Izaslanim radnikom smatra radnik kojega poslodavac u okviru prekograničnog pružanja usluga upućuje na rad u drugu državu članicu, koja nije država u kojoj radnik uobičajeno radi.
U slučaju kada poslodavac – pružatelj usluga, koji ostvaruje poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, radnika:
- upućuje na rad u drugu državu članicu za svoj račun i pod svojim vodstvom, na temelju ugovora koji je sklopio s korisnikom usluge u drugoj državi članici, pod uvjetom da za vrijeme upućivanja između poslodavca i radnika postoji radni odnos ili
- upućuje u drugu državu članicu u svoju podružnicu ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i poslodavac, pod uvjetom da za vrijeme upućivanja između poslodavca i radnika postoji radni odnos ili
- ustupa kao agencija za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u drugoj državi članici pod uvjetom da za vrijeme ustupanja postoji radni odnos između agencije za privremeno zapošljavanje i radnika
dužan je takvom radniku, bez obzira na pravo koje se primjenjuje na radni odnos, obvezno osigurati određene uvjete rada
na razini prava propisanoj pravnim propisima države članice u koju upućuje radnika na rad, odnosno na razini prava kako su određena kolektivnim ugovorima koji su proglašeni univerzalno primjenjivima u toj državi članici EU.
Uvjeti rada koji se izaslanom radniku jamče na taj način su:
- propisano najduže trajanje radnog vremena i najkraće trajanje odmora,
- najkraće trajanje plaćenog godišnjeg odmora,
- najniža plaća uključujući povećanu plaću za prekovremeni rad,
- zaštita zdravlja i sigurnost na radu,
- zaštitne mjere za rad trudnica, žena koje su nedavno rodile, odnosno doje i maloljetnih radnika,
- zabrana diskriminacije.
Međutim, u slučaju kada su zajamčeni uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države u kojoj poslodavac-pružatelj usluga ostvaruje poslovni nastan i koji se primjenjuju na radni odnos, nego što je to slučaj po pravnim propisima države članice u koju se radnik upućuje, na izaslanog radnika se primjenjuje za njega povoljnije pravo.
Za slučaj povrede zajamčenih prava, izaslani radnik ima pravo na sudsku zaštitu pred nadležnim sudom u državi članici u koju je upućen ili u državi u kojoj poslodavac ostvaruje poslovni nastan.
Informacije o uredima za vezu ustanovljenima u svakoj državi članici mogu se naći na web stranici
http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=726, dok daljnje informacije o pravnim sustavima država članica treba potražiti na web stranicama tijela nadležnih za rad i socijalnu sigurnost u pojedinoj državi, na web stranici
https://europa.eu/youreurope/citizens/work/work-abroad/posted-workers/index_en.htm. Neke države članice zahtijevaju da se prije upućivanja podnesu izjave o upućivanju radnika, s određenim informacijama o pružatelju i primatelju usluge te o radniku.
Za rad u drugoj državi članici izaslani radnik ne treba radnu dozvolu, no mora zakonito boraviti na njenom teritoriju, odnosno regulirati boravak prema važećim propisima države u koju je upućen na rad.
Izaslani radnik može biti i državljanin treće države (koja nije članica Europskog ekonomskog prostora) te se i njemu jamče navedeni uvjeti rada, no pod uvjetom da je zakonito zaposlen kod poslodavca - pružatelja usluga, odnosno zakonito boravi i radi na teritoriju države u kojoj poslodavac ostvaruje poslovni nastan, što znači da uglavnom mora imati odgovarajuću dozvolu boravka te radnu dozvolu u državi u kojoj poslodavac ostvaruje poslovni nastan.
KORISNI DOKUMENTI:
