunelarina i/ili mostarina se ne plaća odvojeno nego zajedno sa cestarinom tj. postoji samo jedan zajednički račun - trošak), zaposleniku pripada pravo naknade cjelokupnog jedinstvenog iznosa, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na njegovo ime (na ime zaposlenika kojem se isplaćuje naknada). Naknada se isplaćuje samo za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla tj. samo za dane za koje zaposlenik ima ispis elektroničke naplate cestarine na svoje ime.
 

Tumačenje br. 228/20 od 20. travnja 2020.

U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora


Tumačenje br. 230/20 od 30. travnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza koji zaposlenik ne koristi, zaposleniku se isplaćuje naknada troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba stavaka 8. i 9. članka 66. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba stavka 12. članka 66. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Sukladno važećim mjerama Stožera civilne zaštite s ciljem sprječavanja eskalacije širenja epidemije bolesti COVID -19 na pučanstvo Republike Hrvatske, osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove prestale su s radom tijekom ožujka 2020. godine pa zaposlenici za vrijeme trajanja mjera nisu bili u obvezi dolaska na posao.
Slijedom navedenog, mjesečna naknada troškova prijevoza za ožujak 2020. umanjuje se za sve dane u ožujku 2020. u kojima zaposlenik više od dva dana uzastopce nije dolazio, odnosno nije bio u obvezi dolaziti na posao. Zaposlenicima koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru naknada će se isplatiti samo za dane (prijeđene kilometre) kada je zaposlenik dolazio na posao.
 
 
Tumačenje br. 232/20 od 30. travnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 15. TKU-a, o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Ako nije došlo do promjena u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza ili do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, zaposlenik se o navedenom ne mora svom poslodavcu pisano izjašnjavati na početku svake kalendarske godine.
 
 
Tumačenje br. 234/20 od 30. travnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza koji zaposlenik ne koristi, zaposleniku se isplaćuje naknada troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba stavaka 8. i 9. članka 66. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba stavka 12. članka 66. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Slijedom navedenog, ako je za mjesec ožujak 2020. godine postojao organizirani javni prijevoz kojeg zaposlenik ne koristi, mjesečna naknada troškova prijevoza za ožujak 2020. umanjuje se za sve dane u ožujku 2020. u kojima zaposlenik više od dva dana uzastopce nije dolazio, odnosno nije bio u obvezi dolaziti na posao. Ako u travnju 2020. godine nije postojao organizirani javni prijevoz, zaposlenicima koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza ista će se, za dane kada je zaposlenik dolazio na posao, isplatiti u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenici koji su cijeli mjesec radili od kuće i nisu imali obvezu dolazili na posao, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza za taj mjesec.
 

Tumačenje br. 242/20 od 30. travnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 18. TKU-a ako zaposlenik koristi godišnju kartu, poslodavac ima pravo tražiti njezin povrat u slučaju predvidljive duže odsutnosti, kao što su korištenje prava prema posebnom propisu, dugotrajno bolovanje i plaćeni dopust (u trajanju od preko 30 dana) te u slučaju neplaćenog dopusta. Novonastala situacija u uvjetima proglašenja epidemije COVID-19 bolesti u kojoj određeni broj zaposlenika nije u obvezi dolaska na posao, a inače koristi godišnju kartu za dolazak na posao i odlazak s posla može se smatrati dužom odsutnosti u smislu navedenog stavka ukoliko zaposlenik više od 30 dana nije u obvezi dolaziti na posao. U slučajevima u kojima poslodavac ima saznanja da zaposlenik više od 30 dana neće biti u obvezi dolaska na posao, može od zaposlenika tražiti povrat godišnje karte.

 
Tumačenje br. 244/20 od 25. svibnja 2020.

U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba stavaka 8. i 9. članka 66. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba stavka 12. članka 66. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

Udaljenost od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrđuje se kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Zaposlenik ima pravo na naknadu uvećanih putnih troškova ako zbog radova na cesti koristi duži put jer nije u mogućnosti koristiti kraći put.

Ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza vezano je za podnošenje zahtjeva/izjave o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza poslodavcu. Sukladno članku 66. stavku 15. TKU-a, o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Trenutno važećim odredbama TKU-a (NN 128/17, 47/18) nije propisana obveza zaposlenika da poslodavcu daje mjesečni izvještaj dolazaka na posao. Prisutnost zaposlenika na radnom mjestu dokazuje se evidencijom radnog vremena koju je obvezan voditi poslodavac.

Pravo na uvećanje naknade troškova prijevoza za troškove mostarine i tunelarine ima zaposlenik koji poslodavcu predoči ispis elektroničke naplate cestarine - ENC na njegovo ime (na ime zaposlenika kojem se isplaćuje naknada i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla). Ako zaposlenik ne predoči poslodavcu ispis elektroničke naplate cestarine na njegovo

ime, ostvaruje pravo isključivo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru.

Zaposlenik koji sukladno članku 66. TKU-a nema organizirani javni prijevoz (naknada troškova prijevoza isplaćuje mu se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru) i koji sukladno rasporedu njegovog radnog vremena ima obvezu dolaska na posao dva puta u jednom danu (rad ustanove u dvije smjene, obveze sudjelovanja na sjednicama i druge obvezne aktivnosti), ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i za drugi dolazak i odlazak s posla ako je vremenski razmak između dvije obaveze zaposlenika takav da pretpostavlja višesatno čekanje na početak druge obveze te da je udaljenost od mjesta prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada takva da omogućuje odlazak s posla i ponovni dolazak na posao u vremenu između završetka prve i početka druge obveze.


Tumačenje br. 247/20 od 25. svibnja 2020.

Ako zaposlenik od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na cijeloj udaljenosti već samo na dijelu, naknada troškova prijevoza isplaćuje se sukladno članku 66. stavku 13. TKU-a (pravo na kombinirani prijevoz). Za dio udaljenosti na kojoj zaposlenik nema organizirani prijevoz, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, isplaćuje mu se naknada troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, naknada troškova prijevoza isplaćuje se ovisno o tome koristi li zaposlenik takav organizirani prijevoz. Ako zaposlenik koristi organizirani javni prijevoz na dijelu udaljenosti, isplaćuje mu se naknada troškova u visini cijene karte organiziranog prijevoza. Ako zaposlenik ne koristi organizirani javni prijevoz, za taj dio udaljenosti isplaćuje mu se naknada u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.


Tumačenje br. 248/20 od 25. svibnja 2020.

Zaposlenik koji sukladno članku 66. TKU-a nema organizirani javni prijevoz (naknada troškova prijevoza isplaćuje mu se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru) i koji sukladno rasporedu njegovog radnog vremena ima obvezu dolaska na posao dva puta u jednom danu (rad ustanove u dvije smjene, obveze sudjelovanja na sjednicama i druge obvezne aktivnosti), ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i za drugi dolazak i odlazak s posla ako je vremenski razmak između dvije obaveze zaposlenika takav da pretpostavlja višesatno čekanje na početak druge obveze te da je udaljenost od mjesta prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada takva da omogućuje odlazak s posla i ponovni dolazak na posao u vremenu između završetka prve i početka druge obveze.

 
Tumačenje br. 250/20 od 25. svibnja 2020.

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66., stavaka 8. i 9. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza, odnosno da mu javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao i povratak

s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Ako prijevoz nije organiziran u oba smjera, smatra se da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz te se na zaposlenika primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik koji sukladno članku 66. TKU-a nema organizirani javni prijevoz (naknada troškova prijevoza isplaćuje mu se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru) i koji sukladno rasporedu njegovog radnog vremena ima obvezu dolaska na posao dva puta u jednom danu (rad ustanove u dvije smjene, obveze sudjelovanja na sjednicama i druge obvezne aktivnosti), ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i za drugi dolazak i odlazak s posla ako je vremenski razmak između dvije obaveze zaposlenika takav da pretpostavlja višesatno čekanje na početak druge obveze te da je udaljenost od mjesta prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada takva da omogućuje odlazak s posla i ponovni dolazak na posao u vremenu između završetka prve i početka druge obveze.

 
Tumačenje br. 254/20 od 25. svibnja 2020.

Pod organiziranim javnim prijevozom smatra se onaj prijevoz koji omogućuje redoviti dolazak na posao kao i povratak s posla, u smislu članka 66., stavaka 8. i 9. TKU-a, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim, isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a. Ako se na opisani način utvrdi da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz, na zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a o pravu na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru.

 
Tumačenje br. 256/20 od 25. svibnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte. Ako se cijena godišnje karte poveća, zaposlenik od trenutka povećanja cijene godišnje karte ostvaruje pravo na isplatu uvećanog iznosa koji predstavlja 1/12 nove cijene godišnje karte, bez obzira na činjenicu je li imao saznanje o povećanju cijene i je li o tome obavijestio poslodavca ili nije. Obvezu praćenja cijene godišnje karte, izračuna iznosa koji predstavlja 1/12 cijene godišnje karte te korekciju isplate naknade troškova prijevoza ovisno o promjeni cijene godišnje karte ima onaj tko isplaćuje naknadu.

 
Tumačenje br. 257/20 od 25. svibnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao najkraća pješačka ruta. Obzirom da je HAK ukinuo mogućnost korištenja kartografske podloge Google Maps, udaljenost u smislu članka 66. stavka 14. TKU-

a utvrđuje se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps. Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom u bilo kojem smjeru udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 

Tumačenje br. 258/20 od 25. svibnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U ovom slučaju, poslodavac ne može izabrati isplaćivati naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru ako je isplata naknade u toj visini za njega povoljnija. Takva mogućnost propisana je samo u slučaju kombiniranog prijevoza (kada zaposlenik nema organiziranog prijevoza na dijelu udaljenosti) i to za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a zaposlenik ga ne koristi (članak 66. stavak 13. TKU-a). Ako zaposlenik na cijeloj udaljenosti od mjesta prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada ima organiziran prijevoz i ne koristi ga, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu troškova prijevoza sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a.

 
Tumačenje br. 259/20 od 25. svibnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju zaposleniku za mjesec studeni pripada naknada troškova prijevoza u visini mjesečne karte.

 
Tumačenje br. 261/20 od 25. svibnja 2020.

Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora.

 
Tumačenje br. 263/20 od 25. svibnja 2020.

Zaposlenik koji sukladno članku 66. TKU-a nema organizirani javni prijevoz (naknada troškova prijevoza isplaćuje mu se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru) i koji sukladno rasporedu njegovog radnog vremena ima obvezu dolaska na posao dva puta u jednom danu (rad ustanove u dvije smjene, obveze sudjelovanja na sjednicama i druge obvezne aktivnosti), ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i za drugi dolazak i odlazak s posla ako je vremenski razmak između dvije obaveze zaposlenika takav da pretpostavlja višesatno čekanje na početak druge obveze te da je udaljenost od mjesta prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada takva da omogućuje odlazak s posla i ponovni dolazak na posao u vremenu između završetka prve i početka druge obveze. Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nije nadležno za tumačenje odredaba o dvokratnom radu, budući da su uvjeti za dvokratni rad propisani Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.


Tumačenje br. 273/20 od 25. rujna 2020.

Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Osim zbog bolovanja i korištenja godišnjeg odmora, zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao primjerice kada koristi plaćeni ili neplaćeni dopust i slično. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Kada zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao jedan dan ili dva dana uzastopce, naknada mu se ne uskraćuje. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce, naknada mu se uskraćuje za sve dane izostanka s posla. Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa mu se naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće na navedeni način uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora.
 
 
Tumačenje br. 274/20 od 25. rujna 2020.

Sukladno članku 66. stavku 7. TKU-a, ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (u skladu s člankom 66. stavcima 8. i 9. TKU-a), zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Sukladno članku 66. stavku 11. TKU-a, ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.
Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Kada zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao jedan dan ili dva dana uzastopce, naknada mu se ne uskraćuje. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce, naknada mu se uskraćuje za sve dane izostanka s posla.


Tumačenje br. 279/20 od 5. listopada 2020.

Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Kada zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao jedan dan ili dva dana uzastopce (primjerice vikendom), naknada mu se za te dane ne uskraćuje. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce, naknada mu se uskraćuje za sve dane izostanka s posla. Slijedom navedenog, pri obračunu se uzimaju u obzir kalendarski dani u mjesecu.
 

Tumačenje br. 290/20 od 23. prosinca 2020.

U konkretnom slučaju, kada je Glavni kolodvor Zagreb dolazna/polazna stanica u mjestu rada, ne osigurava se redoviti dolazak/odlazak s posla te se sukladno članku 66. stavku 9. TKU-a takav prijevoz ne smatra organiziranim javnim prijevozom. U slučaju kada je stanica Maksimir dolazna/polazna stanica u mjestu rada, primjenjuju se odredbe članka 66. stavaka 9., 10. i 12. TKU-a.
 

Tumačenje br. 291/20 od 23. prosinca 2020.

U konkretnom slučaju radi se o primjeni članka 66. stavka 13. točke 1. TKU-a. U dane kada prijevoz nije organiziran na dijelu udaljenosti, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za tu udaljenost i to u oba smjera.
 

Tumačenje br. 292/20 od 23. prosinca 2020.

Ako je poslodavac kao najkraću rutu od mjesta prebivališta/boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrdio relaciju koja obuhvaća cestu s naplatom, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i naknadu troškova za plaćenu cestarinu, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine na ime zaposlenika. Navedeno se primjenjuje samo u situacijama kada poslodavac kao najkraću relaciju utvrdi prometnicu s naplatom cestarine koja je za njega ujedno i troškovno povoljnija u odnosu na relaciju bez naplate cestarine.


Tumačenje br. 293/21 od 15. siječnja 2021.

Zaposlenik koji ima 100% tjelesno oštećenje, a ima manje od dva kilometra od prebivališta do mjesta rada, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini cijene karte u slučaju kada je prijevoz organiziran, neovisno o tome je li kupio kartu. U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru.
 
  
Tumačenje br. 294/21 od 15. siječnja 2021.

Ako se cijena karte poveća, zaposlenik od trenutka povećanja cijene karte ostvaruje pravo na isplatu uvećanog iznosa cijene karte, bez obzira na činjenicu je li imao saznanje o povećanju cijene karte i je li o tome obavijestio poslodavca ili nije. Obvezu praćenja promjena cijene karte, odnosno izračuna iznosa koji s te osnove pripada zaposleniku te korekciju iznosa i isplatu razlike naknade troškova prijevoza ovisno o promjeni cijene karte ima onaj tko isplaćuje naknadu tj. poslodavac.
 

Tumačenje br. 303/21 od 17. veljače 2021.

Sukladno članku 66. stavku 17. TKU-a, zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
Ako zaposlenik zbog bolovanja, korištenja plaćenog ili neplaćenog dopusta ili slobodnih dana po nekoj drugoj osnovi nije u obvezi dolaska na posao, naknada troškova prijevoza neće mu se isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani). Slijedom navedenog, u opisanoj situaciji poslodavac ne može zaposleniku isplaćivati naknadu u visini dnevne karte za dane kada je zaposlenik dolazio na posao nego mora zaposlenikovu mjesečnu naknadu troškova prijevoza umanjiti za sve dane u tom mjesecu u kojima zaposlenik više od dva dana uzastopce nije dolazio, odnosno nije bio u obvezi dolaziti na posao.
  

Tumačenje br. 306/21 od 17. veljače 2021.

Zaposlenik koji radi 4 sata dnevno i svaki dan je u obvezi dolaska na posao ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u punom iznosu sukladno članku 66. TKU-a. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao svaki dan, zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani).
 
 
Tumačenje br. 307/21 od 17. veljače 2021.

Sukladno članku 66. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Zaposlenik je dužan prijaviti promjenu prebivališta odnosno boravišta sukladno zakonskim propisima te o istome obavijestiti poslodavca.
 

Tumačenje br. 308/21 od 17. veljače 2021.

Zaposlenik koji koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena i svaki dan je u obvezi dolaska na posao ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u punom iznosu sukladno članku 66. TKU-a. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao svaki dan, zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani). U konkretnom slučaju, zaposlenica ostvaruje pravo na puni iznos naknade za troškove prijevoza obzirom da ima takav raspored rada u kojem ne dolazi do situacije da dva radna dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao  (zaposlenica svaki tjedan dolazi na posao ponedjeljkom, četvrtkom i petkom).
 

Tumačenje br. 309/21 od 17. veljače 2021.

Sukladno članku 66. TKU-a, zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Ako je udaljenost od zaposlenikovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza (niti mjesnog niti međumjesnog), bez obzira na činjenicu da je prebivalište odnosno boravište zaposlenika izvan mjesta rada.


Tumačenje br. 324/21 od 10. ožujka 2021.

Sukladno članku 66. stavku 16. TKU-a, ako zaposlenik zbog bolovanja, korištenja plaćenog ili neplaćenog dopusta, slobodnih dana, službenog puta ili po nekoj drugoj osnovi nije u obvezi dolaska na posao, naknada troškova prijevoza neće mu se isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani).
Sukladno članku 66. stavku 17. TKU-a, zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
 
 
Tumačenje br. 325/21 od 10. ožujka 2021.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim javnim prijevozom smatra se isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, tako da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta (članak 66. stavci 8. i 9. TKU-a). Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla. Da bi se prijevoz smatrao organiziranim isti mora biti u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 66. stavcima 8. i 9. TKU-a te zaposleniku mora omogućavati redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u sve radne dane. Ako zaposlenik, sukladno voznom redu i rasporedu radnog vremena, nema u oba smjera i svaki radni dan prijevoz koji mu omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla prema članku 66. TKU-a, smatra se da zaposlenik nema organizirani javni prijevoz i ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini 1 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 326/21 od 10. ožujka 2021.

Sukladno članku 66. stavku 14. TKU-a, u slučaju računanja udaljenosti do dva kilometra, udaljenost se utvrđuje kao najkraća pješačka ruta. Zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukoliko je pješačkom rutom u bilo kojem smjeru udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra.
 
 
Tumačenje br. 327/21 od 10. ožujka 2021.

Zaposlenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra,  poslodavac će naknaditi troškove prijevoza isključivo za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji. Zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o  kupljenoj karti (kupljena karta na uvid, preslika kupljene karte, običan račun za kupljenu kartu).


Tumačenje br. 337/21 od 24. ožujka 2021.

U konkretnom slučaju mjesečni radnički blok može se smatrati mjesečnom kartom.

 
Tumačenje br. 356/21 od 20. svibnja 2021.

Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla. Posao u smislu odredbi članka 66. TKU-a  podrazumijeva sve aktivnosti vezane uz ugovorni radni odnos zaposlenika i poslodavca te sve aktivnosti u svezi posla na koje je zaposlenik dužan odazvati se nuzgredno ili obvezno, sukladno posebnim propisima, a koje se vežu uz njegovo radno mjesto, kao i uz članstvo odnosno obvezu sudjelovanja u radu tijela upravljanja ustanovom. 


Tumačenje br. 357/21 od 20. svibnja 2021.

U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba stavaka 8. i 9. članka 66. TKU-a, na zaposlenika se primjenjuje odredba stavka 12. članka 66. TKU-a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema organiziranog javnog prijevoza odnosno da mu javni prijevoz ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.


Tumačenje br. 361/21 od 14. srpnja 2021.

Članak 66. TKU-a regulira i uređuje naknadu troškova prijevoza redovitog dolaska na posao i odlaska s posla (od mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada). Način ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza u okolnostima iz konkretnog slučaja nije reguliran člankom 66. TKU-a.
 
 
Tumačenje br. 362/21 od 14. srpnja 2021.

Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza  
na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplaćuje se sukladno članku 66. stavku 13. TKU-a.
 

Tumačenje br. 365/21 od 14. srpnja 2021.

Sukladno članku 66. TKU-a, svaki zaposlenik kojem je udaljenost od prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla na način i pod uvjetima iz članka 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 371/21 od 15. rujna 2021.

Oblik utvrđivanja prava na naknadu troškova prijevoza nije definiran TKU-om.


Tumačenje br. 372/21 od 15. rujna 2021.

U konkretnom slučaju poslodavac može isplatiti cijenu 30-dnevne karte u jednom smjeru.


Tumačenje br. 382/21 od 23. rujna 2021.

Zaposlenik koji koristi organizirani javni prijevoz sukladno članku 66. TKU-a, a koji je privremeno besplatno osiguran stanovnicima pogođenim potresom za vrijeme dok je takav organizirani prijevoz besplatan ne ostvaruje pravo na naknadu za trošak prijevoza sukladno članku 66. TKU-a.
 

Tumačenje br. 384/21 od 23. rujna 2021.

U smislu članka 66. TKU-a, pod organiziranim prijevozom smatra se mjesni (i u mjestu prebivališta odnosno boravišta i u mjestu rada) i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu prebivališta/boravišta pod uvjetom da je udaljenost od zaposlenikovog prebivališta/boravišta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje 2 kilometra te na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu rada pod uvjetom da je udaljenost od stanice međumjesnog prijevoza do mjesta rada najmanje 2 kilometra.
 

Tumačenje br. 391/21 od 22. listopada 2021.

Zaposlenik koji je već kupio mjesečnu kartu, prije razloga spriječenosti dolaska na posao (npr. bolovanje), ima pravo na povrat troška ukupne cijene mjesečne karte koju je kupio.
 

Tumačenje br. 392/21 od 22. listopada 2021.

U slučaju kada javni prijevoz nije organiziran tj. ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla u smislu odredaba članka 66. stavaka 8. i 9. TKU-a, na  zaposlenika se primjenjuje odredba članka 66. stavka 12. TKU-a, a kojom je ugovoreno pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da ima odnosno nema organiziranog javnog prijevoza tj. da mu javni prijevoz omogućuje odnosno ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Zaposlenik ne mora nužno poslodavcu dostaviti vozni red kojim dokazuje postojanje organiziranog odnosno neorganiziranog prijevoza ako je takav vozni red javno dostupan.
 

Tumačenje br. 393/21 od 22. listopada 2021.

Sukladno članku 66. stavku 10. TKU-a, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza koji zaposlenik ne koristi, zaposleniku se isplaćuje naknada troškova prijevoza u visini 1/12 cijene godišnje karte u slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili u visini pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
 

Tumačenje br. 394/21 od 22. listopada 2021.

U konkretnom slučaju, sukladno članku 66. stavku 13. TKU-a, zaposleniku pripada pravo na isplatu naknade troškova prijevoza na način da mu se na dijelu udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran isplaćuje 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Nadalje, za dijelove udaljenosti na kojima je prijevoz organiziran, ali ga zaposlenik ne koristi, isplaćuje se naknada troškova prijevoza u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru ili 1/12 cijene godišnje karte međumjesnog prijevoza te naknada troškova prijevoza u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru ili u visini 1/12 cijene godišnje karte u mjestu rada (ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije).
 

Tumačenje br. 398/21 od 24. studenoga 2021.

Zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje da nema ili da ima organizirani javni prijevoz odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
 

Tumačenje br. 399/21 od 24. studenoga 2021.

Zaposlenik koji je već kupio mjesečnu kartu, prije saznanja odnosno nastupa razloga spriječenosti dolaska na posao, ima pravo na povrat troška ukupne cijene mjesečne karte koju je kupio. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao svaki dan, zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani).
 

Tumačenje br. 409/21 od 30. studenoga 2021.

Zaposlenik kojemu je zbog radova na prometnoj infrastrukturi onemogućeno korištenje prijevoza koji je do tada koristio i koji se smatra organiziranim prijevozom sukladno članku 66. TKU-a (jer je vozni red izmijenjen na način da se takav prijevoz više ne može smatrati organiziranim prijevozom u smislu članka 66. TKU-a), u vremenu trajanja navedenih radova ima pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru.
 

Tumačenje br. 410/21 od 30. studenoga 2021.

Udaljenost od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrđuje se kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Sukladno članku 66. stavku 12. TKU-a, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 Kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine. Ako se troškovi mostarine i tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine (tunelarina i/ili mostarina se ne plaća odvojeno nego zajedno sa cestarinom tj. postoji samo jedan zajednički račun - trošak), zaposleniku pripada pravo naknade cjelokupnog jedinstvenog iznosa, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na njegovo ime (na ime zaposlenika kojem se isplaćuje naknada). Naknada se isplaćuje samo za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla tj. samo za dane za koje zaposlenik ima ispis elektroničke naplate cestarine na svoje ime. Isto tako, ako je poslodavac kao najkraću rutu od mjesta prebivališta/boravišta zaposlenika do mjesta rada utvrdio relaciju koja obuhvaća cestu s naplatom, zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru i naknadu troškova za plaćenu cestarinu, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine na ime zaposlenika. Navedeno se primjenjuje samo u situacijama kada poslodavac kao najkraću relaciju utvrdi prometnicu s naplatom cestarine koja je za njega ujedno i troškovno povoljnija u odnosu na relaciju bez naplate cestarine.